Prije nekoliko dana u mnogim je svjetskim medijima obilježena jedna neslavna obljetnica: 30 godina od havarije tankera Exxon Valdez. Taj se tanker, vlasništvo američkog naftnog diva Exxona, 24. ožujka 1989. godine nasukao na grebenu Bligh u morskom Tjesnacu princa Williama u blizini Aljaske. Prema procjenama, iz tankera je isteklo oko 38.000 tona nafte, što je tada predstavljalo najveću takvu katastrofu u američkoj povijesti.
Zašto je važno prisjetiti se havarije Exxon Valdeza?
- To je bila jedna od najvećih zabilježenih havarija tankera na svijetu. Možemo slobodno reći da je to bila golema ekološka katastrofa u širem smislu. Može se usporediti s havarijom platforme Deepwater Horizon u Meksičkom zaljevu 2010. godine, samo što je u tom slučaju zaljev manje razveden pa se moglo bolje djelovati. Također, u tom smislu bilo je dosta problema i tijekom Zaljevskog rata koji su djelomično dokumentirani - rekao je dr. Sandi Orlić, viši znanstveni suradnik Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu.
Zašto se dogodila havarija?
- Pitanje za milijun dolara, ali u pitanju je bila ljudska greška, kako kapetana tako i vlasnika koji nije održavao brod - smatra Orlić. Dug 300 i širok 50 metara, Exxon Valdez bio je razmjerno nov brod u trenutku nesreće jer je porinut samo dvije godine prije. Isplovio je 23. ožujka 1989. godine ujutro iz grada Valdeza na Aljaski prema Kaliforniji prevozeći oko 200.000 prostornih metara nafte.
Nakon što je lučki pilot prepustio upravljanje kapetanu broda Josepu Hazelwoodu, brzina je povećana na 12 čvorova (oko 22 kilometra na sat), a zapovjednik se odlučio samoinicijativno na izbor plovidbenog pravca radi bržeg prolaza tjesnacem. U noći sa 23. na 24. ožujka kapetan Hazelwood se povukao te predao upravljanje tankerom svome zamjeniku i iskusnom kormilaru s naredbom da vrate tanker na redovnu brodsku putanju. No to im nije pošlo za rukom i Exxon Valdez je u rano jutro 24. ožujka udario u greben Bligh.
Koje su najveće posljedice?
Od siline udarca oštećeno je osam od 11 tankova, a istekla nafta iz tankera zahvatila je morsku površinu od oko 28.000 četvornih kilometara te je zagađeno otprilike 2100 kilometara morske obale. U sljedećih nekoliko tjedana pronađeno je 250.000 mrtvih ptica, ali ih je vjerojatno uginulo 400.000. Stradalo je i 5000 morskih vidri, 300 tuljana, 250 orlova te 22 kita.
- Posljedice za živi svijet bile su zastrašujuće. Zasigurno se svi koji su tada pratili medije sjećaju slika naftnih mrlja i uništene obale, ptica zarobljenih u nafti. Ekosustav je doživio golem stres koji zasigurno još nije prošao. Potpuno uništen svijet školjaka, tuljana i nekih riba - rekao je Sandi Orlić.
Tanker Exxon Valdez je ubrzo nakon nesreće popravljen. Preimenovan je u Exxon Mediterranean i ponovno stavljen u upotrebu. Poslije mu je ime još nekoliko puta mijenjano, a umirovljen je tek 2012. godine.
tanker Exxon Valdez
Osjećaju li se posljedice i danas?
Na uklanjanje naftne mrlje i čišćenje obale kompanija Exxon potrošila je 900 milijuna dolara te je platila globu od 100 milijuna dolara. - Nafta je vrlo složena tvorevina koja se sastoji od nebrojeno mnogo kemijskih spojeva koji se brže ili teže razgrađuju. Posljedice se zasigurno osjećaju i danas, ali se ne dokumentiraju - naglasio je Orlić.
Vodeći znanstveni časopis Nature nedavno je objavio reportažu Tima Lydona, znanstvenog novinara, koji navodi da se 19 od 24 vrste koje su bile pogođene havarijom tankera smatra oporavljenim ili vjerojatno oporavljenim. “Nesumnjivo, Tjesnac princa William se oporavio. Mnoge su ljudske aktivnosti nastavljene, uključujući komercijalni ribolov lososa, rekreaciju i turizam... Mi koji živimo u blizini tjesnaca hranimo svoje obitelji lososom, škampima i sličnom hranom, ali izbjegavamo školjke na plažama koje još sadrže naftu”, zapisao je Lydon.
Što je svijet naučio iz te havarije?
- Iskreno, mislim ništa. U tom trenutku velika je pozornost bila posvećena tome ali nakon 30 godina sjećanje je izblijedilo. Mnogo se ljudi i znanstvenika bilo angažiralo oko toga. Čak su, ako me sjećanje ne vara, i neki posebni zakoni bili izglasani u SAD-u. Danas je i dalje nafta glavi nositelj industrijalizacije u nekim zemljama i njezin se transport odvija na isti riskantni način. I pri vađenju nafte također su vrlo veliki ekološki problemi, ali svi zatvaraju oči. Iako se mora priznati da smo danas spremniji na takve havarije nego tada, pitanje je kako bi se reagiralo u realnoj situaciji - smatra Sandi Orlić.
Odmah nakon izlijevanja nafte iz Exxon Valdeza guverner Aljaske donio je direktivu kojom je uvedena obveza da dva remorkera prate svaki tanker koji iz Valdeza ide kroz Tjesnac princa Williama.
Kakvo je stanje u Meksičkom zaljevu?
Havarija Exxon Valdeza nije najveći incident s izlijevanjem nafte jer taj neslavni primat drži katastrofa platforme Deep Water Horizon u Meksičkom zaljevu. Podmorsko crpilište kompanije British Petroleum (PM) eksplodiralo je 24. travnja 2010. godine 65 kilometara od obale Louisiane. Poginulo je 11 radnika BP-a s platforme Deep Water Horizon, a okolišu je prijetilo onečišćenje katastrofalnih razmjera. Punih 87 dana milijuni litara nafte prštali su s morskog dna, 1500 metara ispod površine, dok je British Petroleum raznim metodama pokušavao začepiti otvor. Sredinom srpnja 2010., nakon nekoliko neuspješnih pokušaja, kompanija je konačno uspjela začepiti izvor posebnom metalnom kapom.
- Vezano uz Meksički zaljev, tu ima puno više provedenih istraživanja. Američka je vlada velik novac uložila u takva istraživanja i ima relativno pozitivnih rezultata da su se koncentracije ugljikovodika znatno smanjile na tim područjima. Promjene su bile uzrokovane snažnom mikrobnom aktivnošću. Međutim, moramo biti oprezni jer govorimo o vrlo specifičnom zaljevu sa specifičnim uvjetima koji mogu dovesti do “poželjnih” rezultata - naglasio je Orlić.
Sandi Orlić
Kakve su metode na raspolaganju za čišćenje naftnih mrlja?
- Postoje klasične mehaničke metode kojima okružujte mrlju te korištenje kemijskih disperzanata, kao kad pokušate riješiti masnu mrlju u tavi. Najbolja je metoda u svakom slučaju prevencija jer ostali pristupi zasigurno nisu nešto dobro za ekosustav - pojasnio je Orlić.
Postoji li strategija za slučaj havarije u Jadranu?
Ne, ne postoji i ako bi se to dogodilo, zbog zatvorenosti Jadranskog mora problemi bi bili golemi. Kao prvo za kakvoću mora te sav živi svijet te naravno, što je također vrlo važno, turizam bi bio ugrožen. Poprilično velik broj tankera “vozi” se Jadranom i nafta se planira vaditi u Jadranu i to je zasigurno vrlo osjetljiva tema s ekološkog i ekonomskog gledišta - rekao je Orlić. Naglasio je da ljudi obično počnu razmišljati kad se problem dogodi.
- No to je u ljudskoj prirodi. Mi i neki drugi kolege na IRB-u prije nekoliko smo godina analizirali sedimente naših luka i utvrdili recimo da se situacija poboljšava jer nam je “industrijski” pritisak sve manji. Jedan od projekata koje je financirala Hrvatska zaklada za znanost bila je identifikacija mikrobnih skupina koje bi mogle imati svojstva čišćenja. Rezultati su bili vrlo zanimljivi s aplikativnog gledišta. Ali zasigurno Pulski i Riječki zaljev predstavljaju hot spotove kojima treba posvetiti posebnu pažnju. Ta dva zaljeva su mjesta gdje imate vrlo dugi industrijski pritisak na ekosustav, kao što su brodogradilišta, cementare i rafinerije koji su zasigurno oblikovali mikrobne zajednice koje bi mogle imati važan biotehnološki potencijal u biočišćenjima - zaključio je Sandi Orlić.