‘Gledali smo 9. svibnja kako režu ogradu na granici, ali rekao sam - OK, sad će naletjeti na mine. Ništa od toga...‘

Dok putuje iz Kijeva u Harkiv, Anna uglavnom šuti. Na licu joj se odražava zabrinutost.

‘Rusi su sve bliže i bliže, a on me jednostavno ne sluša‘, kaže.

Govori o svom 75-godišnjem ocu kojeg redovito posjećuje u njegovoj jednostavnoj kući od cigle koju je izgradio prije 45 godina nedaleko akumulacijskog jezera Pečenihi, istočno od grada Harkiva i u blizini granice s Rusijom, piše Economist.

Ovaj puta, sa zaglušujućom bukom artiljerije iz daljine, došla ga je nagovoriti da pobjegne jer su Rusi već stigli do Vovčanska, 25 kilometara sjeveroistočno od Harkiva.

Nakon zagrljaja i suza, početni razgovor nije prošao dobro.

‘Na radiju i televiziji kažu da neće biti puno gore od ovoga‘, ustrajan je Petro. ‘Rusi gube. Sankcije, gubici... Pojačanje stiže. Ne mogu proći d...