Zapravo, nitko nema pojma”. Tako je londonski The Times u srijedu odgovorio na pitanje što će se događati s izlaskom Ujedinjenog Kraljevstva iz EU. I imaju apsolutno pravo, nitko ne zna. U četvrtak je i premijerka Theresa May promijenila svoju omiljenu formulu i umjesto binarnog modela - ili moj sporazum ili tvrdi Brexit - uvela treću mogućnost: ili Brexita uopće neće biti. Što se zapravo dogodilo?
Ukratko, nije uspjela pripremana politička koreografija. Dramolet se oteo kontroli i degenerirao u Levijatana kojeg je sada teško kontrolirati. Ideja je bila sljedeća: krajem rujna je u Salzburgu održan neformalni summit Europskog vijeća na kojem je odbijen prijedlog britanske premijerke Therese May. Plan je bio više nego jasan: May je početkom listopada imala konferenciju svoje Konzervativne stranke u Birminghamu, na koju je morala doći kao braniteljica britanskih interesa u sukobu sa zlom Europskom unijom te tako onemogućiti pobunjenike, koje je tada vodio bivši ministar vanjskih poslova Boris Johnson, da je detroniziraju i zatim dovedu do tvrdog, hard Brexita (izlaska Britanije iz EU bez ikakvog sporazuma). A cijelo je to vrijeme pripreman završni dokument. Ipak je riječ o spisu od 585 stranica bez aneksa.
May je uspješno prebrodila Birmingham i prema svim je planovima sazvan izvanredni summit EU sredinom studenoga, na kojem je prihvaćen sporazum o izlasku Ujedinjenog Kraljevstva iz EU, a koji je prije toga prihvatila britanska vlada. Nakon toga se pokazalo da pobunjenici i dalje imaju dovoljno snage, iako je sve očitije da nemaju dovoljno zdravog razuma. Nastavio se bijeg ministara iz vlade, ali, interesantno, konzervativci nisu uspjeli sakupiti 48 pisama nakon kojih bi se mogla otvoriti rasprava o povjerenju čelnici stranke, Theresi May.
Ona je za 11. prosinca najavila glasanje o sporazumu u parlamentu, a ovog je tjedna otvorena rasprava o toj temi. Ključni je dan bio utorak. Tada je Dominic Grieve uspio u parlamentu progurati ključni amandman, prema kojem u slučaju da vlada ne uspije dobiti podršku parlamenta za sporazum s EU, sljedeće korake definira parlament.
I tako sad pred Britanijom stoji nekoliko mogućih scenarija. “Najjednostavniji”, a kojeg mnogi utjecajni analitičari i dalje vide najizglednijim (tako Teneo Intelligence, a i pravilo Occamove britve), govori: konzervativci će se ujediniti, a manjak glasova će im dati pobunjeni laburisti i sporazum će dobiti potreban broj glasova - 322. U tom slučaju EU nastavlja svoj postupak ratifikacije i Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske u ponoć 29. ožujka prestaje biti članicom Unije.
No, budući da su zastupnici u potpunosti zanemarili opće dobro i većina ih u ovoj kaotičnoj britanskoj situaciji nastoji ušićariti nešto za svoju buduću političku karijeru, nisu isključeni ni sljedeći scenariji. “Drugi najbolji”: ako sporazum u parlamentu padne, vlada dobiva 21 dan, tijekom kojih može raditi na preradi sporazuma (što je čista laž jer je EU rekla da nema promjena postojećeg dokumenta) i zatim ga ponovno iznijeti u parlament. Ako dobije potrebna 322 glasa, opet je sve u redu i izlazak će biti sporazuman.
U slučaju neuspjeha, vrlo je izgledan tvrdi Brexit. Upravo je zbog toga važan Grieveov amandman, koji bi prisilio parlament da pronađe neko rješenje da se država ne nađe pred tom ozbiljnom katastrofom, kako ju je opisao Mark Carney, guverner središnje engleske banke (Kanađanin koji je nedavno dobio britansko državljanstvo). No, postoji još nekoliko mogućnosti koje bi mogle spriječiti tvrdi Brexit. “48. pismo”: ako pobunjeni konzervativci ostvare preduvjete za dovođenje u pitanje liderstva Therese May, slijede novi izbori za čelnika stranke. No, May se može kandidirati, a izgledno je i da bi u tom slučaju pobijedila. Tako da ne bi došlo ni do kakve promjene.
“Novi pregovori s EU”: u slučaju da May ne bude izabrana, novi bi čelnik konzervativaca, pa onda i vlade, mogao ultimativno od Bruxellesa tražiti novi pregovore. U tom bi slučaju bilo nužno da EU27 pristane na produljenje roka iz Članka 50 Lisabonskog sporazuma, koji proceduru izlaska iz članstva ograničava na dvije godine. Prema signalima iz Komisije to nije isključeno, ali ne u opciji novih pregovora o sporazumu o izlasku, nego u slučaju dva posljednja scenarija. “Prijevremeni izbori”: njih bi u ovom trenutku pod bor želio Jeremy Corbyn, čelnik laburista koji je osobno odgovoran za negativni ishod referenduma o Brexitu. Do izbora bi moglo doći u slučaju da konzervativci sruše Theresu May pa bi laburisti mogli isprovocirati takvu odluku. “Drugi referendum”: Za to je potreban novi zakon, a May je rekla da ga ona neće donijeti. Dakle, potreban je i novi premijer. I eto kako se zatvara circulus vitiosus. A što će biti nitko nema pojma.