Nasilni prosvjedi u nekoliko europskih država zabrinuli su i Europsku uniju iako je odgovor na takve situacije isključivo ovlast nacionalnih vlasti država članica. Osim ružnih slika, uništavanja imovine i u nekim slučajevima i ozlijeđenih osoba, Europsku uniju brine i utjecaj ovih situacija na unutarnju politiku u zemljama članicama, što se onda može odraziti i na budućnost EU. Prva briga je svakako Francuska gdje sukobi prosvjednika s policijom ponajprije odgovaraju krajnjoj desnici i krajnjoj ljevici.
Krajnja ljevica se optužuje da stoji iza ovakvih prosvjeda, dok krajnja desnica najavljuje da će oni, "kada dođu na vlast, vratiti kontrolu i mir na ulicama". U Francuskoj su na proljeće predsjednički izbori, a na njima bi, prema sadašnjim anketama, u drugi krug mogli ići kandidatkinja krajnje desnice Marine le Pen i kandidat krajnje ljevice Jean-Luc Melanchon, što je svojevrsni scenarij iz noćne more za Europsku uniju jer ni jedan ni drugi nemaju baš prijateljski stav prema Uniji.
Međutim, u Bruxellesu tradicionalno odbijaju komentirati političku situaciju u zemlji članici, ali u načelu osuđuju nasilje koje smo prošli vikend vidjeli na ulicama francuskih, talijanskih, belgijskih i španjolskih gradova.
Što se prosvjeda u Albaniji tiče, premda su slični onima u Europi, oni imaju i jasniju političku pozadinu jer se na njima izravno traži ostavka premijera. Dok u slučaju Albanije Europska unija poziva i prosvjednike i policiju da izbjegnu nasilje, u slučaju država članica pruža potporu organima reda.
Najviše nasilja
Glasnogovornik Europske komisije Markus Lammert ustvrdio je da je nasilje koje uključuje palež, provale i krađe u javnim objektima u Francuskoj neprihvatljivo te da se treba jasno razdvojiti pravo na mirni prosvjed građana i nasilje.
Nasilni prosvjedi zabilježeni su i u Italiji, gdje je predsjednica vlade Georgia Meloni sazvala hitni sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost.
Najviše nasilja bilo je na prosvjedima u Milanu i Torinu, a Meloni je pozvala sve političke stranke u Italiji na osudu nasilja, naglasivši da će "nedostatak osude biti tumačeno kao opravdanje nasilja".
Od svih država Francuska je najosjetljivija jer se nalazi u svojevrsnom političkom vakuumu s predsjednikom Emmanuelom Macronom u odlasku i u očekivanju dosad najmanje predvidljivih izbora. U njima pak, kao nikada prije, najviše šansi ima krajnja desnica, dok raste i krajnja ljevica. Usto, i socijalne nejednakosti u Francuskoj postale su vidljivije nego u nekim drugim članicama Europske unije.
U Francuskoj je bilo i najviše nasilja, prosvjednici su palili i stotine godina stare zgrade, kao što je gradska vijećnica u Limogesu ili zgrada turističkog ureda u Lyonu. Nejasno je tko je sve sudjelovao u prosvjedima, no mnogo je snimki koje prikazuju kako se u nemirima okorišćuju i lopovi koji upadaju u razbijene dućane i kradu robu.
Ponuđene ostavke, izvanredni sastanci...
Nakon nasilja u nedjelju, francuski ministar unutarnjih poslova Laurent Nuñez ponudio je ostavku, ali predsjednik Emmanuel Macron nije ju prihvatio, uz obrazloženje da je potreban kontinuitet kako bi se osigurala vladavina prava i kontrola javnog reda i mira.
Ministar unutarnjih poslova je bio na udaru kritika s dviju različitih strana. Dok su ga jedni kritizirali što nije spriječio palež, razbijanja i krađu, drugi su ga optužili da je policija koristila prekomjernu silu protiv mirnih prosvjednika.
Francuski premijer Sebastien Lecornu dao je dopuštenje gradonačelnicima gradova za uvođenje "lokaliziranog ograničenog policijskog sata" kako bi se spriječile dalje provale, palež i nasilje. On je prozvao krajnju radikalnu ljevicu da želi stvoriti kaos zbog predstojećih predsjedničkih izbora. Kandidat krajnje ljevice Jean-Luc Melenchon odbacio je takve optužbe i zatražio od premijera "ili pružanje dokaza za takve tvrdnje ili da zašuti".
U Belgiji, gdje je također tijekom vikenda bilo nemira, ali ne tako nasilnih kao u Francuskoj, ministar obrane Theo Franken predložio je zajedničko djelovanje vojske s policijom, ministarstvo obrane bi obučavalo vojnike za civilno djelovanje i stavilo ih na raspolaganje ministarstvu unutarnjih poslova.
- Oni bi bili korisni u gradovima poput Bruxellesa i Liegea tijekom nemira ili za vrijeme novogodišnjih praznika kada imamo stalne slike nasilja, poput igre mačke i miša između izgrednika i policije. Ako prosvjednici napadaju osoblje hitne pomoći, ako bacaju Molotovljeve koktele i pale sve pred sobom, moramo imati spreman adekvatan odgovor - rekao je ministar obrane koji dio problema vidi i u "izmjeni demografije prouzročene masovnim migracijama i novoj uličnoj kulturi koja obične Belgijce ostavlja zbunjenima".
Nesigurni gradovi
U nekim dijelovima Bruxellesa ionako je i prije patrolirala vojska kako bi pomogla policiji, ali to je bilo zbog proglašenja veće razine opreza nakon terorističkih napada. Belgija, pogotovo glavni grad Bruxelles, sve se više suočava s nasiljem na ulicama, ubojstvima i obračunima bandi, s čime policija slabo uspijeva izaći na kraj. Bruxelles je tako kao glavni grad Europe dospio na sam vrh nesigurnih gradova.
Nemiri, kao i reakcije na njih širom Europe, pokazuju kako postoji velik potencijal za ideološke podjele koje idu na štetu tradicionalnih stranaka centra i u korist krajnje lijevih i krajnje desnih stranaka. Olako se od strane desnice za sve okrivljuju stranci, dok s druge strane krajnja ljevica razlog vidi u socijalnoj krizi koja je, prema njima, "stvorena prevelikim investicijama u proizvodnju oružja umjesto u škole, bolnice i stanove".
I jedni i drugi populistički pojednostavnjuju probleme za čije je rješenje potrebno mnogo više od jednostavnih odgovora koje oni tobože nude, jedni deportacijom stranaca i zatvaranjem granica, a drugi prestankom investiranja u obranu i u većem oporezivanju bogatih.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....