ZAGREB - “Gravitacijska sila” iznenađenja prikovala je u nedjelju sudionike foruma o poljoprivredi u Rimu za njihove stolice. Sa svog mjesta u dvorani obratila im se žena zaogrnuta u crni čador.
Diskretna prva dama
Nakon kratkog govora, u kojem je istaknula kako je Iran primjer borbe protiv gladi jer, na temelju religijskih učenja, svim obiteljima osigurava hranu, ponovno se povukla u sigurnost crnog vela.
Bez pretjerivanja, bila je to zaista nevjerojatna prilika. Uživo i izbliza mogli su vidjeti, i što je nevjerojatno, čuti glas jedne od najmisterioznijih i najdiskretnijih prvih dama na svijetu - Azam al-Sadat Farah - supruge iranskog predsjednika Mahmuda Ahmadinedžada.
Iako je Ahmadinedžad od dolaska na vlast 2005. postao jedan od najpoznatijih iranskih političara na svijetu, njegova supruga ostaje strogo čuvana nepoznanica - u javnosti se pojavila svega nekoliko puta, njezine su fotografije rijetke, a o njezinu se privatnom životu zna malo.
Svjetska javnost ju je prvi put vidjela 2005., kad je pratila supruga na put u Maleziju. Tada nije progovorila ni riječ i rijetko se uopće pojavljivala pred kamerama. Do danas se nije gotovo ništa promijenilo. Samo bi je ponekad u rijetkim medijskim izvješćima spominjali kao “gospođu Ahmadinedžad”.
Pismo u Egipat
To je veće bilo iznenađenje njezinim istupom početkom godine, kad je Suzanne Mubarak, supruzi egipatskog predsjednika Hosnija, poslala pismo u kojem ju je pozvala da pomogne stanovnicima Gaze. Potom se povukla u svoja četiri, velom tajne zaogrnuta zida.
Informacije o njezinu privatnom životu iznimno su šture i svode se na nagađanja. Ona i Ahmadinedžad su se navodno vjenčali 1980. i imaju troje djece, kćer i dva sina. Prema nekim izvorima, prva dama Irana ima magisterij i po struci je inženjerka mehanike, a navodno predaje na sveučilištu u Teheranu.
Opet navodno uživa u putovanjima u predsjedničkom avionu i voli pratiti supruga na službenim putovanjima.
U svakom slučaju, sušta je suprotnost jedne druge prve dame iz muslimanskog svijeta, jordanske kraljice Ranije. Kao nositeljica titule jednog od najinspirativnijih lidera u 2008., Rania je jedna od najglasnijih i najupečatljivijih prvih dama u arapskom svijetu. Rođena 1970. u Kuvajtu, ekonomiju je diplomirala na američkom sveučilištu u Kairu.
Voli javni angažman
Međunarodna zajednica ju je upoznala prije 15 godina, kad se udala za, tada budućeg, jordanskog kralja Abdullaha Il bin al-Husseina s kojim ima četvero djece, dvije kćeri i dva sina. Najmlađom kraljicom na svijetu proglašena je 1999., u dobi od samo 28 godina. U brojnim javnim istupima, a svojedobno je gostovala i kod Oprah, afirmirala se kao aktivistica za jednakost žena, obrazovanje mladih te braniteljica umjerenog islama. Kritizira ubojstva iz časti, praksu koja je u Jordanu još uvijek raširena.
I na Twitteru
Osnovala je i vlastiti kanal na YouTubeu, na kojem se raspravlja o islamu i predrasudama prema arapskom svijetu, koji je od studenog 2008. godine pogledalo više od milijun ljudi.
Svoju reputaciju jedne od najmodernijih pripadnica kraljevskih obitelji na svijetu potvrdila je ove godine time što se uključila na društvenu mrežu Twitter, na kojoj trenutno ima oko milijun sljedbenika. godine 2005. list Forbes ju je rangirao kao 85. na ljestvici 100 najmoćnijih žena na svijetu. Na ovogodišnjoj je ljestvici zauzela 75. mjesto.
Ahmadinedžad svjestan nove snage iranskih žena
- Neizbježno se nameće pitanje - zašto sad? Ta je gospođa Ahmadinedžadova supruga dugo i dosad je nismo imali priliku vidjeti u ovakvim ulogama. Čini mi se kako je njeno istupanje izravan pokazatelj snage civilnog društva, snage žena u Iranu koje čak i Ahmadinedžad primjećuje. Kao da režim želi poručiti: ‘Gledajte, niste samo vi progresivni, možemo i mi biti takvi’. Manje je važno što se predsjednikova žena pojavljuje u javnosti; bitan je znak da je režim u Iranu počeo razmišljati o pokretu - što dovoljno govori o njegovoj snazi.
Što se gospođe tiče, povjerovat ću da je progresivna po pitanju ženskih prava kad podrži kampanju ‘Milijun potpisa’, kojom se pokušava izboriti promjena restriktivnih zakona, kad bude sudjelovala na demostracijama na kojima se zahtijevaju jednaka prava za muškarce i žene - zaključila je Azar Nafisi, autorica knjiga “Lolita u Teheranu” i “Stvari o kojima sam šutjela”, nekadašnja sveučilišna profesorica u Teheranu, koja od 1997. godine živi u SAD-u. ( A. Piteša)