PIŠE GOJKO DRLJAČA

Sve se glasnije šuška da se EU birokracija bacila u obnovu najsramotnijeg trgovinskog sporazuma ikad

Trgovina sa SAD-om nije pitanje stava prema trumpizmu nego strateška odluka o budućem modelu Europe; mučno težak politički izbor koji ima dugoročne posljedice

Europski čelnici na summitu G7

 © No10 Crown Copyright/eyevine/profimedia/© No10 Crown Copyright/eyevine/profimedia
Trgovina sa SAD-om nije pitanje stava prema trumpizmu nego strateška odluka o budućem modelu Europe; mučno težak politički izbor koji ima dugoročne posljedice

U nastavku donosimo:

  • ključne dileme oko obnove trgovinskog sporazuma EU–SAD i što to znači za političku autonomiju Europe
  • što u praksi znači oslanjanje na američko tržište i dominaciju američkog tržišta kapitala za europsku industriju i štednju
  • usporedni prikaz opcije „brze stabilnosti“ nasuprot ambiciozne unutarnje reforme jedinstvenog tržišta u Europi
  • gdje su stvarne slabosti europske ekonomije i zašto ih „sigurni pristup“ ne rješava
  • iskustva i stavovi o demokratskom legitimitetu odluke te ulozi Ursule von der Leyen u cijeloj priči


Kad čovjek u geopolitičkom požaru oko nas čuje da se EU birokracija bacila na hitnu obnovu nepovoljnog trgovinskog sporazuma sa SAD-om, notornog „Dogovora o recipročnoj, fer i balansiranoj trgovini“, kojim je uz niz drugih ustupaka Ursula von der Leyen „vizionarski“ dugoročno zabetonirala vazalski status Europe u odnosima s Amerikom, čovjeku dođe da zbog čistog ponosa reži umjesto da hladno analizira, ali upravo sumanuto eskaliranje sukoba na Bliskom istoku nalaže maksimalno racionalan pristup. Što, dakle, Europa dobiva, a što riskira s ili bez trgovinskog sporazuma sa SAD-om, državom koju se teško može smatrati pouzdanim partnerom sve dok ju vodi MAGA predsjednik; prevrtljivi politički nasilnik kojem se upravo urušavaju bizarne javne politike koje je perfidno podvalio američki...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
03. lipanj 2026 03:09