Prije potresa Haiti je bio osma država na svijetu po broju posvojene djece, a nakon tragedije koja ga je zadesila prošlog tjedna, Haiti će vrlo vjerojatno postati prva država iz koje se posvaja najviše djece. Pokazuje to i veliki interes potencijalnih roditelja koji se javljaju sa svih strana svijeta, a posebno se pojačao u posljednjih tjedan dana, odnosno otkad je razorni potres pogodio jednu od najsiromašnijih zemalja na svijetu.
Velik broj država, među kojima prednjači SAD, počeo je ubrzano izdavati vize svojim građanima i sređivati papirologiju za posvajanje, no problem je to što je većina dokumenata koji se tiču desetine tisuća djece uništena u potresu. Kao posljedica toga značajno je usporen proces posvajanja jer je većina djece, kao i ostali građani Haitija, ostala bez ikakvih dokumenata, zbog čega je situacija s posvajanjem djece kojoj je nužan dom otežana.
Međutim, to nije jedina prepreka koja u ovom trenutku praktički onemogućava bilo kakvo posvajanje jer situacija na Haitiju kada je u pitanju siročad ni prije potresa nije bila jednostavna.
Deseci tisuća ‘na čekanju’
Naime, na Haitiju nikada nije postojao nijedan državni dom za siročad, nego su djeca bez roditelja uglavnom bila smještena po domovima i utočištima koja su za njih organizirale razne humanitarne udruge, volonteri iz nekoliko zemalja i vjerske zajednice. U njima je bilo smješteno više od 200 tisuća djece koja su čekala nove roditelje, a samo u glavnom gradu Port-au-Princeu na ulicama, bez ikakva smještaja, živjelo je više od deset tisuća djece.
Samo iz SAD-a godišnje se u prosjeku posvajali oko 350 djece s Haitija, a ovih je dana američka vlada otvorila sve mogućnosti kako bi se proces izdavanja viza za djecu s Haitija maksimalno ubrzao kako bi što manje čekali na udomljavanje. Posvajanje djece s Haitija svih ovih godina odvijalo se preko raznih posvojiteljskih agencija ili direktno preko sirotišta, a uvjeti za posvojenje bili su prilično liberalni i nije bilo posebnih zahtjeva vezanih uz zainteresirane roditelje.
Instantno izdavanje viza
Ne postoji gornja ni donja granica životne dobi potencijalnih roditelja, kao ni uvjeti o vjerskoj pripadnosti, a posvojitelji mogu biti i samci. Riječ je, naime, o djeci koja očajnički trebaju dom, zbog čega su uvjeti za posvajanje ublaženi do krajnjih granica.
No, ono što će u ovom trenutku otežati proces posvajanja upravo je uništena papirologija, zbog čega će biti vrlo teško utvrditi koja su djeca zaista siročad. Osim toga, voditelji sirotišta na Haitiju upozoravaju da se prvo treba utvrditi čiji su roditelji poginuli, jer uz siročad koja je živjela na Haitiju prije potresa ova je tragedija stvorila tisuće nove djece bez roditelja. S obzirom na to da su svjesni da ta djeca trebaju što prije otputovati u nove domove, osim ubrzanog izdavanja viza predlažu i da ta djeca dobiju status izbjeglica, što im jamči momentalni ulazak u bilo koju zemlju. Nešto je slično ovih dana napravila nizozemska vlada, koja je jučer na Haiti poslala avion s liječnicima, socijalnim radnicima i stručnjacima koji će u Nizozemsku dovesti stotinu djece koja će u Nizozemskoj biti posvojena i za njih su obitelji već pronađene.
Proces posvajanja djece s Haitija u ovom se trenutku odvija preko agencija koje se time bave, a na Haitiju ih ima jako puno. Dovoljno ih je pronaći na internetu, kontaktirati i dogovoriti uvjete. One rješavaju papirologiju, a dok se to ne riješi, potencijalni roditelji imaju pravo posjećivati dijete, pa čak i biti uz njega na Haitiju dok se pravna procedura ne riješi. Onoga trenutka kad dokumentacija bude spremna, roditelji se s djetetom vraćaju u svoju zemlju.
Unatoč tomu što većina želi pomoći toj nesretnoj djeci, opravdani su i strahovi da će ovu tragediju neki iskoristiti za trgovinu ljudima, posebice zbog činjenice da je većina dokumenata nestala u potresu, a broj djece ostale bez roditelja neće se znati još neko vrijeme.
Lako se prilagoditi na bolje
- Vidjela sam na televiziji i čitala u novinama kako izgleda ta situacija s djecom i moram priznati da nisam sigurna kako će se sve to skupa organizirati. Čini se da je to dosta neorganizirano i moglo bi se svašta dogoditi - kaže Jasna Ćurković Kelava, ravnateljica Doma u Nazorovoj, koja ima višegodišnje iskustvo s nezbrinutom djecom.
Kelava navodi kako pretpostavlja da će djeca s Haitija vrlo brzo naći novi dom, jer u pravilu uvijek je daleko veća potražnja za djecom, nego što ima djece bez roditelja. Hrvati koji su eventualno zainteresirani za posvajanje djece s Haitija vrlo će vjerojatno morati tražiti suglasnost Vlade ili nekih organizacija na Haitiju.
- Ne znam kakva je procedura posvajanja djece s Haitija, ali posvajanje djece iz Hrvatske koja odlaze u inozemstvo vrlo je složen postupak. Tek kada nemaju posvojitelja kod nas, našu djecu mogu posvojiti iz inozemstva, a najčešće je riječ o djeci koja boluju od neke bolesti ili imaju neki drugi problem. No, ona mogu otići u inozemstvo tek kada Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi za to da svoju suglasnost. U prosjeku je to jedno dijete od njih 30 koja odlaza u inozemstvo - navodi Kelava.
Nakon posvajanja, slijedi postupak prilagodbe u novoj sredini, no Jasna Ćurković Kelava smatra da to ne bi trebao biti neki problem.
- Djeca se uvijek brzo prilagode na bolje, odnosno ako su došla u sredinu koja je po svemu bolja od sredine u kojoj su do tada živjela, onda gotovo nikada nemaju problem prilagoditi se na novosti. To se odnosi i na djecu s Haitija. Ako bi bilo tko posvojio dijete otamo, ne vidim za njih nikakvu prepreku u prilagodbi ako bi došla u emotivno tople obitelji i u poticajno okruženje - ističe Kelava.
Tajlandski poučak: nema brzog posvajanja
Nakon razornog tsunamija u Tajlandu u listopadu 2004. godine, mnoge obitelji diljem svijeta poželjele su usvojiti neko od stotine siročadi čiji su roditelji i/ili članovi uže obitelji poginuli. No, Amerikanci koji su u najvećem broju pohrlili u spašavanje djece žrtava tsunamija, u svojoj su plemenitoj namjeri bili - spriječeni. Usvajanje su im onemogućile američke vlasti. Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a krajem istoga mjeseca u kojem se zbila prirodna katastrofa u Tajlandu, zabranilo je usvajanje tajlandske djece svojim građanima, jer tada se još nije znalo koja su doista ostala bez roditelja te jesu li im bliski članovi obielji preživjeli. Taj proces može, a i mora, trajati mjesecima.
Nakon tajlandske katastrofe State Department je u javnom obraćanju pojasnio i da je u svakoj sličnoj kriznoj situaciji uobičajeno da se djecu drži što je bliže moguće njihovim obiteljima (ili bližim ili daljnim rođacima), a ne pronalazak nove na drugome kraju svijeta.
Vlade najrazvijenijih zemalja svijeta udružile su se sa svjetskim humanitarnim organizacijama ne bi li djecu prvo pokušali vratiti njihovim rođacima, a tek tada uzeli u obzir posvajanje. Cijeli program koordinirao je i nadzirao UNICEF. Kako su razmjeri katastrofe u Haitiju mnogo veći, očekuje se veći broj siročadi, ali i dulji period čekanja na pravo usvajanja. J. Komar