POLJSKA GUERNICA

GRADIĆ U KOJEM JE ZAPOČEO NAJKRVAVIJI SUKOB U POVIJESTI ČOVJEČANSTVA PRIJE 80 GODINA SRAVNJEN JE SA ZEMLJOM 'Postao je simbol totalnog rata'

    AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 30.08.2019. u 10:30

German troops parade through Warsaw, Poland, September 1939. U.S. National Archives/via REUTERS ATTENTION EDITORS - THIS IMAGE HAS BEEN SUPPLIED BY A THIRD PARTY - RC1CA082E0E0
REUTERS

 

Bilo je to prije 80 godina, ali poljska umirovljenica Zofia Burchacinska nema problema dozvati u sjećanje dan kada je njezin grad, ponekad nazvan 'poljskom Guernicom', postao prvom metom u Drugome svjetskom ratu.

"Bila je zora i još je sve bilo sivo. Probudio me neobičan zvuk, snažno brujanje kakvo nisam prije čula", pripovijeda 91-godišnjakinja.

"Iznenada je napukao strop i zatresla su se stakla. Naši su prozori bili okrenuti na glavnu ulicu na koju su pale prve bombe".

Poljski gradić Wielun bio je prvi koji su nacisti bombardirali 1. rujna 1939.

Napad na Wielun često se naziva svojevrsnom poljsko-židovskom Guernicom iako je mnogo manje poznat od nacističkog bombardiranja baskijskog grada dvije godine ranije, tijekom Španjolskog građanskog rata, kasnije ovjekovječenog Picassovim remek-djelom.

Točan broj žrtava u Wielunu nikada nije utvrđen, a procjene variraju od nekoliko stotina do više od tisuću. Grad je u to doba imao 16 tisuća stanovnika.

"Wielun, gdje su umrli djeca, žene i starci, simbol je totalnog rata", kazao je povjesničar i direktor mjesnog muzeja Jan Ksiazek.

Totalni rat je rat koji se ne vodi samo protiv vojske, nego i protiv civila.

Sve je gorjelo

Naredbu za bombardiranje Wieluna dao je general Wolfram Freiherr von Richthofen, koji je vodio napad i na Guernicu 1937.

Sličnosti su zapanjujuće, u oba slučaju bombardirani su civili u nebranjenom gradu kako bi se raširila panika.

"Majka i ja smo bježale preko tržnice koja je već bila puna šute. Dio tržnice je gorio", priča Burchacinska.

"Nisam se vratila u Wielun sve do takozvanog oslobođenja, do dolaska boljševičke armije", dodaje.

"Grad nisam prepoznala. Otac me za ruku vodio do škole. Nije više bilo tržnice, nije bilo ulica".

Danas još oko dvadesetak svjedoka bombardiranja živi u Wielunu. Tadeusz Sierandt, kojemu je tada bilo osam godina, također se sjeća užasa.

"Ljudi su bezglavo trčali, bježali, neki i bez odjeće. Vidio sam mrtve, ranjene.. Dim, buku, eksplozije. Sve je gorjelo", kazao je.

Bijeg iz pakla

Wielun je nakon rata postupno obnovljen. Danas je to prelijep grad pun života, dobro održavanih ulica, ponosan na svoj identitet bivšeg kraljevskog grada osnovana u 13. stoljeću.

"Jedino mjesto na kojem možete vidjeti tragove bombardiranja su ruševine župne crkve u središtu grada. To vam pokazuje razmjere razaranja. Sve ostalo je ponovo izgrađeno", rekla je dogradonačelnica Joanna Skotnicka-Fiuk.

Ove su ga godine zajedno posjetili njemački i poljski predsjednici Frank-Walter Steinmeier i Andrzej Duda.

Neki se pitaju zašto su nacisti napali gradić bez ikakva vojnog značaja. Odgovor možda leži u tadašnjem etničkom sastavu mještana.

"Vjerojatno su bili svjesni da je Wielun bikulturalan grad. Poljsko stanovništvo je bilo u većini, ali bilo je i mnogo židovskog, otprilike trećina", kaže povjesničar Tadeusz Olejnik.

Njemačke manjine, za razliku od mnogih drugih gradova u središnjoj Poljskoj, ondje nije bilo.

"Kada su bombe pale na uspavani grad i razorile ga, stanovnici su iz tog pakla bježali u kolonama, blokirali ceste i time zakomplicirali kretanja poljske vojske", dodao je Olejnik.

Židovi koji su preživjeli bombardiranje prvo su odvedeni u wielunski geto, a poslije u koncentracijske logore Chelmno i Nerem, gdje su pobijeni u plinskim komorama.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo