STRANI MEDIJI

'HRVATI SU IMALI GARD ŠAMPIONA, ALI NISU IMALI SREĆE' Svijet se divi Vatrenima, strani mediji su složni: 'Vratite se kući uzdignutih glava!'

screenshot

 

- Francuska je zapečatila drugi trijumf na Svjetskom prvenstvu pobjedom 4-2 protiv hrabre Hrvatske - glasio je naslov koji je osvanuo u nedjelju na britanskom Guardianu nakon završetka utakmice. Dok Francuska slavi, naveli su u svom prijenosu uživo, "za Hrvatsku je to bulevar razbijenih snova, no oni mogu ići kući visoko uzidgnutih glava. Dominirali su utakmicom u dugim periodima, stavljajući Francusku pod veliki pritisak. Francuska je imala i malo sreće no ultimativno su zavrijedili pobjediti - napisali su.

I BBC prenosi kako je Francuska po drugi put osvojila Svjetsko prvenstvo nadjačavši smjeli hrvatski izazov u uzbudljivom finalu.

- Momčad Didiera Deschampsa ponovila je uspjeh s domaćeg terena u Francuskoj iz 1998. godine pobjedom koja jedva da je izgledala moguća dok im je Hrvatska sat vremena stajala ravna. Hrvatska je također osjetila da ih je napustila njihova sreća, no ultimativno, Francuska je izašla kao pobjednica da bi izbrisala sjećanja na gubitak od Portugala na finalu Europskog prvenstva 2016. godine".

Bilo je to, piše BBC, jedno od najuzbudljivijih finala u modernom dobu Svjetskog prvenstva, koje se igralo uz soudtrack gromova, a Hrvatska i Francuska priuštile su očaravajući spektakl koji je izrodio najviši broj pogodatak u finalima od 1966. godine.
Hrvatska je, pišu u analizama utakmice, pokazala neslomljiv duh i čak zaprijetila povratkom nakon što je Mandžukić iskoristio oklijevanje francuskog vratara Huga Llorisa.

New York Times piše kako je ovo prvi naslov koji je Francuska osvojila nakon što je pobijedila na domaćem terenu 1998. i da je time završen uzbuljiv put Hrvatske.

- Hrvati su preživjeli tri uzastopne utakmice s produžecima i dva ispucavnja kaznenih udaraca da bi došli do svog prvog finala i čak su imali premoć u utakmici u nedjelju. No Francuska se borila s Hrvatskom kad je trebala i kaznila je kad je mogla. Kad se oglasila zviždaljka, Hrvati su pali na travu i počeli plakati. No ubrzo su se digli, dočekani navijanjem i pozdravima prohrvatskih navijača, no na kraju, nije to bio njihov dan. Bio je dan za Deschampsa i ostale.

Hrvatska, iako nije favorit, ima izgled šampiona, naslov je članka koji potpisuje Rory Smith, objavljenog u nedjelju na New York Timesu.

- Nešto je mučilo hrvatske igrače i njihov tabor kad su se osvrtali na utakmicu koja ih je dovela na rub veličanstvenosti te na mjesec koji bi mogao kulminirati onime što bi bilo, prema svim procjenama, najveće postignuće u povijesti Svjetskog prvenstva u nogometu. Luka Modrić, kapetan, sugerirao je da su britanski mediji ‘podcijenili’ njegov tim u danima koji su prethodili hrvatskoj pobjedi nad Engleskom u polufinalu. Savjetovao je da bi u budućnosti novinari i televizijski analitičari trebali biti ‘skromniji i više poštovati svoje protivnike - započinje članak Smith.

Osveta

No dodaje kako se čini da osjećaj hrvatske momčadi da je podcjenjivana ide mnogo dublje od toga te se prisjeća tvrdnje Dejana Lovrena kako su se mnogi rugali Hrvatskoj jer je vjerovala da bi njezina pobjeda nad Argentinom mogla biti znak da će u Rusiji dospjeti daleko. Za mnoge je, tvrdi Smith, Hrvatska, i prije nego što je došla u Rusiju, imala značajke tima koji bi mogao predstavljati probleme za većinu protivnika, no to ne znači da je itko mogao predvidjeti koliko će daleko otići i trajati. Ne bi se trebalo, dodaje, smatrati znakom nepoštovanja kada se navodi da bi Hrvatska, ako pobijedi Francusku, bila najnevjerojatniji pobjednik u povijesti Svjetskog prvenstva.

Smith navodi kako to ne bi bilo prvi put da je pobijedila zemlja s najmanjim brojem stanovnika, navodeći Urugvaj koji je ostvario taj uspjeh 1930. i 1950. No okolnosti su tada bile drugačije, argumentira. Natjecalo se 13 zemalja i turnir, među ostalim, nije bio toliko zahtjev. Hrvatska bi, ako ostvari još jednu pobjedu, mogla nadmašiti oba urugvajska postignuća, navodi Smith.

Piše kako je Hrvatska država u kojoj je nogomet dugo bio oslabljen korupcijom, koja nema sredstava za ulaganje u sve strukture i alate koji se smatraju ključnima za međunarodni uspjeh. No to je zemlja, nastavlja, koja je u manje od tri desetljeća od brutalnog rata za neovisnost dosegnula polufinale Svjetskog prvenstva i sada završnicu te izvukla generacije igrača visokog kalibra. Hrvatska je momčad, podsjeća, odigrala tri utakmice s produžecima, od kojih su dvije završile penalima. Igrala je punih 90 minuta više od Francuske.

- U tim okolnostima, vjerovati da će ta Hrvatska biti najneobičniji svjetski prvak svih vremena ne znači pokazati manjak poštovanja, nego nevjerojatno strahopoštovanje. Sugerirati da ide u finale kao momčad koja nije favorit ne znači da se zanemaruju njezine snage, već da se jednostavno cijene razmjeri onoga što je već postigla - navodi Smith.

- U finale ne ide kao favorit zbog financijske stvarnosti, zbog demografije, zbog povijesti, zato što nijedna država njezine veličine nije bila prvak već gotovo 70 godina, a ne zato što se njezine igrače ne cijeni ili se sumnja u njihov talent. No ni u kojem slučaju neće biti podcjenjivanja. Što god da se dogodi u nedjelju, pobjeda ili gubitak, da na kraju padne ili opet uspije unatoč svim izgledima, osigura mjesto u povijesti, šokira svijet, to je momčad koja se u nadolazećim godinama neće morati brinuti oko nedostatka poštovanja - zaključuje Smith.

Daily Beast se, pak, prisjeća 1998. i navodi kako “dva desetljeća poslije Hrvatska traži osvetu”.

- Pobjeda nad Francuskom u finalu bila bi nevjerojatno postignuće. Godine 1998. Hrvatska je bila ta koju je Francuska pobijedila u polufinalu prije nego što je otišla na Brazil. Za sadašnje hrvatske nogometaše, rođene usred rata, 1998. bila je i formirajuće iskustvo. U nedjelju, kad završava ovaj divan turnir, oni će tražiti svoju osvetu - navode.

Bez brige

Jorge Valdano za britanski Guardian navodi kako je hrvatska momčad “ovogodišnji dokaz Svjetskog prvenstva da mozak može učiniti nevjerojatne stvari s tijelom”. Ako je tim stanje uma, emocionalno stanje, oni su savršen primjer, tvrdi. Piše kako su protiv Rusije i Engleske odali dojam da su umorni, no “iskoristili su rezervoar ponosa koji postoji unutar svakog Hrvata i njihova je hrabrost rasla kako je igra napredovala”.

- Iz produžetaka su izišli kao da su nekako preživjeli brodolom. Modrić je izišao s terena nakon Engleske izgledajući kao mučena duša. No ne brinite - on je jedan od onih igrača kojeg, kako bi se napunio, samo treba uključiti na loptu. Lopta je, pak, oduševljena da je se poveže s najmudrijim igračem tunira - piše.

Izdržljivost

Tvrdi da hrvatsku momčad dovde nije doveo samo trud.

- Ti dečki uzmu pola sata kako bi shvatili igru i tada je počinju odvoditi gdje je oni žele s kolektivnom inteligencijom izgrađenom na razumijevanju igre koja nije znanost, već je, kao sve vještine, puna tajni. Ne čine se kao da imaju organizaciju vojske koja slijedi naredbe generala s daljine. Uključuju se u igru s vlastitim instinktom, prvo je žele shvatiti i zatim preuzeti kontrolu. U tom su smislu stari tim, onaj u kojem igrači razmišljaju. I, kao daljnji dokaz njihove inteligencije, nitko si ne uzima slobode, ne pokušava ništa što mu mogućnosti ne dozvoljavaju - objašnjava. Navodi kako je francuska momčad u igračkom smislu zastrašujuća, ali da postoji i druga vrsta energije - ona kreativna - koja, tvrdi, znači da Hrvatska ima šansu.

Izdržljivost hrvatskih nogometaša, navodeći činjenicu da Zlatko Dalić nije radio zamjenu u polufinalu sve do produžetaka unatoč tome što su mnogi od njegovih igrača izdržali 120 minuta igre u prethodne dvije utakmice, naglašava i Washington Post, dok se i RT i BBC slažu da je malotko predviđao da će u finalu završiti upravo Hrvatska i Francuska. I RT spominje, slično kao i Daily Beast, hrvatsku osvetu. Naši nogometaši, u prvom redu Modrić, Mandžukić i Rakitić, krasili su u nedjelju i mnoge svjetske naslovnice koje su najavljivale veliki finalni okršaj.

Izdvajamo