TURISTIČKE ZAMKE

Britanski list proveo tajnu istragu: ‘Pogledajte kako nas pljačkaju na moru, isisat će vam zadnji euro!‘

Njihovog je novinara prva skuplja naknada dočekala već u trenutku kad je napustio zračnu luku i pozvao taksi

Restoran na španjolskom otoku Gran Canariji, ilustracija

 Markus Lange, Robertharding/alamy/profimedia/Markus Lange, Robertharding/alamy/profimedia
Njihovog je novinara prva skuplja naknada dočekala već u trenutku kad je napustio zračnu luku i pozvao taksi

Jelovnici bez cijena ili s prikrivenim cijenama, dodatna naplata poreza, različite cijene ispred restorana od onih na meniju unutar njega i naknada za vodu - ovo su suptilne turističke taktike koje je na španjolskom otoku Gran Canariji otkrila tajna istraga britanskog tabloida Daily Maila.

Upozoravaju kako se ovim manipulativnim metodama turistima pokušava “iscijediti i posljednji euro”. Gran Canaria, treći po veličini u skupini Kanarskih otoka, ima populaciju od oko 875 tisuća ljudi i svake godine privlači do četiri milijuna posjetitelja.

Njihovog je novinara prva skuplja naknada dočekala već u trenutku kad je napustio zračnu luku i pozvao taksi. Uber i Bolt ne mogu poslovati na otoku, stoga putnici koriste lokalne taksi službe. Desetominutna vožnja do hotela u kojem je boravio novinar stajala je 25 eura, a nakon zaustavljanja taksimetra naplaćivala se dodatna naknada od 3,50 eura.

image

Restoran na španjolskom otoku Gran Canariji, ilustracija

Joefox Liverpool, Radharc Images/alamy/profimedia/Joefox Liverpool, Radharc Images/alamy/profimedia

Kad je došao na večeru u Bombon Cafe, smješten nekoliko minuta od prekrasne plaže Portorika, novinaru je bio uručen meni pića bez cijena. Baguette sa šunkom, ledena kava i smoothie na kraju su koštali 24,40 eura.

Promjenjive ili nepostojeće cijene na jelovnicima, piše tabloid, bile su uobičajene diljem otoka. U restoranu Restaurante Venecio, na plaži, veliki je natpis reklamirao pečenu piletinu, pomfrit i salatu po cijeni od 7,95 eura. Na jelovnicima koji su bili podijeljeni gostima unutar restorana, cijena je artikla bila navedena kao 10,95 eura.

Također ponovno nije bilo cijena pića. Kad je novinar više puta tražio vodu iz slavine, naplaćeno mu je 2,50 eura za bocu. Nakon što je boca stigla za stol, pitao je konobara je li to voda iz slavine, na što su mu odgovorili: “Da” i potom je naplatili.

image

Restoran na španjolskom otoku Gran Canariji, ilustracija

Noel Bennett/alamy/profimedia/Noel Bennett/alamy/profimedia

Najproblematičnije iskustvo dogodilo mu se u El Molinu, restoranu u popularnom trgovačkom centru Mogán u Portoriku. Tamo je na račun bilo dodano sedam posto IGIC-a, poreza sličnog PDV-u, unatoč tome što španjolski zakon propisuje da on već mora biti uključen u oglašenu cijenu.

U restoranu Bahía Playa u Portoriku, meni s pićima ponovno nije imao cijene. Kad se novinar počeo raspitivati o tome, tražeći novi meni s pićima, dobio je meni s koktelima. Opet je pitao za cjelovit meni pića i dobio meni smoothieja.

image

Restoran na španjolskom otoku Gran Canariji, ilustracija

Alan Keith Beastall/alamy/profimedia/Alan Keith Beastall/alamy/profimedia

Smoothie od manga, marakuje i dinje “Triple M” bio je označen cijenom od jednog eura, dok je smoothie od bobičastog voća “Berry Dream” bio naveden kao da košta dva eura. Međutim, smoothieji zapravo koštaju 5,50 eura, a konobarica im je objasnila da su brojevi, koji su napisani pokraj znakova eura, tu samo kao “nazivi pića”.

Ponovno je tražio vodu iz slavine, ali mu je naplaćena boca mineralne vode koja stoji 2,50 eura, uz objašnjenje da nije moguće piti vodu iz slavine jer su na otoku i ima puno soli, pa nije pitka, piše Daily Mail.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
24. kolovoz 2026 17:48