Viktor Trumbetaš diplomirao je vojnu povijest i međunarodne odnose te magistrirao sigurnosne studije na Sveučilištu Lancaster u Velikoj Britaniji. Uz međunarodno iskustvo i znanje nekoliko stranih jezika, bavi se analizama geopolitičke i vojne tematike.
Improvizacija je majka svih inovacija. Tako bi otprilike mogla zvučati pojava novih sustava protuzračne obrane u ukrajinskoj vojsci. O čemu se radi? Ukrajinska vojska već dugo muku muči s nedostatkom protuzračne obrane i nemogućnošću obaranja svih bespilotnih letjelica i raketa koje Rusija šalje na Ukrajinu. Pritom svaka preciznija, skuplja zapadna raketa poput američkog sustava Patriota ili njemačke IRIS-T i njezino ispaljivanje košta stotine tisuća dolara, a nema ih dovoljno niti se smiju ispaljivati po želji. Stoga zemlja treba gustu, jeftiniju i brzo raspoloživu obranu koja može zaustaviti upravo takve prijetnje.
U tu svrhu prelazi se na razvoj jeftinijih alternativa raketnih protuzračnih oružja sa „sastojcima“ iz vlastitog arsenala. Uz domaće znanje Ukrajini ključnu pomoć pružaju njezini saveznici, prije svega Velika Britanija i SAD. Rezultat ovakvog pristupa pronalaženja rješenja protuzračne obrane jesu tzv. „Franken SAM“ sustavi. Radi se o improviziranim mobilnim protuzračnim sustavima koji se u principu sastoje od postojećih modificiranih avionskih raketa zrak-zrak koje su nadograđene na mobilnu platformu poput kamiona i prepravljene za ispaljivanje kao sustavi protuzračne obrane.
Tehnika i primjeri u praksi
Točnije, ovi improvizirani sustavi koriste višak raketa koje su u originalnoj ulozi danas postale manje relevantne. Primjerice, sovjetske rakete R-73 namijenjene zračnoj borbi, modificirane su i iskorištene za obaranje malih zračnih ciljeva sa zemlje. Lansirne šine često su skinute s povučenih zrakoplova ili konstruirane iz postojećih komponenti, a platforme su najčešće konvencionalni terenci i vojni kamioni.
Dakle, to nisu izvorni PZO sustavi nego određena vrsta montaže, spajanja, stvaranja nekog improviziranog hibrida, dakle tzv. Frankenstein SAM-a (Surface-to-air missile) - protuzračnih projektila. Između različitih tipova ovakvih protuzračnih sustava izdvaja se nekoliko primjeraka razvijenih u suradnji Ukrajine i Velike Britanije, ali i Sjedinjenih Američkih Država.
Ovo su najelitnije ruske jedinice
Prvi od njih je britanski sustav Raven. Raven je primarno dizajniran za protuzračnu obranu kratkog dometa (SHORAD), a njegovi ciljevi uključuju dronove i krstareće projektile, kao i helikoptere te neke niskoleteće zrakoplove. U sebi integrira lansirni sustav za raketu AIM-132 Advanced Short-Range Air-to-Air Missile (ASRAAM), (koji je britanski odgovor na AIM-9X Sidewinder) na terensko vozilo Supacat High Mobility Transporter 600. Britansko ministarstvo obrane već je isporučilo najmanje osam ovih neobičnih jedinica, dok su ostale u pripremi.
Upotreba u borbi i rezultati
Potvrđeno je da je sustav korišten u borbi još 2023. godine ispalivši oko 400 raketa na zračne ciljeve, postižući procijenjenu stopu uspjeha od 70%. Raven je dizajniran i isporučen u razdoblju od samo tri mjeseca, koristeći višak raketa, široko korištena vozila i lansirne šine preuzete s umirovljenih zrakoplova Kraljevskog ratnog zrakoplovstva, uključujući Tornado, Hawk i Jaguar. U veljači 2025. britansko Ministarstvo obrane predstavilo je PZO sustav zemlja-zrak Gravehawk, koji integrira sovjetske rakete R-73 iz ukrajinskih zaliha s visokomobilnim kamionskim lansirnim sustavom i sličnim sustavom za paljbu i upravljanje kao Raven.
Kao raketa kratkog dometa, R-73 iz Gravehawk sustava, brzine oko Mach 2,5, prvenstveno je namijenjena za gađanje malih dronova i krstarećih projektila koji ugrožavaju ukrajinske snage i gradove. To uključuje i sada već čuveni iranski dron Shahed. Vođena pasivnim infracrvenim navođenjem, ova konfiguracija ne nosi isti rizik kao bitnice zemlja-zrak većeg dometa koje se, kada su aktivne, mogu locirati praćenjem njihovih radarskih emisija. Uz njih, za ovaj sustav modificirane su i AA-11 zrak-zrak rakete kratkog dometa, koje mogu gađati ciljeve na udaljenosti do 32 kilometra.
Rusija nije pokleknula, a vjerojatno ni neće tako skoro. Ovo su glavni razlozi
Planirano je da u 2025. godini u Ukrajinu bude dopremljeno 15 primjeraka ovog sustava ukupnog troška od oko 16,8 milijuna eura, koji bi bio podijeljen između Ujedinjenog Kraljevstva i Danske. Projektil R-73 se već određeno vrijeme koristi u sastavu ukrajinskih snaga, a dosad najpoznatiji slučaj obaranja letjelice dogodio se u prosincu prošle godine kada je s pomorskog drona Magura V5 ovom raketom oboren ruski vojni helikopter Mi-8 iznad Crnog mora.
Prednosti i ograničenja
Prednosti ovih sustava su vidljive; kraća im je brzina razvoja i isporuke, relativno su niske pojedinačne cijene rješenja u usporedbi s novim PZO sustavima, pasivno infracrveno navođenje smanjuje rizik od otkrivanja te svojim manjim gabaritima pružaju mogućnost masovnije distribucije ovih sustava na frontu i oko gradova. Također, pružaju dobru dopunu ili kombinaciju s postojećim hibridnim PZO sustavima unutar OS Ukrajine poput 2K22 Tunguske ili njemačkih samohodnih protuzračnih topova Flakpanzer Gepard.
Improvizirani raketni sustavi zemlja-zemlja također postoje i ogledaju se u primjercima britanskih raketa Brimstone ili američkih raketa, to jest sustava VAMPIRE (Vehicle-Agnostic Modular Palletized ISR Rocket Equipment), koji su oba visoko mobilne platforme za uništavanje ciljeva na zemlji kao brzu reakciju na vatru iz neprijateljskih utvrđenih položaja ili zaustavljanje protivničkih oklopnih kolona.
Sustav VAMPIRE koristi rakete dvostruke namjene, što znači da ih može koristiti za pogađanje ciljeva u zraku i na kopnu (primarno koristi 70 mm laserski vođene APKWS rakete). Ukrajinski objavljeni snimci i izvještaji iz siječnja 2025. navode obaranje ruskog krstarećeg projektila Kh-59. To je jedan od izravnih dokaza da sustav osim kopnenih ciljeva može pogoditi i zahtjevnije ciljeve u zraku osim dronova.
Kako se u Ukrajini ‘vratila‘ Košava
Ipak, „Franken SAM-ovi” nisu univerzalno rješenje za potpuno onesposobljavanje protivničkih ruskih letjelica. Prvenstveno jer su oni sami improvizirani odgovor koji nije zaživio u količinskom opsegu da zatvori prstenove protuzračne obrane tako da ima maksimalnu učinkovitost protiv i krstarećih raketa. Oni mogu biti veoma korisni dodatni, raspršeni sloj PZO, štiteći urbane sredine, vitalne objekte ili taktičke postrojbe od dronova i pojedinačnih raketa. Samostalno ne bi mogli podnijeti toliki teret obrane koliko bi ga mogli podnijeti ako su integrirani s već postojećim sustavima.
To je i pitanje odgovora na prezasićenost obrane, jer i ovi manji sustavi mogu biti preopterećeni u nekom trenutku, pogotovo ako se negdje koriste kao izolirani sustavi obrane, dakle potreban je zaista veliki broj komada ovih sustava (najviše zbog masivnosti ruskih napada) i dovoljno municije. Drugo, ova su oružja kraćeg dometa te R-73 i slične rakete ne zamjenjuju dalekometne sustave (S-300 ili PATRIOT) protiv balističkih projektila ili aviona u visokom letu. Nadalje, zalihe raketa, pogotovo zapadnih tipova poput ASRAAM-a, ipak su ograničene i ne smiju se trošiti nepromišljeno.
Ova oružja nisu wunderwaffe ili trenutni game-changeri koji će preokrenuti tijek rata u ukrajinsku korist i eliminirati rusku opasnost s neba. To su pomoćna sredstva koja, ako se pametno i pravilno iskoriste, mogu pridonijeti sigurnijem nebu nad gradovima ili drugim položajima za Ukrajince koji su pak u nezavidnijem položaju od Rusije po pitanju zračnih napada i prisiljeni su na raznorazne improvizacije, dok je Rusija u relativnoj sigurnosti i dostatnosti PZO oružja i materijala. Makar se i po Moskvi viđaju mobilni timovi na pick-upovima s teškim strojnicama radi brzog eliminiranja „dronovske opasnosti“. Ali za razliku od Ukrajine, Rusiji još uvijek nisu potrebne ovakve improvizacije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....