U nadolazećim tjednima, mjesecima, a možda i godinama odlučivat će se hoće li Europa ostati neovisna ekonomska sila ili će postati pijun velikih sila iz Azije i Amerike - upozorio je njemački kancelar Friedrich Merz prošlog mjeseca.
Europski čelnici sve su više zabrinuti da bi se u geopolitičkom preustroju svijeta mogli naći na začelju, daleko iza Sjedinjenih Država, Kine i Rusije. No kako transformirati Europsku uniju, projekt dizajniran za mirnodopsko vrijeme, u giganta koji može parirati drugima u vojnom, tehnološkom i političkom smislu?, pita se Wall Street Journal. Kao mogućnost nudi se plan Marija Draghija, bivšeg šefa Europske središnje banke, koji zagovara zajednička istraživanja i nabavu u području obrane, jedinstvena pravila za bržu ekspanziju europskih tehnoloških tvrtki te udruživanje industrijskih divova u strateškim sektorima poput poluvodiča.
Nema žurbe
Taj je koncept, predstavljen u rujnu 2024., pozitivno dočekan u baltičkim i drugim europskim državama na vanjskim granicama Unije, odnosno zemljama koje su prva linija obrane ako Vladimir Putin pokuša proširiti rat izvan Ukrajine. "Mislim da konačno postajemo realni. Ne možete promijeniti dinamiku ako nemate stvarnu moć, bilo političku, vojnu ili diplomatsku", rekao je latvijski predsjednik Edgars Rinkēvičs.
I dok baltičke i istočnoeuropske zemlje snažno podupiru povećanje obrambenih ulaganja i zajedničke vojne projekte, također upozoravaju da ne mogu čekati jednoglasje svih 27 članica. Poljska je, primjerice, već najavila izgradnju vlastitog sustava protudronske obrane, dok Bruxelles tvrdi da bi europski "zid protiv dronova" mogao biti potpuno operativan do 2027.
No, čini se da drugi dio Unije ne osjeća istu hitnost. Više od godinu dana nakon Draghijeva plana EU se gotovo uopće nije pomaknula prema smanjenju regulacija, jačoj koordinaciji, zajedničkim investicijama i dubljoj integraciji tržišta kapitala. Fiskalno konzervativne zemlje poput Nizozemske i dalje odbijaju ideju o zajedničkom zaduživanju radi financiranja europskih obrambenih kapaciteta. Europska tržišta kapitala i dalje su fragmentirana, a gospodarska zaostajanja postaju sve očitija.
JP Morgan je ljetos izdao dramatično upozorenje: "Europa je s 90 posto američkog BDP-a pala na 65 posto u samo 10 do 15 godina. Gubite bitku protiv svojih glavnih konkurenata - Kine i SAD-a", poručio je šef banke Jamie Dimon. Draghi procjenjuje da bi premošćivanje tog jaza zahtijevalo između 750 i 800 milijardi eura ulaganja godišnje.
No, na terenu se nije dogodilo mnogo. "Zajedničko zaduživanje za zajedničke prioritete ostaje malo vjerojatno, a dovršetak unije tržišta kapitala, sada preimenovane u Uniju štednje i ulaganja, zahtijevao bi rješavanje politički osjetljivih pitanja koja godinama stoje na mjestu. Napredak je, u najboljem slučaju, spor", rekao je za Euronews analitičar Philipp Jäger iz Centra Jacques Delors.
Prošlog tjedna u Bruxellesu su započeli dijalozi stručnjaka, dužnosnika i zastupnika o tome kako bi Europa trebala odgovoriti na novi globalni poredak. "Ili ćemo sada osigurati konkurentnost ili nećemo moći financirati vlastitu sigurnost", upozorio je njemački eurozastupnik Daniel Caspary.
Čvrstoća i dijalog
Slično razmišlja i nobelovac Philippe Aghion, koji podsjeća da Europa zaostaje za SAD-om još od 90-ih. "Europa ima ozbiljan problem u prihvaćanju najnovijih tehnoloških iskoraka i IT revolucije. Nemamo integrirano tržište usluga, nemamo financijski ekosustav koji potiče inovacije, nedostaje kapitala i institucionalnih investitora, a nemamo ni europski ekvivalent američke agencije DARPA, jedne od najmodernijih formi provođenja industrijske politike", rekao je Aghion u intervjuu za DW.
Iako su europski lideri svjesni rizika da kontinent ostane zaboravljen i potisnut, tempo promjena daleko je ispod razine koju zahtijeva današnji svijet.
Pierre Vimont, bivši francuski diplomat, rekao je za Wall Street Journal da u glavnim prijestolnicama ne postoji politička volja za dugotrajnu raspravu o budućoj strukturi Unije. "Cijeli institucionalni okvir Bruxellesa, njegove metode i način razmišljanja uopće nisu prilagođeni trenutačnom razdoblju politike moći, konfrontacije i izuzetno brutalne konkurencije", istaknuo je.
Bivši predsjednik Europske komisije Jacques Delors nekoć je govorio da Europa napreduje samo u kriznim vremenima. No sadašnja situacija, čini se, nije dovoljno hitna u očima europskih lidera da bi ih natjerala na teške odluke. Jean-Luc Demarty, nekadašnji glavni direktor Glavne uprave Europske komisije za trgovinu, upozorava da Europa mora naučiti reagirati prije sljedeće krize, primjerice, odlučnije koristiti nove mehanizme protiv ekonomskog pritiska kada je krene "udarati" Peking ili Washington.
"Upravo sada crtaju se linije novog svjetskog poretka zasnovanog na moći. Europa se mora izboriti za svoje mjesto. Mora se pojaviti nova Europa", naglasila je u govoru o stanju Unije predsjednica Komisije Ursula von der Leyen.
U Komisiji postoji slaganje da treba obnoviti ravnotežu između "čvrstoće" i "dijaloga" koja je obilježila diplomaciju hladnog rata. No, da bi se to ostvarilo, spremno mora biti svih 27 država članica, a svaka od njih ima vlastite interese. "Europa mora naučiti govoriti jezik moći. Ali problem je što imamo 27 država koje su duboko podijeljene", upozorio je Josep Borrell, bivši šef europske diplomacije.
U međuvremenu, pritisci se samo gomilaju: Donald Trump prisiljava europske saveznike da više izdvajaju za obranu, uključujući pomoć Ukrajini, dok Kina preplavljuje europsko tržište jeftinom robom u trenutku kad njezino gospodarstvo usporava.
"S usporavanjem rasta Europa klizi prema dugotrajnoj stagnaciji. No to nije uklesano u kamen. Europa ima ljude, tehnologiju i kapital potreban za brži napredak. Ali, ti resursi nisu dovoljno iskorišteni. Ono što nedostaje Europi da ostvari svoj puni potencijal jest odlučna politička akcija koja će pretvoriti reformske prioritete u konkretan napredak na terenu", zaključio je Alfred Kammer, direktor MMF-a za Europu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....