MITO I KORUPCIJA

GDJE UTOPITI 7 MILIJARDI DOLARA Kako ukradenim novcem kupiti poziciju ambasadora: 'Nisam ga više smio zvati imenom, za mene je postao ekscelencija'

    AUTOR:
    • Iva Badanjak

  • OBJAVLJENO:
  • 05.12.2019. u 23:56

Getty images

Premijer Dominike Roosevelt Skerrit s princom Charlesom

 

Karizmatičan, uglađen i velikih ambicija - iranski biznismen Ali Reza Monfared (45) s lakoćom je osvajao koga god bi upoznao, ali kad je umjesto odijela po mjeri obukao plavu zatvorsku uniformu, više od sebe samoga razočarao je najbliže suradnike i prijatelje.

Nakon nekoliko godina bijega od iranske policije, Ali Reza Monfared uhićen je 2017. u karipskom resortu. Prošli je mjesec osuđen na 20 godina zatvora i 1,3 milijarde dolara kazne jer je pronevjerio više od sedam milijardi dolara svoje države. Mogao je proći i gore. Njegov partner u zločinu Babak Zanjani 2016. godine osuđen je na smrt jer je sudjelovao u izvlačenju 2,8 milijardi dolara prihoda iz iranske proizvodnje nafte.

No, zatvoreni milijarder nije uvijek bio uspješan. Monfared je počeo skromno, kao dizajner interijera u Iranu. Neutaživa žeđ za uspjehom ubrzo ga je prometnula u bankara, međunarodnog trgovca naftom i naposljetku “Njegovu ekscelenciju Alija Rezu Monfareda”, ambasadora Dominike u Maleziji. Toliko željeni diplomatski imunitet omogućio mu je da godinama bježi od ruke pravde i maše zaštićenom putovnicom dok ga policija pokušava zatvoriti zbog korištenja narkotika i seksualnih napastovanja.

Ali, do dobivanja diplomatskog statusa morao je dobro podmazati prave ljude, a kad su njegove nezakonitosti otkrivene, “bacio je pod automobil” dotad najbliže suradnike. Jedan od njih je Manoj Bhullar, bogati malezijski biznismen i vlasnik tvrtke za pomorsku logistiku. Bhullarov pradjed je došao na malezijski otok Labuan kako bi ga obranio od Japanaca. Nakon rata odlučio je ostati, a u međuvremenu je Labuan, koji se nalazi na sjeverozapadu Bornea, postao njegova najznačajnija luka koja se od milja naziva “azijski Kajmanski otoci”.

Riječ je o malom otoku, od oko 93 četvorna kilometra, koji je dom više od 6500 internacionalnih kompanija, uglavnom povezanih s naftom i plinom.

Bhullarov život uvijek je bio vezan uz more, a kako je postajao stariji, sve je rjeđe htio odlaziti od kuće. “Ovo je moj otok”, govorio je. Njegov lagodan i glamurozan život nije ga pripremio na višegodišnju manipulaciju navodnog najboljeg prijatelja.

“Mogli ste se praktički zaljubiti u njega. Bio je vrlo slatkorječiv. Ali je mogao uvjeriti bilo koga u bilo što”, počeo je za Al Jazeeru svoju ispovijest Manoj Bhullar koji Monfareda i dandanas zove “Ali”.

Monfared je prvi put na Labuan došao 2012. godine. Nosio je odijela po mjeri, svilene kravate i ručno rađene cipele. Vrlo brzo se sprijateljio s novim ljudima, a nakon samo nekoliko susreta Bhullarovu suprugu Kiran zvao je “sestrica”.

“Bio nam je bliži od rodbine”, prisjeća se Bhullar.

Kad mu se povjerio da je on zapravo iranski vladin agent čiji je zadatak bio izvući naftu iz zemlje, nije bilo razloga da mu ne povjeruje. Štoviše, sam Bhullar mu je ponudio rješenje.

“S obzirom na to da je Iran bio pod sankcijama, imao je problema s izvršavanjem zadatka. Zato sam mu ponudio svoju pomoć. Otkrio sam rupu u zakonu prema kojoj odobalnim skladištenjem nafte tijekom određenog razdoblja nafta prestaje biti proizvod zemlje iz koje dolazi i postaje ‘malezijska’ nafta. I za to nema nikakvih sankcija”, objašnjava Manoj Bhullar.

Monfared je procvjetao. Naftni tankeri su svakodnevno pristizali iz Irana, ostavljali naftu u tankerima na Labuanu i nakon nekog vremena bi se nafta prodala Kini. Bhullar je imao osam skladišnih jedinica diljem Malezije, a jedan tanker bi dovezao od milijun do dva milijuna barela nafte. Godinu dana posao je funkcionirao, ali kad je Monfaredov partner Zanjani uhićen 2013. godine, operacija izvlačenja nafte je naprasno prekinuta. Monfared je bio prestravljen.

“Razmišljao sam tada zašto se boji ako nije kriv”, priča Bhullar.

Monfared je pobjegao u Španjolsku, ali je ostao u dobrim odnosima s Bhullarom. Kad su se prijatelji ponovno sastali u Panami nakon godinu dana, Ali je predložio da odu na kratki put do Dominike. Dok su bili u avionu, povjerio mu je da je zatražio državljanstvo za sebe i svoju obitelj. Naime, kako bi legalno dobio dominikansko državljanstvo, trebao je “samo” uložiti od 200 do 300 tisuća dolara u infrastrukturu države ili neki privatni projekt. Dok se pripremao na razgovor za dobivanje državljanstva, Bhullar mu je predložio da kaže kako će uložiti u prijeko potrebne stvari koje Dominiki trebaju: hranu, vodu i struju.

Monfared ga je poslušao pa je na sastanku govorio o raznim akvakulturama i projektima geotermalne energije. Međutim, kad su ga pitali da obrazloži na koji bi ih način ostvario, uspaničio se i rekao da je s njim njegov partner koji zna više od toga.

“Ali je vrišteći banuo u moju sobu i rekao mi: ‘Spremi se, brzo!’ Došao sam na Dominiku u kratkim hlačama i majici, a sad sam trebao ići na sastanak. Posudio sam odjeću na porti i otišao na razgovor”, opisao je Bhullar. Nije znao da je sastanak ni s kim drugim nego s premijerom Dominike, Rooseveltom Skerritom. Prošao je iznenađujuće dobro, ali se Bhullar začudio kada ga je na kraju pitao da postane ambasador Dominike.

“Rekao sam mu: ‘Tko? Ja? Ja sam samo biznismen, nisam političar’. Zahvalio sam mu i odbio ga”, otkrio je Bhullar. U dobro insceniranom Monfaredovu igrokazu sljedeći čin bilo je dobivanje diplomatskog imuniteta. Ali je zamolio Bhullara da uvjeri premijera da bi on bio dobar diplomat. Kao i svaki dobar prijatelj, Bhullar je pristao. Monfared je ubrzo registrirao tri tvrtke u Dominiki, a u rujnu 2014. on i cijela njegova obitelj postali su njezini državljani.

Monfared se vratio u Maleziju gdje je s Bhullarom otvorio tvrtku My Dominica Trade House.

Na račun tvrtke cijela bi vlada Dominike dolazila u Maleziju, Monfared je kupio novu kuću i pomogao Skerritu u političkoj kampanji izdašnim iznosom od 200 tisuća dolara. Skerrit je za Al Jazeeru rekao da se ništa od toga ne sjeća. No, ubrzo nakon izbora na kojima je Skerrit ponovno izabran za premijera, Monfared je postao diplomat Dominike. Preko noći njegovo se ponašanje promijenilo. Naručio je 1500 pataka i makao papiga koje je držao u jezeru iza svoje kuće. Kada bi policija došla u njegovu kuću na pozive uznemirenih građana ili zbog optužbi o korištenju narkotika, samo bi im mahnuo diplomatskom putovnicom. Nije više bio isti ni prema svojim prijateljima.

“Nisam ga više smio zvati Ali, nego ekscelencija”, rekao je Bhullar.

Malezijske vlasti su ga naposljetku uhitile, ali su ga pustile pod uvjetom da ostane u zemlji. Monfared je prodao svoju imovinu i pobjegao, a Bhullara ostavio u dugovima. Godinama je bježao pred zakonom sve dok Bhullar nije dobio dojavu da se nalazi u resortu u Dominikanskoj Republici. Nakon što je dobio potvrdu da je stvarno tamo, Bhullar je pozvao iranske vlasti i sljedeći dan je Monfared uhićen i prevezen u Iran.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo