U posljednjih 16 godina Erdoğanove vlasti Turska je doživjela gospodarski procvat, s kineskim stopama rasta: u prvom kvartalu ove godine BDP im je porastao za 7,4 posto.
S prosječnom godišnjom stopom rasta od 5 posto u posljednjih desetljeće i pol Erdoğan se može pohvaliti da je milijunima omogućio bolji život. No, sve više analitičara upozorava da je taj uspjeh na klimavim nogama jer je gospodarski rast pothranjivan velikim državnim investicijama i jeftinim novcem.
Kineski rast
Lanjsku su godinu završili s rastom od 7,4 posto, s tim da su u trećem kvartalu imali vrtoglavi rast od 11,1 posto. Cijena? Samo ove godine turska je lira pala za 17 posto. Lani su cijene rasle za desetak posto svaki mjesec.
Nesigurnost koju nosi inflacija i slutnja krize vjerojatno su razlog što je turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan odlučio godinu i pol prije roka raspisati predsjedničke i parlamentarne izbore, održane prošle nedjelje.
Erdoğanovu gospodarsku strategiju agencija Bloomberg naziva rastom po svaku cijenu. Posljedice: rastuća inflacija koja pogađa građane i tvrtke te sve veći deficit i javni dug, dok strani investitori bježe iz zemlje. Posebno je teško građanima jer sve cijene rastu: cijene osnovnih namirnica poput rajčica i krumpira tri su puta veće nego lani. Proračunski deficit je oko 1,6 posto BDP-a i vjerojatno će do kraja godine porasti na 2 posto, predviđaju analitičari JPMorgana.
To je mali deficit u usporedbi s onim što Turska poznaje u svojoj prošlosti, ali je previsok za ekonomiju u riziku od pregrijavanja. Bloomberg indirektno optužuje turskog predsjednika za inflaciju: kamate su konstantno preniske, što je posljedica Erdoğanova uplitanja u posao središnje banke s jegovim neuobičajenim pogledima kako se boriti protiv inflacije. S padom lire od 20 posto u godinu dana mnoge su turske tvrtke upale u probleme jer su se masovno zaduživale u dolarima i eurima. Jučer je do podneva lira bila niža nego krajem prošlog tjedna, uoči izbora na kojima je Erdoğan s 52,6 posto glasova osvojio superpredsjedničke ovlasti.
Investicijski paket
Dva mjeseca prije izbora turska je vlada najavila novi investicijski paket vrijedan pet milijardi dolara, slično kao što je to napravila prije godinu dana, uoči referenduma u travnju 2017. kojim je s 51 posto glasova izglasana izmjena Ustava kojom Erdoğan s ovim mandatom dobiva sultanske ovlasti. Kao predsjednik, ima glavnu izvršnu moć jer može smjenjivati ministre i nametati zakone, raspustiti parlament te postaviti i smijeniti zapovjednika vojske.
Odlični rezultati Erdoğana i njegove stranke AKP dosad su uvijek ovisili o dobrim gospodarskim rezultatima. Što će se dogoditi nakon izbora? Hoće li turska vlada sada promijeniti politiku i okrenuti se štednji kako bi izbjegla nadolazeću krizu? Ministar financija Naci Ağbal nagovijestio je da bi takvo što moglo uslijediti, no analitičari ne mogu zamisliti da bi Erdoğan štedio režući, na primjer, troškove vojske i policije u vrijeme dok pokreće operacije u Siriji i preuzima punu kontrolu nad “dubokom državom”, koju su od osnivanja moderne Turske kontrolirali njegovi oponenti, sekularni kemalisti.
Gigantski projekti
Velik udio u rastu turskoga BDP-a imaju javne investicije gigantskih razmjera i veliki projekti u gotovo svakom gradu. Posljednje što je Erdoğan najavio u predizbornoj kampanji bila je gradnja Istanbulskog kanala za koji je rekao da će ući u udžbenike povijesti te ga usporedio sa Suezom i Panamskim kanalom. Kanal bi trebao biti 45 kilometara dug i povezati Crno s Mramornim morem. Tvrde da će koštati 15 milijardi dolara, dok kritičari kažu da ne može manje od 65 milijardi, uključujući troškove preseljenja 800.000 ljudi. Erdoğan je ideju o gradnji tog kanala prvi put iznio prije sedam godina. On vjeruje da bi Turska zarađivala na brodovima koji će koristiti taj kanal, kao što Egipćani zarađuju na Suezu.
Ekonomisti se ne slažu, arheolozi su zgroženi da će uništiti vrijedna nalazišta, ekolozi upozoravaju da će gradnja megakanala uništiti ekosustav do te mjere da će život u Istanbulu postati neodrživ. No, Erdoğan je uvjeren da je ta ideja super.
Svi Erdoğanovi megaprojekti smišljeni su s ciljem da ga smjeste u panteon velikih turskih vladara od vremena Otomanskog Carstva pa do osnivača moderne Turske Atatürka, prenosi New York Times.
Kao i u Hrvatskoj ili Španjolskoj prije krize, građevinski sektor cvate. Ono što je pozitivno jest da megagrađevinski projekti potiču rast i povećavaju zaposlenost, posebno neobrazovane radne snage. Kritičari, pak, upozoravaju da je taj sustav rasta idealan za korupciju i bogaćenje uskih krugova bliskih vlasti. I prvi koji se ruši kad naiđe kriza.