U
Ž
I
V
O
U gradu Mikolajivu na jugu Ukrajine ranije ovog tjedna dvoje ljudi je ubijeno u ruskom raketiranju stambenog bloka i igrališta. Zvuci udaraca raketa tamo su postali uobičajeni jer je ovaj grad bio među prvim napadnutima na početku invazije.
- Mikolajiv je, kao Herson i Mariupolj, prekretnica za Ruse. Razočarao ih je naš protunapad. Imamo motivaciju i volju za pobjedom. Ovo je naša zemlja i činit ćemo najbolje što možemo, rekao je guverner Mikolajivske oblasti Vitalij Kim za BBC. S novinarima je razgovarao ispred svog starog ureda u regionalnoj administrativnoj zgradi, koju je u ožujku raznio krstareći projektil i pritom ubio 36 ljudi.
Ruske snage otjerale su na tisuće ljudi u bijeg. Ipak, kada su prišle blizu gradskih granica, potisnute su. Novinari BBC-a posjetili su grad koji uporno odolijeva ruskim napadima.
Na početku puta, na periferiji grada, zateklo ih je zavijanje alarma za uzbunu. Uslijedio je prasak. Dok su se automobilom probijali, mogli su vidjeti oblake dima koji potvrđuju da su pale i druge rakete.
Povijesni egzodus
Pratili su kombi ukrajinskog Crvenog križa koji nastoji spasiti građane grada pod granatama. Napunili su još jedan autobus koji pridonosi povijesnom egzodusu iz Ukrajine.
- Vidjet ću ih opet kad bombardiranje završi, rekla je Ludmila. Ova žena iz Mikolajiva odlučila je da je vrijeme da njena najmlađa djeca odu. Ne može im dopustiti da se igraju vani dok se bombardiranje nastavlja, nego ih želi poslati na sigurno. Držala ih je koliko god je dugo mogla, svakog pod jednom rukom. Kada je došlo vrijeme za rastanak, okrenula je leđa i zaplakala. Ne zna kada će ih ponovno moći vidjeti. Posljednjih stotinu dana ovakvi rastanci dobro su poznat prizor diljem Ukrajine.
Rusi su toliko zapeli za Mikolajiv jer je ta regija ključna u strategiji odvajanja cijele ukrajinske južne obale. Proboj bi ruskim snagama omogućio da se približe Odesi, najvećoj ukrajinskoj civilnoj luci udaljenoj 130 kilometara zapadno. Tada bi Vladimir Putin mogao upotpuniti svoj kopneni most do Pridnjestrovlja, odvojenog dijela Moldavije.
Ruski napadi pojačali su se u posljednjim tjednima i tako izazvali strah da ako prevladaju u Donbasu, snage će koncentrirati na jugu i ponovno pokušati zauzeti Mikolajiv. Guverner Kim rekao je da su nedavni zračni napadi na jugu bili usmjereni na ukrajinske protuofenzive.
- Ne znam više što znači živjeti normalnim životom. Jako želim zaustaviti rat, ali ne mogu. Za sada, imamo samo jednu svrhu. Sve, svaki ljudski resurs, novac i vrijeme troše se samo na pobjedu, kazao je za BBC.
Iznimna otpornost
Unatoč svemu, Mikolajiv pokazuje iznimnu otpornost. Voda je postala dragocjeni resurs otkad je Rusija zauzela susjedni grad Herson i prestala je opskrba. Po susjedstvu su zato postavljene stanice gdje građani mogu puniti svoje spremnike. Redovi su dugi, naročito sada u lipnju kada se temperature penju do 30 stupnjeva, no, ljudi se snalaze.
Više nitko niti ne zamjećuju svakodnevne udarce novopridošlih granata. Većina jedva diže pogled s kave dok sjedi na klupama u parku. U pogonu su čak i konji i kočija poput Pepeljugine u kojoj se voze zaljubljeni parovi.
Iako je ruska meta, Mikolajiv je i dalje dom ovim ljudima.
Iduća postaja novinarskoj ekipi bilo je selo 30 kilometara južno. Nalazi se blizu bojišnice, a putem njega se ruska vojska povukla u ožujku. Otad su se deseci obitelji vratile kući.
- Vidi, pretvorila sam ih u cvjetne gredice, rekla je poglavarica sela Natalia Panaši pokazujući na kratere od bombi.
- Držimo se, hvala Bogu. Ponekad me jako strah da bi me mogli oteti i odvesti. S druge strane, sigurna sam u to da, i to govorim svima drugima, nemaju što ovdje raditi. Trebali bi znati bolje nego lutati po našoj zemlji. Zabrinuti smo što bi Rusi mogli krenuti u ofenzivu, jako zabrinuti. Ali vjerujemo da će pobjeda biti naša, nastavila je.
Usred njihovog razgovora čule su se kasetne bombe udaljene samo nekoliko kilometara od njih.
- Da, čak i s tim udarcima. Mislimo da ih ispaljuje neki pijani Rus koji nas nastoji preplašiti, ali mu ne uspijeva, nastoji Natalia zadržati optimizam.
Na rastanku je priznala novinarki da će, kada ode, sjesti i plakati. Na cestama oko sela još su uvijek tragovi ruskih tenkova. Njegovi stanovnici žustro se opiru ideji da bi se mogli vratiti.