Europski povjerenik za energetiku Dan Jørgensen Europljanima je početkom ovog mjeseca uputio apokaliptičnu poruku.
"Što više možete štedjeti gorivo, tim bolje."
"Manje putujte i radite od kuće."
"Dugo se stvari neće vratiti na staro", vrištalo je s naslovnica većine europskih i domaćih medija.
Ukratko, Jørgensen je, u filmski pesimističnom tonu, Europljane pozvao da svoj doprinos europskim rezervama goriva daju odricanjem od dijela planiranih putovanja, posebno onih koja podrazumijevaju putovanja zrakoplovom, no onima koji su stvar pratili malo pomnije ipak je u tom nastupu nešto nedostajalo.
Kako sad "svi građani EU neka se odreknu putovanja i trošenja benzina", a nema ni spomena hoće li dvije europske mastodontske institucije, Europska komisija i Europski parlament, dati makar simbolični poticaj toj štednji pa početi "mesti pred vlastitim pragom" - dakle, odrezati planirani proračun za putovanja?
Prilično neuvjerljiva poruka
O tome od Jørgensena nismo čuli ni riječi, što je cijelu poruku činilo prilično neuvjerljivom, posebno kad znamo da je riječ o institucijama čiji službenici i dužnosnici svake godine prže radikalne količine novca na putne troškove, mnoge bez kojih bi Europska unija posve bezbolno preživjela, dapače, ne bismo ni primijetili da su otkazana.
Službene brojke nismo dobili, pa smo ih pokušali sami izračunati.
Poznato je da svaki zastupnik u Europskom parlamentu mjesečno na ime troškova putovanja u prosjeku od Europskog parlamenta dobiva 2500 eura, godišnji proračun za putovanja mimo Bruxellesa i Strasbourga iznosi im još 4500 eura, a imaju pravo i na dnevnicu od 313 eura za svaki dan proveden u Bruxellesu.
S obzirom na to da imaju pravo na 24 povratna leta tijekom godine te pod pretpostavkom da su svaki put u Bruxellesu boravili dva dana (iako je to podcijenjena brojka), ispada da zastupnici na godišnjoj razini na putovanja sprže oko 35 milijuna eura, čemu treba pridodati 45 milijuna, koliko je poznato da se svake godine troši na preseljenje samo između Bruxellesa i Strasbourga.
Nisu odgovorili na pitanja
Koliko se ukupno izdvaja na putovanja i sve popratne troškove zastupnika i službenika informacija je koju nam nisu otkrili, ni u Europskom parlamentu ni u Komisiji, a kojima smo uputili isti novinarski upit.
Zanimalo nas je imaju li plan za reduciranje vlastitih putovanja da bi i osobno pridonijeli ublažavanju energetske krize, što taj plan eventualno podrazumijeva, te kakve uštede očekuju, i u smislu novca i u smislu emisija CO2, kao i informaciju koliko godišnje troše na putovanja.
Iz Europskog parlamenta uopće nisu odgovorili na naša pitanja usprkos činjenici da smo poslali dva upita, a u mailu koji je stigao iz Europske komisije propustili su izravno odgovoriti imaju li kakav plan za uštedu, iako je iz odgovora posve jasno da nemaju.
"Činjenica je da potrošači mogu postići neposredne uštede energije malim izborima, poput izbjegavanja korištenja energije u prostorijama koje ne koriste u svom domu. Ili, pak, pažljivijim pristupom prijevozu. Ove su mjere, naravno, dobrovoljne. Nije na Bruxellesu da upućuje građane kako bi trebali živjeti.
Ali takve male geste mogu imati pozitivan utjecaj na pojedinačne račune ili ukupnu potrošnju energije. Komisija osigurava maksimalnu transparentnost objavljivanjem troškova službenih putovanja svih članova Kolegija na internetu. Ovo je ponavljajuća praksa koja se može pronaći na web-stranici svakog člana Kolegija. Da bi se povećala transparentnost u ovom području, Komisija redovito objavljuje troškove plaćene nakon službenih putovanja povjerenika", kazali su.
Godišnje 19 tisuća tona CO2
Jørgensenovim porukama usprkos, u Komisiji i Parlamentu, dakle, nemaju namjeru provesti dodatne mjere štednje, izuzev onih koje je Parlament usvojio svojom "Okolišnom politikom" usvojenom 2024. godine.
Prema nekim starim procjenama, povjerenici Europske komisije godišnje na putovanja utroše oko četiri milijuna eura, no kumulativne brojke zapravo nisu poznate, kao ni kod Europskog parlamenta, a kamoli brojke koje bi onda još uključivale troškove putovanja zbog održavanja raznih događaja, konferencija, panel-rasprava, foruma i sličnog.
Još važnije od toga, nije poznata ni današnja brojka o doprinosu tih putovanja ukupnim emisijama CO2, ali smo zato pronašli podatke u jednoj staroj publikaciji iz 2007. godine.
U njoj je izračunato da se za potrebe zasjedanja samo u Strasbourgu godišnje emitira 19 tisuća tona CO2, no navodi se da je riječ o konzervativnoj procjeni i da je ukupan utjecaj daleko veći.
Zaključak analize jest da bi samo ukidanje plenarnih zasjedanja u ovom francuskom gradu godišnje okoliš sačuvalo od 19 tisuća tona ugljičnog dioksida, no usprkos brojnim kritikama i plašenju Europljana, ovog se luksuza Unija još uvijek nije odrekla.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....