Finski analitičar za Jutarnji: ‘Rusija protiv NATO-a nema šanse, ali postoji i jedan drugi scenarij...‘

Je li rat u Ukrajini definitivno postao samo rat iscrpljivanja? Kako su besposadni sustavi utjecali na bojište, ali i na formiranje oružanih snaga Ukrajine i Rusije? Što su najveće prednosti i slabosti obje vojske i postoji li mogućnost nekog ruskog prodora prema ukrajinskim gradovima-tvrđavama u narednim mjesecima?

Sve su ovo teme o kojima smo u novoj epizodi podcasta Prva linija raspravljali s Robinom Häggblomom, analitičarem za obranu i sigurnost iz Finske, a koji radi kao viši savjetnik i projekt menadžer za Risk Intelligence.

Rat smo sagledali i s percepcije međunarodnih odnosa, a naročito poteza američkog predsjednika Donalda Trumpa koji su SAD udaljili od Ukrajine, a približili Rusiji. Što to znači za Kijev, mogu li Europa i drugi ukrajinski saveznici nadomjestiti preostalu američku pomoć i trebaju li se EU i NATO, jednom kad rat završi, bojati novog jačanja ruskih oružanih snaga?

Sve ovo, ali i više, možete pogledati u videu ispod ili na YouTube kanalu Jutarnjeg lista, playlisti Prva linija.

Video podcasta pogledajte ispod

- Rat u Ukrajini definitivno se pretvorio u rat iscrpljivanja. Rusko raketiranje i bombardiranje tijekom prošle zime uspjelo je postići neke od ciljeva koje je Moskva postavila, a to je prvenstveno pogađanje energetske infrastrukture u Kijevu i u drugim gradovima. Razlog za to je dvojak - prvo, Rusi proizvode nešto više projektila i dronova. Drugo, Ukrajina ima sve manje određenih sustava za protuzračnu obranu, kao i projektila za te sustave, kaže finski analitičar.

- Vidio sam podatke da se godišnje proizvodi 700 do 800 balističkih projektila u Rusiji, dok za dronove govorimo o mnogo tisuća, a jedan dio njih sada su na mlazni pogon, zbog čega ih je teže presresti, kaže Häggblom.

Finski analitičar slaže se s ocjenom da su besposadni sustavi promijenili način ratovanja - od sastava vojske do načina borbe na bojištu. Neki tvrde da su dronovi eliminirali i manevarsko ratovanje, no naš sugovornik nije u to siguran:

- Pitanje je hoćemo li vidjeti prodore oklopnih jedinica kao nekad. Čini se da je trenutno najveći problem u tome da je teško sakriti pripreme za takve prodore. No, tijekom nekih prošlih ratova, recimo čak i Prvog svjetskog rata, vidjeli smo prilagodbe novim okolnostima. Vjerujem da bismo možda u budućnosti mogli vidjeti mehanizirane prodore uz veliku asistenciju dronova.

Snage i slabosti obje strane

Našeg smo gosta pitali i koje su trenutačno najveće prednosti i nedostaci ukrajinskih i ruskih snaga.

- Najveći problemi za Ukrajinu su nedostatak ljudstva za oružane snage i slabija ekonomija od ruske. Što se tiče ljudstva, imajte na umu da je tijekom rata Ukrajina imala manjak ljudi na prvoj crti. Riječ je o velikoj zemlji i dugoj fronti pa čak i velika vojska ima problem s popunjavanjem obrane. S druge strane, Ukrajinci su se pokazali kao jako inovativni u korištenju tehnologije, napose besposadnih sustava čime su nadomjestili neke nedostatke. Uz borbeni duh, to je njihova najveća prednost. Kada je Rusija u pitanju, oni su veća zemlja, veća ekonomija koja može proizvoditi veći broj modernijih sustava. Njihov veliki nedostatak je u tome da zapravo ne znamo što veliki dio njihove populacije misli o ovom sukobu. Ipak, uz sve ograde, vjerujemo da većina Rusa ovaj rat ne gleda kao na pitanje opstanka, što bi značilo da će imati manje interesa za aktivno sudjelovanje u ratu kada on doista počne "boljeti". Stoga nismo sigurni koliko točno resursa Rusi mogu namijeniti za ovaj rat, kaže finski analitičar.

Ušli smo u nuklearnu podmornicu

Osim toga, dodaje i da bi u slučaju nove mobilizacije bilo važno koga će pozvati u vojsku. Po njemu, dosad su teret borbe snosili siromašniji slojevi stanovništva, ali ako se taj fokus premjesti dijelom i na srednju klasu iz zapadnijih dijelova zemlje (geografski i kulturološki gledano), to bi moglo smanjiti popularnost Putina i vladajuće elite.

- Ne mislim da bi to uzrokovalo krizu koja bi rezultirala zbacivanjem Putina s vlasti, ali bi mu sigurno naštetila, naglašava.

Udari u dubinu

I dok obje strane eskaliraju udare na mete duboko iza linija (za Ruse su to energetska infrastruktura i civilne mete, za Ukrajince uglavnom rafinerije, data centri, ali i logistički centri), Häggblom ih ne vidi kao odlučujući faktor u ovom sukobu. Kijev bi mogao proći kroz vrlo tešku i ledenu zimu, dok bi Rusi mogli ući u probleme ako se njihov izvoz nafte i plina smanji u većoj mjeri zbog ukrajinskih napada.

- Iskreno, mislim da su društva u obje države vrlo daleko od točke pucanja. Na primjer, u Drugom svjetskom ratu takva su bombardiranja, i u slučaju Velike Britanije i Njemačke, samo ojačala želju za obranom zemlje.

Ukrajinci su na tri mjesta Ruse vratili unazad godinu dana

Osvrnuli smo se kratko i na situaciju na bojištu, naročito oko ukrajinskih gradova utvrda (Kramatorsk, Slovjansk) u Donbasu.

- Mislim da nas tu čeka jedna duža bitka, neki veliki proboj koji bi omogućio njihovo zauzimanje nije izgledan. No, tijekom povijesti smo vidjeli slučajeve naglog kolapsa neke vojske poput onog u Prvom svjetskom ratu koji se dogodio baš u Ukrajini kada su se snage Ruskog Carstva raspale nakon uspješne Brusilovljeve ofenzive. Te se stvari događaju, ali su jako teške za predvidjeti. Ukratko, ne mislim da će Rusija u narednih godinu dana zauzeti ostatak Donbasa, kaže finski analitičar.

- Recimo, vidjeli smo nedavno i ukrajinsku operaciju Vivaldi koja je, za kontekst ovog rata, bila iznimno uspješna (iako nije zauzela veći teritorij). Očito je da su Ukrajinci u toj akciji uspjeli izvesti nešto što im zadnjih godina nije polazilo za rukom. Sada sigurno gledaju mogu li to replicirati na drugim dijelovima fronte i što su točno bile okolnosti koje su im to omogućile. Da, oni već neko vrijeme udaraju na područja gdje su Rusi slabiji - no takav pristup znači da osvajate područja koja su za neprijatelja od sekundarnog značenja. Budući da tu ne zauzimate vrijedne mete i ne uništavate njihove glavne snage, njihova borbena moć zapravo se ne mijenja previše, kaže analitičar.

Kupuju ih Nordijci, a brane i Ukrajinu: ‘Kijev želi još‘

Govoreći o odnosu Kijeva i Washingtona, Häggblom napominje kako se čini da se Amerikanci već dobrano udaljuju od Ukrajine.

- Čini se da bi barem na bojištu Europa mogla nadomjestiti dosta toga, a i u pogledu obavještajnih podataka nastoji se nešto učiniti. No, veliki problem je obrana od balističkih projektila poput Iskandera, koje efikasno obaraju samo presretači PAC-3 MSE za američke sustave Patriot. Bez tih presretača, a kojih gotovo nema na tržištu i zbog rata u Iranu, Ukrajina nema načina da se nosi s balističkom prijetnjom.

Što poslije rata?

Na kraju smo našeg gosta pitali i smatra li da bi Rusija, jednom kad rat u Ukrajini završi, mogla predstavljati prijetnju za EU i NATO članice, naročito one s kojima graniči, poput baltičkih država i Finske.

- Ovdje moramo napraviti razliku između dva faktora. Može li Rusija i sad izvršiti napad na baltičke države ili Finsku? Da, imaju neke raspoložive snage za to. Bi li one bile dovoljne da pobijede NATO snage - ne. Ako govorimo o tome da izgrade paritet s NATO snagama, za to bi im trebalo nekoliko godina, ali s druge strane i NATO članice ulažu u svoju obranu, zbog čega bi Moskva mogla zaključiti da se njihov prostor (period) za djelovanje sužava. Možda bi zato mogli udariti i ranije kako bi imali povoljniji odnos snaga i kako bi uz hibridno ratovanje i nuklearno ucjenjivanje izolirali neku od NATO članica od ostatka saveza. Time bi dobili neku vrstu regionalnog rata, ograničenog opsega, u kojem bi mogli pobijediti. Razlika između ta dva scenarija razlog je zbog kojeg neki europski analitičari ističu da već sad moramo biti spremni na potencijalni napad, zaključuje Häggblom.

Prethodne epizode podcasta Prva linija možete pogledati OVDJE.