Novinar Financial Timesa Edward Luce u svojoj novoj kolumni tvrdi da će američki predsjednik Donald Trump vjerojatno uskoro okončati američko-izraelski napad na Iran. Luce navodi da će trenutak prekida vojnih operacija ovisiti prvenstveno o Trumpovoj sposobnosti podnošenja političkog i gospodarskog pritiska, a ne o ispunjenju zacrtanih ciljeva. Prema autoru, iranski prag izdržljivosti izvjesno je viši od američkoga te dodaje da će Trump nastojati prikazati izlazak iz sukoba kao pobjedu, dok će Iran imati snažan interes osporiti takav narativ.
Autor u tekstu iznosi ocjenu o trima ključnim strateškim propustima koji su, prema njegovu mišljenju, otežali američku poziciju. Luce ističe kako zalihe nafte i prirodnog plina nisu nadopunjene nakon ruske invazije na Ukrajinu, što je povećalo američku ranjivost. Prema autoru, Trump nije osigurao potporu monarhija u Perzijskom zaljevu, što je bila izravna posljedica nejasno definiranih vojnih ciljeva. Uz to, Luce upozorava da američka javnost nije bila pripremljena na mogućnost dugotrajnog sukoba.
Luce u nastavku kolumne postavlja pitanje je li Trump u međuvremenu osvijestio nedostatke izostanka dugoročnog planiranja. Prema autoru, čak i znatno oslabljen Iran zadržava sposobnost ugrožavanja naftnih tankera u Perzijskom zaljevu te ometanja regionalne energetske proizvodnje. Luce procjenjuje da Trump, bez kopnene okupacije Irana, ne može jamčiti siguran prolaz kroz Hormuški tjesnac jer je proizvodnja bespilotnih letjelica decentralizirana i teško ju je uništiti isključivo zračnim udarima.
Autor također odbacuje mogućnost da Trump može samovoljno postaviti novo iransko vodstvo. Luce podsjeća kako je Sjedinjenim Državama u Afganistanu trebalo dva desetljeća da talibane zamijene talibanima, dok je Trump novog vrhovnog vođu postavio u nešto više od tjedan dana. Budući da se Modžtaba Hamenei, novi vrhovni vođa, smatra tvrdokornijim od svog oca, Luce predviđa da Trump vjerojatno neće uspjeti ishoditi iranski prekid vatre, a kamoli bezuvjetnu kapitulaciju. Takav razvoj događaja, prema autoru, ostavlja Trumpu tek nekoliko vrlo rizičnih opcija.
Luce u Financial Timesu iznosi procjenu da bi jedna od opcija mogla biti slanje američkih ili izraelskih komandosa u Isfahan radi zapljene preostalih 400 kilograma obogaćenog urana. Autor smatra da bi uspješna operacija Trumpu ponudila spektakularan izlaz iz sukoba. Ističe kako bi ga primamljivost munjevite akcije kojom bi opovrgnuo tezu da Trump uvijek odustaje mogla nadvladati, unatoč sjeni neuspjele misije spašavanja talaca Jimmyja Cartera iz 1980. godine koja je potopila njegov mandat. S obzirom na to da je Trump često najavljivao potpuno uništenje iranskog nuklearnog programa, Luce ocjenjuje da on ne bi preživio sličan neuspjeh.
Konzervativniji je od oca, nagovarao ga je na brutalnosti, a protiv Amerike ima jak motiv
Druga opcija, prema autoru, bila bi okupacija iranskog otoka Kharg radi prekida izvoza nafte. Luce upozorava da je taj potez znatno rizičniji jer zahtijeva dugotrajnu nazočnost znatno većeg broja kopnenih snaga. Iako bi takav potez prekinuo glavni izvor iranskih prihoda i dodatno pogoršao naftni šok, autor ocjenjuje da je omjer rizika i koristi nepromišljen.
Luce napominje da je nakon svega tjedan dana javna potpora Trumpovu ratu u Iranu na istoj razini na kojoj je bila potpora ratu u Vijetnamu krajem 1967. godine, nakon više od 11.000 poginulih američkih vojnika. Autor zaključuje kako u današnjem društvu ne postoji tolerancija čak ni za nekoliko desetaka žrtava, zbog čega je samo pitanje vremena kad će se obistiniti tvrdnja da se "Trump uvijek ustrtari" (eng. Trump always chickens out).
Luce zaključuje da bi Trump platio visoku cijenu čak i uz jednostrano proglašenje pobjede. Autor ističe da bi time Iranu otkrio svoju točku pucanja, odnosno visoke cijene energenata, te dodaje kako Iran ima pravo glasa pri odlučivanju o kraju sukoba. Teheran bi, prema autoru, imao snažan motiv održati poremećaje na globalnom energetskom tržištu kao sredstvo odvraćanja Trumpa od promjene odluke. Luce podsjeća da je Iran u posljednje dvije godine napadnut četiri puta, pri čemu su u dva navrata predvodile Sjedinjene Države, te zaključuje da će Iran nastojati povećati troškove svakog idućeg napada.
Prema autoru, najsigurniji put iranskog režima prema opstanku bio bi razvoj nuklearnog oružja. Iako kvalitetni obavještajni podaci mogu omogućiti uništavanje iranskih nuklearnih kapaciteta, Luce smatra da to nije pouzdana strategija. Autor predviđa da će logika iranskog postizanja statusa nuklearne sile, poput Sjeverne Koreje, biti vrlo uvjerljiva, a mogućnost pomoći od Vladimira Putina ili Kima Jong-una postaje realna opcija.
Luce u Financial Timesu napominje da postoji šteta koju Trump ne može popraviti, a to je povjerenje u Sjedinjene Države. Svijet će dugo pamtiti Trumpovu administraciju kroz prizmu smrtonosnosti, termin koji koristi ministar obrane Pete Hegseth. Autor naglašava da je Trump svjesno izabrao rat i pokazao zadovoljstvo svojom moći odlučivanja o životu i smrti. Luce zaključuje kako je rat ozbiljan korak koji se poduzima tek nakon iscrpljenja svih drugih mogućnosti te ističe da je svima jasno kako je Trump imao i druge opcije, no činjenica da je odabrao ovu ostaje trajan biljeg.
Umjetna inteligencija ubila je djevojčice u Teheranu. Tko je kriv, čovjek ili stroj?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....