IZBORI U TURSKOJ

ERDOGAN ĆE NAKON IZBORA BITI MOĆNIJI NEGO SAM ATATURK 'Dobit će ovlasti diktatora, bit će diktator po svemu osim po imenu'

 REUTERS

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan najavio je prijevremene izbore za 24. lipnja, godinu i pol prije roka. Objasnio je to situacijom u Siriji i gospodarskim teškoćama.

Turska vojna operacija u Siriji protiv sirijskih Kurda te situacija u Siriji i Iraku obvezuju Tursku da prevlada nesigurnosti što je prije moguće - tim je riječima Erdoğan objasnio zašto ide na prijevremene izbore. Razvoj događaja u Siriji se ubrzava i moramo donositi vrlo ozbiljne odluke, i na ekonomskom planu, dodao je.

Premišljanje

Stvar je u tome da će Erdoğan novim mandatom dobiti puno veće ovlasti, izglasane na prošlogodišnjem referendumu o promjeni Ustava, koji je uspio dobiti većinu glasova za pretvaranje Turske iz parlamentarne demokracije u državu jakog predsjedničkog sustava. Erdoğan će tako dobiti ovlasti kakve je nekad imao otac nove turske države Kemal-paša Atatürk, tvorac sekularne Turske koju islamski populist Erdoğan polako demontira. A možda i veće.

Mandat će mu trajati do 2023. godine kad se može kandidirati još jednom. Dobit će ovlasti diktatora, bit će diktator po svemu osim po imenu, piše Guardian. Te 2023. Turska će slaviti 100. obljetnicu utemeljenja moderne turske države. S ostacima sekularne, moderne države koju je utemeljio Atatürk.

Odluku je Erdoğan donio iznenada: još u utorak je tvrdio da izbora neće biti, a u srijedu je objavio da hoće, prenosi dopisnik Der Spiegela iz Istanbula.

Prošlog lipnja Turci su na referendumu tankom većinom izglasali promjene Ustava kojima će turski predsjednik dobiti goleme ovlasti. Pobijedi li Erdoğan 24. lipnja, njegovo samovlašće je konačno zacementirano, ocjenjuje Spiegel.

Istodobno će se održati predsjednički i parlamentarni izbori, 55 milijuna Turaka moći će glasati za parlament sa 600 mjesta.

Objašnjavajući moguće razloge za iznenadnu Erdoğanovu odluku da u kratkom roku raspiše izbore, turski Hürriyet u izdanju na engleskom piše da gospodarska situacija u Turskoj nije dobra, usprkos tome što su stope rasta i dalje visoke, na prosječnih 7,4 posto posljednjih nekoliko godina.

Problem su deficit i inflacija, s deprecijacijom turske lire koja nastavlja klizati. Država se nastavlja zaduživati, lira u odnosu na dolar nikad nije slabije stajala, inflacija je na vrhuncu. Dvije velike korporacije, Ülker i Doğuş grupa, imaju problem s restrukturiranjem duga, što negativno utječe na druge tvrtke.

Slaba opozicija

Najava skorih izbora opoziciju je zatekla nespremnu. Prema anketama će prokurdska ljevičarska Narodna demokratska stranka (HDP) osvojiti više od deset posto. Ako padne ispod, kao što godinama Kurdi nisu uspijevali prijeći taj prag, onda će razlika u mandatima pripasti najvećoj stranci, a to je Erdoğanova Stranka pravde i razvoja (AKP), koja je od početka godine u savezu s desnom Strankom nacionalnog pokreta (MHP), iako i bez njih ima parlamentarnu većinu.

Glavna opozicijska kemalistička Republikanska narodna stranka (CHP) osvaja 19 posto glasova, prema ispitivanju javnog mnijenja agencije Metropol koju citira londonski Guardian. Lideri prokurdskoga HDP-a većinom su u zatvoru: zatvoreni su šefovi stranke Selahattin Demirtaş i Figen Yüksekdağ te brojni niži dužnosnici. Izgledi za slobodne i fer izbore su vrlo tanki, ocjenjuje britanski list. Potpredsjednik HDP-a Saruhan Oluç za Spiegel je izjavio da je njegovoj stranci teško mobilizirati mase.

“Mediji pripadaju AKP-u”, upozorava Oluç.

Od nerasvijetljenog pokušaja puča 2016. godine Erdoğan se riješio tisuća i tisuća neistomišljenika i kritičara iz vojske, policije, pravosuđa i medija, obrazlažući to borbom protiv mreže njegova nekadašnjeg saveznika Fethullaha Gülena. Opozicija je slaba, a iznenadnom najavom skorih izbora ostalo im je malo vremena za dogovor o predizbornom savezu.

Jamac stabilnosti

S desecima tisuća neistomišljenika po zatvorima, ugašenim medijima i puzajućom islamizacijom zemlje, Erdoğan je postigao to da Turska više nije pouzdana saveznica Londona i Washingtona, Pariza i Berlina.

Europa danas u Erdoğanu vidi autokrata koji koristi nacionalizam i islam, ksenofobiju i strah kako bi učvrstio svoju vlast. Iako je i dalje članica NATO-a, Turska je danas ruska saveznica. U Siriji, gdje se turska vojska bori protiv širenja kurdskih snaga, Turska podržava Moskvu i Teheran u njihovoj podršci sirijskom režimu Bašara al-Asada.

Tko želi demokratsku, pravnu državu s proeuropskom politikom, kraj vojne operacije u Siriji i mirovne pregovore s Kurdima, glasat će protiv Erdoğana. No, mnogi su za njega, upozorava Spiegel, jer je mnoge uspio uvjeriti da je upravo on jamac stabilnosti i mira.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
02. studeni 2021 18:50