Je li Zuzana Čaputová glasnik novih vjetrova u istočnoj Europi ili samo iznimka koja potvrđuje pravilo? Mijenjaju li se još jednom trendovi na krajnjim granicama EU? Naime, nova slovačka predsjednica nudi nadu da se istočna Europa ponovno vraća onim idealima zbog kojih je pao Berlinski zid te sebe određuje uz bok zapadnim zemljama EU - socijalna i pravosudna pravda, ljudska, manjinska i građanska prava.
Jer, nakon početnog booma početkom 90-ih godina, istočna Europa polako je tonula u antieuropski konzervativizam i antiliberalizam.
“Poguranac”
Bivšoj komunističkoj konzervativnoj paradigmi samo su promijenili formu (sadržaj je zapravo zadržan) u populistički nacionalizam. Tako su Poljska, Mađarska, Slovačka, Hrvatska i Litva postale perjanice “tradicionalnih vrijednosti”, dalekih od onih ideala i temelja EU zbog kojih su se odlučile priključiti EU. No, sada se na obzoru pojavila Zuzana Čaputová, koja donosi dašak zaboravljenih, napuštenih i prevarenih ideala. Slovacima je već dosta, a točka prijeloma bilo je mafijaško ubojstvo istraživačkog novinara Jána Kuciaka i njegove djevojke Martine Kušnirove, što je prenulo Slovake iz košmara korupcije, pljačkaške privatizacije, pravosudnih farsi, bizarnih revizija povijesti i novih tendencija autoritarne politike.
To ubojstvo naručio je tamošnji tajkun blizak vladajućim strukturama Marian Kočner, jer se novinar bavio njegovim poslovanjem. Sve to bilo je i dodatni “poguranac” uspjeha Zuzane Čaputove, 45-godišnje aktivistice za manjinska prava i ekologiju, slovačke Erin Brockovich, nove heroine istočne Europe kakvi su nekad bili (danas tek slabašni odjeci nekadašnjih nada) Václav Havel, Janez Drnovšek i Tadeusz Mazowiecki.
Zuzana Čaputová danas je rukavica u lice konzervativnim kraljevima istočne Europe, od Orbána preko Plenkovića i Zemana do Kaczynskog. Pobjeda Čaputove, protiv koje su se u drugom krugu ujedinile sve konzervativne snage od lijeva do desna, smatrajući da bi bivši komunist, a sada harni nacionalpopulist Maroš Šefčovič bio idealan nastavak sadašnjeg slovačkog puta, pokazuje žudnju Slovaka za učinkovitom, tolerantnom i pravednom državom. Ona je svjetlo na kraju tunela.
Čaputová je borac protiv stranačkog klijentelizma, nepotizma i korupcije. Vlast je koncipirala izbore, kao referendum između Orbánova puta raspirivanja fobija, žica i rasne isključivosti ili zalaganja za toleranciju, multikulturalnost i prava manjina. Nisu im, kako kaže analitičar Davor Krile, pomogli ni brutalni pokušaji diskreditacije Čaputove kao “fanatične liberalke koja podriva stupove tradicionalne obitelji”, a koji su se referirali na njezina zalaganja za istospolne brakove i prava homoseksualnih parova na posvajanje djece.
Na udaru
Zbog toga je na udaru i Katoličke crkve. Desni mediji podmetali su joj da je Židovka, jer su mislili da je tako mogu kompromitirati, a populisti su joj oduzimali i pravo da je prava Slovakinja. Nadbiskup Trnave Ján Orosch rekao je otvoreno vjernicima da je bolje ne izaći na izbore nego glasovati za Čaputovu, a njene ideje za ravnopravnost i prava LGBT zajednica nazvao je “grijehom”. Nama ovdje u Hrvatskoj poznat pristup, zar ne?
No, pobjeda Čaputove unijet će i promjene u Višegradsku skupinu (Poljska, Češka, Slovačka i Mađarska) koja je dosad bila tvrda jezgra antimigracijske, protubriselske i izolacionističke politike. Bit će zanimljivo kako će je kolege dočekati. Naime, upravo Poljska i Mađarska prednjače u populističkoj antieuropskoj politici, pa će konačno sastanci te skupine biti uzbudljiviji. “U Slovačkoj se mijenja tok, sretna sam jer sam dio toga”, rekla je nakon pobjede na kojoj je zahvalila svima na slovačkom i na jezicima manjina - češkom, mađarskom, romskom i rusinskom.