'Želite li voziti ili hodati?', pita Seyki Mindik. Gradski službenik po jakom srpanjskom suncu pokazuje na višebojne bicikle poredane nedaleko od policijske prepreke na ulazu u Varoshu. 'Ima toliko toga za vidjeti. Turisti vole biti ovdje', kaže.
Ne tako davno sama ideja da bi najpoznatiji grad duhova na istočnom Mediteranu mogao postati tematski park u stilu 21. stoljeća nije bila zamisliva. U više od četiri desetljeća nije bilo gotovo nikakvog kretanja unutar ratnih ruševina koje su bile ostavljene da trunu s prolaskom vremena, piše The Guardian.
Ali na sjeveru Cipra, koji je okupiran od strane turskih snaga, transformacija je na putu.
Na lokaciji čija sudbina bi mogla biti faktor promjene u pokušaju da se podijeljeni otok ponovno ujedini, građevinski radnici su sređivali: postavljali su cement, uklanjali krhotine, obnavljali zgrade koje su bile nevidljive javnosti otkad je Ankara poslala vojne trupe i tenkove 1974. godine.
U ulici Demokratias, pored zgrada koje su 47 godina propadale nakon što su njihovi stanovnici grčki Ciprani bili prisiljeni na bijeg, pokretni kiosk s hranom nudi kolače i sokove onima koji žele promatrati ostatke konflikta: na dijelu plaže pored hotela koje je priroda opet uzela sebi vlasti turskih Ciprana su postavile stolove, kišobrane i stolice.
Sve su to sitni znakovi bitke za odmaralište, koje je, prije nego je nastradalo u geopolitičkim igrama, bilo najglamuroznija destinacija na Mediteranu. Ovdje, na poznatoj pjeskovitoj plaži su ležali Elizabeth Taylor i Richard Burton. Ovdje je Paul Newman uživao u tirkiznom moru kad je u ljeto 1960. snimao film 'Egzodus'. Ovdje je europska kozmopolitska elita voljela dolaziti dok desničarski ekstremisti koji su željeli ujedinjenje s Grčkom nisu organizirali neuspješan puč uz podršku pukovnika koji su tad vladali u Ateni, izazivajući pritom Tursku da napadne.
Sve dok Ankara nije zaprepastila diplomate prošle godine s najavom da će Varosha biti opet djelomično otvorena, jednom živahna enklava grada Famaguste, koja je u najboljim danima bila dom za oko 40.000 Grka, se nalazila iza bodljikave žice, simbola podjele, ali isto tako i nade za njezine bivše stanovnike koji su optimistični da barem nije ponovno okupirana kao drugi dijelovi teritorija koji je osvojen 1974.
U ovakvoj situaciji će na Cipar doći turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan koji planira doletjeti kako bi se obilježila godišnjica napada u utorak. U potezu koji je naišao na osude iz Europske unije, turski predsjednik je podržao prijedlog Ersina Tatara o dvije države kao rješenju ciparskog problema.
U petak, nakon jutarnjih molitvi, obećao je 'dobre vijesti' za odmetnutu republiku, ukazujući na potencijalno važne izjave kad se u Nicosiji obrati parlamentu turskih Ciprana.
Otkad je ova republika jednostrano proglasila samostalnost 1983., priznaje ju samo Turska, što je dovelo do godina međunarodne izolacije za populaciju koja nije samo umanjena politikom preseljenja nego i sve više ovisna o Ankari od koje traže pomoć.
Ovog mjeseca Bruxelles je ponovio da bilo koje rješenje koje ide protiv nastojanja da se opet ujedini dvije etničke skupine u dvozonsku i dvodruštvenu federaciju nije prihvatljivo.
'Želim ponoviti da nikad nećemo prihvatiti rješenje o dvije države', kazala je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen uz inzistiranje da će europski blok od 27 država pažljivo promatrati Erdoganov posjet.
Za mnoge, promjene u Varoshi reflektiraju frustracije turskih Ciprana s desetljećima neuspješnih razgovora. U 2004., kad je Cipar došao najbliže dosad da osigura mirovni sporazum pod vodstvom Kofija Anana, manjinska zajednica je većinski glasala za plan. Grčki Ciprani su ga odbacili. Napori iz prošle godine da se pronađe zajednički jezik kako bi se pokrenuli pregovori nisu bili uspješni.
Polagana komercijalizacija Varoshe je također promatrana kao dio šire Erdoganove politike da poboljša utjecaj Ankare u vrijeme kad postoje potencijalno eksplozivne tenzije oko tvrdnji da će energetska prava na istočnom Mediteranu biti predana u inozemstvo.
'To je dio šire turske strategije, koja se provodi zadnjih godina, da se kreira situacija na terenu koja bi poboljšala poziciju u pregovorima', kaže Hubert Faustmann, profesor povijesti i politike na Sveučilištu u Nikoziji na međunarodno priznatom južnom dijelu otoka.
'To se očito radi da bi se zadovoljilo nacionaliste u Turskoj i na vrlo uvredljiv način za vladu Nicosa Anastasiadesa'.
Danas je ondje malo mjesta koja podsjećaju na bol koju su propatili grčki Ciprani, kada su preko noći postali izbjeglice dok su teško naoružani turski vojnici napredovali preko Mesaorijske ravnice prema istočnom lučkom gradu. Priče o domovima koji su izgubljeni u popodnevnim satima, hrani koja je ostala na stolovima, vrijednim predmetima koji su naglo sakriveni prije nego su stanovnici pobjegli s malo više od odjeće na svojim leđima su dobro poznate.
'Što reći?', kaže Alexandra Orfanou, dok se vraća u Varoshu da bi vidjela grad i pronašla fotografiju koja je snimljena na dan njenih zaruka sa suprugom Sotirisom, a koju je pronašao liječnik koji je turski Cipranin i želi joj je vratiti.
'Gubitak, gubitak, gubitak, to je ono što osjećam', kaže promatrajući građevine zamrznute u vremenu. 'Živjeli smo u selu u blizini, ali smo svaki dan dolazili ovdje. Mogu se sjetiti kako sam kćerku vodila u osnovnu školu kao da je bilo jučer.'
Anna Marangou, čija je obitelj svako ljeto provodila u gradu, je među onima koji su pobjegli u natikačama, kupaćem kostimu i majici 14. kolovoza 1974. kad je Ankara pokrenula drugu fazu svoje 'mirovne operacije' u vojnom manevru kojim su turske jedinice okupirale 37 posto otoka.
U sedamdesetoj godini života ona se jasno može prisjetiti kako je pila sokove na trijemu vile iz koje su ona i njena rodbina pobjegli. 'Stigli smo do britanske baze. Svi su rekli da ćemo se vratiti za nekoliko sati', kaže Marangou, poznata arheologinja i povjesničarka umjetnosti.
U studenom, kad je Erdogan izrazio svoju namjeru da uživa u pikniku u dijelu Famaguste koji je nekad bio odijeljen ogradom ona mu je odgovorila u emotivnom videu koji je postao vrlo gledan i podsjetila ga da to nije njegova domovina niti turskih investitora i naseljenika, nego pripada grčkim Cipranima koji su je povijesno nastanjivali.
'Makni se od Cipra, od grčkih Ciprana i turskih Ciprana i poštuj naša ljudska prava', kaže ona u video snimci. 'Naše je pravo da donesemo ljubav i mir opet nazad u našu zemlju, uz poštovanje jednih prema drugima, prihvaćanje naših sličnosti i naših razlika. Možemo raditi zajedno dok god se držiš podalje od naše zemlje'.
Marangou je među osnivačima pokreta Famagusta za Cipar koji se nedavno natjecao na parlamentarnim izborima. Ona tvrdi da su grčke ciparske administracije na pregovorima nastupale s pozicije 'sve ili ništa'.
'Famagusta je uvijek bila poseban slučaj', kaže ona dodajući da bi dogovor koji bi prekinuo neslaganja oko teritorija mogao odigrati odlučujuću ulogu u postizanju sporazuma. 'Bila je pod turskom vojnom okupacijom i nikad nije pripadala Turskoj republici Sjevernog Cipra. Postojala je UN-ova rezolucija kojom se tražilo da bude vraćena stvarnim vlasnicima. To nam je bilo ponuđeno 7 puta, uključujući 1978. kad smo se mogli vratiti u domove, ali uvijek je postojao taj pristup 'sve ili ništa'.
Anastasiadesova vlada je kažnjena i kod kuće i u inozemstvu zbog svog nezinteresiranog odnosa prema mirovnim razgovorima. U 2017. lider grčkih Ciprana je navodno napustio pregovore kad je umjereni turski Cipranin Mustafa Akıncı bio spreman na dotad neviđene ustupke.
Ipak, mogućnost rješenja situacije s kreiranjem dvije države ne prihvaćaju sami turski Ciprani, od kojih su mnogi začuđeni da bi grad duhova koji nikad nije bio njihov sada trebao biti otvoren za turiste. 'Ovo mjesto ne pripada nama', kaže Peril Emiroğluları. 'Pravi vlasnici bi se trebali vratiti. Trebali bismo zajedno živjeti na Cipru.'
Erdogan je najavio da će izvršiti utjecaj na grčke Ciprane da se vrate kućama.
Više od 300 osoba je već podnijelo zahtjev komisiji na sjeveru Cipra kako bi povratili nekretnine, a to bi Tursku moglo koštati milijarde. Ako ne uspiju na lokalnim sudovima, obratit će se Europskom sudu za ljudska prava.
'Grčkim Cipranima je oduzeto njihovo pravo da koriste svoju imovinu i ja pozivam sve da se usprotive vladinoj politici', kaže Achilleas Demetriades, vodeći odvjetnik koji se bavi ljudskim pravima na otoku, a koji je također u djetinjstvu boravio u Famagusti.
Mogući izazivač na sljedećim predsjedničkim izborima, 60-godišnjak ostaje optimističan unatoč svim znakovima koji ukazuju na dublju podjelu.
Cipar je, kaže on, premali da bi bio podijeljen i postoji potreba za mirom.
'U interesu je obje zajednice da riješe problem Cipra. Možda se nalazimo u zamrznutom konfliktu, ali smo još uvijek u konfliktu. Varosha je svjetionik koji će nam pokazati put. Ako ga izgubimo, gubimo naš put prema rješenju.', piše The Guardian.