UN-ova agencija za izbjeglice objavila je još jedan alarmantan izvještaj o sirijskim izbjeglicama. Ovaj put UNHCR se fokusirao na djecu u izbjeglištvu, prvi je put od izbijanja rata dubinski istraženo stanje djece u izbjegličkim kampovima i situacija je jeziva.
“Ako hitno nešto ne poduzmemo, cijela generacija nedužne djece postat će trajne žrtve jednog odurnog rata”, rekao je visoki povjerenik UN-a za izbjeglice António Guterres. Ispitano je stanje u izbjegličkim megakampovima u Libanonu i Jordanu, gdje je najveća koncentracija sirijskih izbjeglica, a ostali su u Turskoj, Iraku, Egiptu i sve više u Bugarskoj. U dolini Beka u Libanonu puno je divljih izbjegličkih kampova u kojima je situacija najgora.
Užasnuti pričama
Djeca su svim zaraćenim stranama u Siriji nevažna, vojska Bashara al-Assada ih svakodnevno ubija, stotine su pobijene kemijskim oružjem, pobunjeničke skupine ih otimaju na checkpointovima i regrutiraju kao stražare, kurire ili borce, fenomen djece-ratnika u Siriji poprima razmjere afrčkog. U izbjegličkim kampovima djeca imaju samo goli život, sve ostalo je gore nego kući. Djeca su za više od pola obitelji jedini hranitelji, izolirana su u kampovima, stotine tisuća ih je prestalo ići u školu, nemaju nikakvu zdravstvenu ni fizičku zaštitu, izvrgnuta su zlostavljanju, trgovina djecom cvjeta i posebno ih puno prodaju u Saudijsku Arabiju. Sve više djece u očaju se počelo prostituirati u skrivenim kutovima kampova, majke ih šalju da se svaki dan bore za hranu i vodu u distribucijske centre, a i to su oni sretniji jer ih tisuće nema nijednoga roditelja, žive sami, spontano se okupljaju u male obitelji djece u kojoj najstarija djeca glume roditelje drugoj.
UNHCR je užasnut pričama koje su im djeca iz kampova ispričala, pišu da im je više dječaka reklo da žele natrag u Siriju ratovati, a imaju indicije da se u nekim kampovima organizira i borbena i teroristička obuka dječaka. Tisuće djece više se ne druži ni sa kim, mjesecima ostaju u šatorima, barakama i improviziranim nastambama u kampovima, u potpunoj izolaciji. Oni kojima dodijele život u malim limenim kontejnerima smatraju se povlaštenima. Sva djeca u izbjeglištvu nose teške psihičke i fizičke ožiljke.
Libanonske bolnice predale su podatke prema kojima je u prvih šest mjeseci ove godine ondje stiglo 741 ranjeno dijete iz Sirije, a samo u jordanskom izbjegličkom kampu Za’atri u godinu dana liječnici su primili više od 1000 malih ranjenika.
Preživjela djeca većinom počinju tražiti način da zarade novac za preživljavanje i da pošalju nešto ostatku obitelji u Siriji.
Nova generacija
U Jordanu je već uobičajena slika da u trgovinama i zanatskim radionicama rade mali Sirijci. Na ulicama Bejruta prodaju cvijeće i prose za kriminalce koji ih u pravilu i zlostavljaju. Nemaju šanse uklopiti se u društvo. “Svijet mora spasiti generaciju traumatizirane, izolirane i napaćene sirijske djece od katastrofe”, upozorila je specijalna izaslanica UNHCR-a Angelina Jolie. U izvještaj je uvršteno nekoliko iskaza djece iz kampova. Među njima i Nadjin, djevojčice koja je nedavno stigla u Jordan. “Naši su životi uništeni. Ne idemo u školu, a bez toga nemamo ništa. Srljamo u propast”, rekla je Nadja. Humanitarne organizacije pokušavaju organizirati nastavu za svu djecu u kampovima, ali za to obično nema dovoljno novca ili uvjeta da se škole sagrade i opreme, a još je veći problem održati redovno pohađanje nastave.
Djeca noću rade, slabo spavaju zbog noćnog nasilja u kampovima, moraju cijelo jutro čekati u redovima za hranu, raditi, sve više ih se prostituira. Ići u školu za njih je i u kampu pravi luksuz. UNHCR upozorava na to da će do kraja godine čak 200.000 djece odustati od bilo kakvog školovanja.
Nova generacija djece prolazi još gore, od 781 bebe rođene u izbjeglištvu, čak 77 posto nije dobilo rodni list.
UN, nevladine organizacije i vlade zemalja koje primaju sirijske izbjeglice pokušavaju obuzdati katastrofu koja pogađa sirijsku djecu, UNHCR tvrdi da u ovom trenutku osigurava pomoć za 250.000 djece, ali situacija im izmiče kontroli. Svakim danom koji ta djeca provode u izbjeglištvu, ona postaju ranjivija i uskoro im se više neće moći pomoći.
Prijeđena granica
Gutteres i Jolie pozvali su cijeli svijet da “to sramno obilježje rata prestane tretirati samo kao naslove u novinama”, pozvali su zemlje koje graniče sa Sirijom da ostave granice otvorene, da poboljšaju usluge jer još ima prostora za veću suradnju s izbjegličkim kampovima i da pruže podršku ljudima koji se brinu za izbjeglice.
Pozvali su i sve ostale zemlje da ponude preseljenje izbjeglica i da prime barem obitelji s teško ranjenom djecom.
Jedan od najmračnijih dijelova izvještaja govori o teškom psihičkom stanju djece u izbjegličkim kampovima. Mnoga su djeca depresivna i pate od PTSP-a, osjećaju se nesigurno, gaze im se sva prava i gube nadu. Dolazi i zima koja će u krajevima gdje su izbjeglički kampovi biti izuzetno oštra i sigurno odnijeti još dječjih žrtava.
U svom svibanjskom izvještaju UNICEF je upozorio da sirijska djeca izbjeglice već postaju “izgubljena generacija” i da će situacija do kraja godine, ako se nešto drastično ne promijeni, a nije se promijenilo, postati nepopravljiva. “Riječ je o cijeloj generaciji koja je, bez izuzetka, doživjela nešto užasno”, rekao je šef komunikacija UNICEF-a za Bliski istok i Sjevernu Afriku Simon Ingram. Djecu izrabljuju, ubijaju, seksualno zlostavljaju, ubijaju im roditelje, upozorio je Ingram, i to čine sve zaraćene strane. “Sve je otišlo preko granice do koje se situacija može krpati”, rekao je Ingram. “S njima ćemo morati raditi sve ponovno, od temelja, a ne znam kako ćemo to s traumatiziranom i razorenom populacijom djece koja se nisu školovala kao što su trebala.”
U svojoj knjizi o Bliskom istoku “Rat za civilizaciju” legendarni reporter Robert Fisk, koji je svijetu otkrio Bin Ladena, 40 godina izvještavao iz regije i otkrio nam pravo lice svih tamošnjih ratova, piše kako je odlazeći godinama u Afganistan dok je bio pod talibanima, pokušavao dokučiti što je to u islamu što ih tjera na toliki nihilizam i teroriziranje sunarodnjaka.
Vjerski fanatizam
Dok mu jedan Egipćanin iz Kabula nije objasnio da to nije islam, nego da je cijela generacija talibana odrastala u izbjegličkim kampovima kamo ih je kao djecu otjerala sovjetska invazija.
“To je bilo to, odrastali su pod šatorima, bez škole, bez ičega i kad su se vratili, sve što su poznavali bilo je - ništa. Vjerski fanatizam ih pokreće, ali zabranjuju škole, glazbu, televiziju... upravo ono što nikad nisu imali, što do povratka u Afganistan mnogi nisu čak ni vidjeli.” Upravo na tu opasnost upozoravaju humanitarci, sirijska djeca iz izbjegličkih kampova žive brutalan život koji će ih naučiti samo najgoremu. Tisuće će ostati nepismene, nesposobne da prime bilo kakvu drugu informaciju od onih kojima ih je izložio rat, razaranje, fanatizam, gubitak.
“Nema ni blizu dovoljno novca i ako ga ne pronađemo, nećemo moći održati ni ovu sadašnju razinu pomoći koja nije dovoljna da im pomognemo”, alarmirao je Ingram. Za pomoć sirijskoj djeci, prema procjenama UNICEF-a, hitno treba barem 200 milijuna dolara.