Nešto više od 104 milijuna Japanaca s pravom glasa ove je nedjelje izašlo na birališta s namjerom da odaberu novi saziv parlamenta. Ako je za vjerovati predizbornim anketama, vladajući Liberalni demokrati (LDP) i njihov koalicijski partner Komeito, trebali bi (p)ostati relativni izborni pobjednici, no zbog rastućeg nezadovoljstva građana statusom quo, moglo bi im uzmanjkati ruku do vladajuće većine. Zastupnici LDP-a pažljivo će pratiti rezultat koji njihova stranka ostvari na ovim izborima, jer bi izborni debakl mogao rezultirati unutarstranačkim izborima i smjenom aktualnog premijera Shigerua Ishibe.
Istovremeno, oporba iz redova Ustavno-demokratske stranke (CDP) očekuje rast mandata, a posebnu pozornost globalnih medija u dosadnjikavoj kampanji zaradio je Sohei Kamiya, "Donald Trump zemlje izlazećeg Sunca".
Njegova novoformirana populistička stranka Sanseito na trećem je mjestu po popularnosti, s podrškom oko 7 posto, te očekuje do 12 mandata u novom sazivu. Iako to samo po sebi nije dovoljno da ozbiljno zaprijeti etabliranim mainstream strankama, ukazuje na trend od kojeg je opasno okrenuti glavu, jer Japan, prvi put od završetka Drugog svjetskog rata, koketira s otvoreno šovinističkom strankom i toj političkoj opciji rapidno raste podrška.
S obzirom na očekivanu fragmentiranost novog saziva parlamenta, zastupnici Sanseita mogli bi poslužiti kao jezičac na vagi – žetončići – pri formiranju vladajuće većine ili vodeći saboteri pronalaska dovoljnog broja ruku.
Rastuće cijene, ekonomska nesigurnost, neprestani priljev radnika i, kao rezultat potonjeg, nagli porast ksenofobije, potaknuli su sve veći broj Japanaca, osobito mladih, da razmotre političku opciju koja im nudi neortodoksna rješenja.
"Japan First" politika
"Japan mora biti društvo koje prvenstveno služi interesu Japanaca", poručio je Kamiya na samom početku svog predizbornog skupa za koji je specifična bila natprosječna zastupljenost mladih muškaraca.
Osim pada životnog standarda građana, ovogodišnju predizbornu kampanju obilježilo je i pitanje naglog porasta broja stranih radnika, kojih je prema službenoj statistici prošle godine bilo 3,8 milijuna. Iako njihov broj odgovara ukupnom broju stanovnika Republike Hrvatske prema zadnjem popisu, na njih otpada samo 3 posto od 124 milijuna Japanaca. Međutim, udio im je u samo tri godine porastao za trećinu. Razlog potrebe uvoza stranih radnika krije se u činjenici da domaće radno sposobno stanovništvo nezaustavljivo opada – što ide u prilog dramatično negativnoj demografskoj slici Japana o kojoj je i Jutarnji list mnogo pisao proteklih godinu dana.
Kampanju je obilježilo i pitanje pretjerane ovisnosti o Sjedinjenim Američkim Državama. Naime, od završetka Drugog svjetskog rata (koji je, u ovom kontekstu treba posebno napomenuti, završio američkim bacanjem atomskih bombi na Hirošimu i Nagasaki), bili su izuzetno međuovisni, ponajviše u sigurnosnom i financijskom, tj. gospodarskom aspektu.
Okosnica mira na Pacifiku
Washington je Tokiju drastično ograničio vojsku, ali mu je obećao manjak obrambenih kapaciteta kompenzirati tako da im osobno garantira sigurnost. Štoviše, japanski "pacifistički" ustav iz 1947. člankom 9. formalno zabranjuje rat kao sredstvo rješavanja međunarodnih sporova, a istom se zakonskom odredbom drastično ograničavaju kapaciteti tradicionalne vojske. Zauzvrat, Japan je od SAD-a kupovao desetogodišnje obveznice te je u 2025. postao najveći strani pojedinačni vlasnik istih, s iznosom od oko 1.134 bilijuna američkih dolara.
Američko-japanska sigurnosno-obrambena-financijska isprepletenost desetljećima je garantirala status quo na Pacifiku. Ove se godine nad njih nadvila sjena trgovinskog rata koja bi tu strukturu mogla iz temelja protresti.
Zašto je to važno? Zato što bi bilo kakvo narušavanje američko-japanske isprepletenosti na Pacifiku stvorilo vakuum koji bi neki drugi regionalni akter spremno i promptno popunio.
Kina je već u niskom startu te sve češće zvecka oružjem po Istočnokineskom moru gdje ima teritorijalne sporove s Japanom oko Senkaku i inog (energetski bogatog i strateški važnog) otočja. I dok Peking sve češće održava vojne vježbe, pa i one koordinirane s Moskvom i Pjongjangom, zbog čega je Ministarstvo obrane Japana počelo raditi "bijelu knjigu" za odgovor na najveću stratešku prijetnju Tokiju – rastuće teritorijalne pretenzije Narodne Republike.
"Čita li se između redaka, može se shvatiti kako Tokio poručuje SAD-u da japanska vlada čini sve što je u njezinoj moći da preuzme veću odgovornost za vlastitu obranu – i da želi da joj SAD kao saveznik i partner i dalje vjeruje", tvrdi Ryo Hinate-Yamaguchi, profesor na Institutu za međunarodnu strategiju Tokijskog međunarodnog sveučilišta za DW.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....