Nedugo nakon što se James rodio, Laura je osjetila da nešto jednostavno nije u redu.
Ona i partnerica Beth imaju dvoje djece – Jamesa i stariju Kate – začete putem IVF-a u klinici na sjevernom Cipru pod turskom kontrolom. Obje su koristile vlastite jajne stanice i pažljivo odabrale anonimnog donora sperme. Klinici su jasno naglasile da žele istog donora za oboje djece kako bi bila biološki povezana.
No, kada je James rođen, primijetile su nešto neobično. Imao je „prekrasne“ smeđe oči koje nisu odgovarale ni Beth, njegovoj biološkoj majci, ni donoru kojeg su odabrale. U roditeljima se pojavila sumnja: „Je li klinika pogriješila?“
Nakon gotovo deset godina dvojbi, odlučile su napraviti DNK test. Rezultati su bili šokantni – nijedno dijete nije povezano s donorom kojeg su izabrale, a dodatno je utvrđeno da djeca vjerojatno nisu ni međusobno biološki povezana.
„Osjećaj užasa bio je u tome da je nešto ozbiljno pošlo po zlu – i što će to značiti za našu djecu“, kaže Beth.
Sumnje koje dijele i druge obitelji
BBC je razgovarao s obiteljima ukupno sedmero djece za koje se vjeruje da su tijekom IVF postupaka korišteni pogrešni donori sperme ili jajnih stanica. Većina je napravila komercijalne DNK testove koji su potvrdili njihove sumnje.
Svi slučajevi povezani su s klinikama na sjevernom Cipru – području gdje ne vrijede zakoni Europske unije i gdje je regulacija znatno slabija. Upravo zbog nižih cijena, obećanja o visokoj uspješnosti i velikom izboru anonimnih donora iz cijelog svijeta, ta je destinacija postala vrlo popularna među Britancima, osobito među LGBT osobama i samcima.
Na društvenim mrežama često se dijele pozitivna iskustva, a neke klinike nude i postupke koji su u Ujedinjenom Kraljevstvu ilegalni, poput odabira spola djeteta iz nemedicinskih razloga.
Beth i Laura odlučile su osnovati obitelj 2011. godine i odabrale Dogus IVF kliniku. Rečeno im je da mogu naručiti spermu iz Cryos Internationala, najveće banke sperme na svijetu, sa sjedištem u Danskoj.
Impresionirao ih je velik izbor donora koji su prošli „detaljne zdravstvene i psihološke provjere“. Posebno ih je privukao donor pod pseudonimom „Finn“ – Danac koji se opisivao kao zdrav, fizički aktivan, nepušač i rijedak konzument alkohola. U bilješci je napisao da mu je motivacija „donijeti život i sreću drugima“.
„Bilo nam je jako važno da naša djeca imaju osjećaj tko je njihov donor, jer je to polovica njihovog identiteta“, kaže Beth.
Profil je uključivao i obiteljsko stablo te fizičke karakteristike koje su odgovarale paru – svijetle oči i smeđu kosu.
„Pitali smo što trebamo učiniti da naručimo Finnovu spermu, a odgovor je bio: ‘Doktorica će to riješiti.’ I to je bilo to“, prisjeća se Laura.
Laura je rodila prvo dijete, Kate. Kada su poželjele drugo dijete, ponovno su zatražile istog donora i dobile potvrdu da će biti naručen. Ovoga puta Beth je rodila Jamesa.
Cijeli proces, uključujući lijekove, putovanja i smještaj, koštao ih je oko 16.000 funti, od čega je sama sperma stajala oko 2.000.
Djeci su odmalena govorile o donoru, pa su se oboje smatrali „polu-Dancima“. No s vremenom je Jamesov izgled – tamne oči, kosa i maslinasti ten – pojačavao sumnje.
DNK test je potvrdio njihove najgore strahove: ni jedno dijete nije začeto spermom donora Finna, a čini se da ni nemaju istog biološkog oca.
„Odjednom smo s osjećaja sigurnosti i jasne obiteljske povijesti došli do – ničega“, kaže Beth.
Moguća pogreška ili nešto više?
BBC je tijekom istrage pronašao još dvije britanske obitelji koje su liječene kod iste liječnice i također sumnjaju na zamjenu donora. Njihovi DNK testovi upućuju na isti zaključak.
Kasniji, službeni DNK testovi – prihvatljivi na sudu – potvrdili su da Kate i James nisu biološki povezani i da nisu začeti spermom istog donora. Stručnjaci navode da je vrlo malo vjerojatno da je korišten donor Finn.
Tvrtka Cryos International priznaje da „nikad nema 100% sigurnosti“, ali tvrdi da u 45 godina postojanja nisu zabilježili takvu pogrešku.
Stručnjaci za plodnost kažu da je mogućnost slučajne zamjene donora izuzetno mala, a ponavljanje takvih slučajeva s istim medicinskim timom moglo bi upućivati na „nemar“ ili čak „obmanu“.
„Ovo je apsolutno strašna situacija za pacijente“, kaže dr. Ippokratis Sarris iz Britanskog društva za plodnost. „To je najveći strah svake IVF klinike – zamjena sperme, jajne stanice ili embrija.“
Za razliku od Ujedinjenog Kraljevstva, sjeverni Cipar nema neovisno regulatorno tijelo koje nadzire klinike i provodi standarde.
„Ne želim lagati svom djetetu“
Još dvije obitelji, liječene u novijoj klinici iste liječnice, također vjeruju da nisu dobile odabrane donore. DNK testovi i u tim slučajevima potvrđuju sumnje.
„Ne radi se o tome da dijete mora izgledati kao ja“, kaže jedna od žena. „Ne želim lagati svome djetetu o tome odakle dolazi.“
Klinika tvrdi da pacijenti ne biraju konkretnog donora, već da konačnu odluku donosi sama ustanova, što obitelji osporavaju.
„I dalje smo obitelj“
Prije dvije godine Beth i Laura odlučile su djeci reći istinu.
James se i dalje nosi s tim saznanjem:
„Ne možeš nekome reći da je nešto, a onda se ispostavi da nije. Identitet je najvažniji – to je ono tko si.“
Djeca sada znaju da nisu biološki povezani, ali to nije promijenilo njihov odnos.
„Odrasli smo zajedno i naše mame su nas odgojile. I dalje smo obitelj, čak i ako nismo povezani krvlju“, kaže Kate.
„Imamo dvoje divne djece“, zaključuju Beth i Laura. „Na kraju će sve biti u redu.“
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....