CIJENE EKSPLODIRALE

Globalna pomama za energentom koji su mnogi bili otpisali: ‘Ma, koga briga za zagađenje, neće biti struje!‘

Napori da se potisne ugljen posljednjih su se godina intenzivirali, a političari i banke pokušavali su smanjiti ovisnost o elektranama na ugljen

Termoelektrana na ugljen u Njemačkoj

 Ina Fassbender/Afp

Došlo je do potpunog zaokreta. Prije samo sedam mjeseci svjetski vođe su na sastanku u Glasgowu postigli dogovor kojim su se namjeravali uhvatiti u koštac s klimatskim promjenama i odlučili drastično smanjiti upotrebu ugljena. No sada je pred državnim dužnosnicima i šefovima energetskih kompanija sasma drugačiji izazov: gdje nabaviti još ugljena?

Kako piše Telegraph, zemlje od Velike Britanije pa do Kine i Nizozemske trude se nabaviti dovoljno ugljena kako bi ove zime svjetla ostala upaljena dok ruski rat u Ukrajini pritišće svjetska energetska tržišta. Po prvi puta se ozbiljno uzima u obzir mogućnost da Rusija doista prekine isporuku plina.

No, nakon nekoliko godina lobiranja za zatvaranje rudnika u korist "ekološkijih" izvora energije, za ugljenom ponovno vlada pomama.

Cijene ugljena u svibnju su dostigle najvišu razinu ikada od 430 dolara za tonu, što je otprilike četiri puta više od dugogodišnjeg prosjeka. Malo ja naznaka da će se to promijeniti dok Rusiju i dalje guše sankcije, a konkurentski izvoznici grcaju u vlastitim problemima.

Malo je utjehe za kućanstva diljem svijeta koja su dobila visoke račune za struju, dok svijet ponovno klizi prema ugljenu - iako privremeno - što ponovno naglašava krhkost globalnog energetskog sistema.

"Sve će zaboljeti"

"Ako želite ugljen, morat ćete puno platiti", kaže Steve Hulton, stručnjak za ugljen iz neovisne tvrtke za istraživanje energije Rystad Energy. "Ako puno plaćate za ugljen, a i cijene plina su nevjerojatno visoke, onda očekujte i jako visoke račune za električnu energiju. To će sve zaboljeti."

Napori da se potisne ugljen posljednjih su se godina intenzivirali, a političari i banke pokušavali su smanjiti ovisnost o elektranama na ugljen koje su odgovorne za oko 30 posto emisija stakleničkih plinova u energetskom sektoru.

Velika Britanija se obvezala prestati koristiti ugljen do 2024. godine, a Kina je lani rekla da će prestati financirati prekomorske projekte koji uključuju ugljen. No, potražnja je ostala tvrdoglavo visoka: prošloga je ljeta skupi plin i njegova nestašica mnoge gurnula natrag k ugljenu.

Svjetska proizvodnja energije od ugljena skočila je na najvišu razinu s 10,350 teravat/sati u 2021. godini, prema izvješću Međunarodne agencije za energiju (IAE), što je 36 posto ukupne električne energije na svijetu. S ograničenim zalihama zbog smanjenja investicija, cijena referentnog australskog ugljena dostigla je 28. siječnja 261,11 dolara, što je najviša cijena ikad.

Ruski rat u Ukrajini taj je pritisak dodatno povećao, dok se trgovci bore s poremećajima i pripremaju za prekid isporuke od strane najvećih izvoznika ugljena i plina zbog sankcija ili odgovora na njih.

Prošli je tjedan ruski državni energetski div Gazprom ograničio dotok plina u Njemačku preko plinovoda Sjeverni tok. Isporuku Nizozemskoj, Danskoj, Finskoj, Poljskoj i Bugarskoj već je prekinuo kad su te zemlje odbile plin plaćati u rubljima.

Poluga moći

Dr. Fatih Birol, ravnatelj Međunarodne agencije za energiju (IAE), upozorio je da Rusija plin koristi kao polugu moći i kazao kako ne isključuje potpuni prekid isporuke. Europa treba neki plan u slučaju takvog scenarija, kazao je.

Dio takvog plana je upotreba ugljena umjesto plina jer obnovljivi izvori energije još ne mogu nadomjestiti manjak. Velika Britanija, Njemačka, Nizozemska, Austrija i Italija se okreću elektranama na ugljen kako bi osigurale dovoljno energije za ovu zimu.

Kwasi Kwarteng, britanski ministar za energiju i industrijsku strategiju, pisao je prošli mjesec vlasnicima elektrana na ugljen EDF, Uniper i Drax te ih zamolio da ne gase svoje pogone. Proizvodnja energije iz ugljena u Njemačkoj je oko 20 posto veća u odnosu na lani, pokazala je analiza Rystad Energyja. Robert Habeck, njemački ministar gospodarstva iz Zelene stranke, ogorčen je zbog takve situacije.

Neke elektrane koriste posebno prljav, domaći ugljen - lignit. Drugi koriste čišći ugljen s manje sumpora koji se obično nabavlja iz Rusije. Mnogi su nastavili koristiti taj ugljen unatoč ratu.

Ruski izvoz ugljena je na najvišoj razini ikad i narastao je od 9,8 tona u siječnju na 13,6 tona u svibnju. I dok više ugljena ide za Indiju i Kinu, izvoz prema Europi također je 'neobično visok', prema navodima jednog visokog dužnosnika iz energetskog sektora. Brojke sugeriraju da se radi o stvaranju zaliha uoči zabrane uvoza ruskog ugljena najavljene za kolovoz.

No, bit će potrebno još.

"Mislim da nijedno od komunalnih poduzeća neće biti zadovoljno zalihama koje imaju kako bi progurali zimu", rekao je izvor. Velika Britanija ne namjerava zabraniti uvoz ruskog ugljena do kraja godine, ali kompanije EDF i Drax isključile su kupnju ugljena od te zemlje. EDF je prošli tjedan već osigurao jednu narudžbu iz Južne Afrike, a također ugljen traži i od SAD-a.

Uniper, njemačka kompanija koja upravlja elektranom na ugljen u Nottinghamshireu, rekla je da je poduzela korake kako bi osigurala da njezine elektrane mogu raditi bez ruskog ugljena i da "planira prekinuti uvoz ruskog ugljena u Ujedinjeno Kraljevstvo u skladu sa sankcijama koje su na snazi."

Nategnuta alternativa

Međutim, alternativni izvori su nategnuti. Izvoz iz Južne Afrike, koja je obično jedan od najvećih izvora, opterećen je problemima s dopremanjem ugljena do ključne luke u zaljevu Richards. Transnet, državni željeznički operater, za to je okrivio krađu i vandalizam na željezničkim prugama.

"Želimo da Južna Afrika pomogne u opskrbi 40-60 milijuna tona koje Europa želi, ali nemamo zalihe u Richards Bayu i rudnici ne proizvode toliko kao prije", kaže Xavier Prevost, stručnjak za pitanja ugljena u tvrtki XMP Coal Consulting iz Južne Afrike.

Kolumbija je u međuvremenu za predsjednika države izabrala Gustava Petra koji se snažno protivi fosilnom gorivu. SAD, koji proizvodi ugljen s visokim sadržajem sumpora, a koji europska poduzeća često miješaju s ruskim, također ima ograničenja u željezničkom prometu. Vlasti u Australiji su se u međuvremenu pozvale na ovlasti koje im dopuštaju blokiranje izvoza ugljena ako je to potrebno zbog nestašice struje bez presedana, što je ovog mjeseca prisililo regulatore da obustave trgovanje električnom energijom na istoku zemlje.

Dugoročni pritisak da se svijet odmakne od ugljena također znači da postoje ograničeni slobodni kapaciteti i malo je vjerojatno da će ulagači pokušati upumpati novac kako bi ublažili ono što bi moglo biti samo kratkoročni porast potražnje.

"Tržišta ugljena već su se toliko puta opekla, a na snazi je i dalje prilično drastičan plan za njegovo odbacivanje", kaže Natalie Biggs, šefica odjela za istraživanje ugljena iz tvrtke Wood Mackenzie.

"Koja je poanta u otvaranju novih rudnika i hitanja na tržište, ako će to tržište nestati u sljedećih pet godina? Zato svi kažu: 'Hvala za visoke marže u ovom trenutku, ali neću otvoriti još jedan rudnik.'"

Slijedeći rekordnu razinu trgovanja iz svibnja, na europskom je tržištu u srijedu prodano 50.000 tona ugljena po cijeni od 417,50 dolara za tonu. Stručnjaci vjeruju da će cijene vjerojatno ostati visoke, što siromašnije zemlje neće moći pratiti.

Nestašice u Aziji

"Vjerojatno će europski kupci osigurati zalihe, no to će nenamjerno dovesti do nestašice na azijskom tržištu", dodaje Biggs.

Kina i Indija pokušavaju potaknuti domaću proizvodnju kako bi smanjile ovisnost o uvozu. Što se ugljena tiče, stručnjaci iz IEA ove godine očekuju porast od 10 posto u svjetskim nabavnim lancima, sve do razine od oko 115 milijardi dolara.

U međuvremenu elektrane u Europi mogle bi završiti s manje kvalitetnim ugljenom, što znači manje učinkovitu proizvodnju i potencijalno višu razinu sumpornog onečišćenja.

"Ono što bi Europi moglo malo pomoći je da vlade privremeno smanje neka ograničenja u pogledu emisija", kaže Hulton iz Rystad Energyja.

Konferencija o klimatskom promjenama Cop26 koja se održala prošle godine, sada se čini tako daleko, zaključuje Telegraph.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. rujan 2022 06:43