"Zmaj je Kinezima važan jer predstavlja, moć, status i sreću. Kinezi smatraju da su oni potomci zmaja. Nekad su samo carevi mogli nositi haljinu sa zmajskim znakom. Danas ljudi odjeću sa zmajem nose na vjenčanjima jer vjeruju da će to mladencima donijeti sreću i bogatstvo", kaže u Briefingu Xiatong Chen-Li, vlasnica restorana Asia, Kineskinja koja punih 30 godine živi i radi u Hrvatskoj.
Za nekoliko dana, u subotu 10. veljače, po kineskom, lunarnom kalendaru počinje nova godina, 4722. i to godina zmaja, najjačeg znaka u kineskom horoskopu. U zapadnim kulturama zmaj ima negativan predznak, dok je na Istoku simbol snage, moći i promjena.
Cijelu emisiju Briefing možete pogledati na samom kraju ovog teksta
"Ljudi vjeruju da će im godina zmaja biti uspješna, posebno oni koji su i rođeni u godini zmaja. U godinama zmaja se u Kini rađa najviše djece. Mnogi po tome planiraju kada će imati djecu. Ove godine u Kini se očekuje baby boom", ističe Chen-Li i objašnjava da se u kineskom horoskopu znakovi izmjenjuju iz godine u godinu, a ne kao u zapadnom iz mjeseca u mjesec, pa je tako godina zmaja svakih 12 godina.
Ostali znakovi su svi redom životinje - zmija, konj, koza, majmun, pijetao, pas, svinja štakor, bivol, tigar, zec. Jedino je zmaj fiktivno biće. U godinu kada vlada njihov znak ljudi u Kini posebno paze na sebe i običaj je da nose crvenu odjeću jer se vjeruje da ta boja tjera zlo.
U svakodnevnom životu, kaže gospođa Cheh-Li, Kinezi koriste zapadni gregorijanski kalendar, ali praznike računaju po lunarnom kalendaru u kojem svaki mjesec ima 30 dana. Prema legendi u davna vremena je, priča nam ona, živjelo čudovište nian koje je jelo ljude, ali se bojalo žarkih boja zbog čega i danas Kinezi uoči Nove godine svoje domove ukrašavaju slikama na kojima prevladavaju crvena i zlatna boja.
"Na glavni ulaz se postavlja znak koji simbolizira sreću, ili na kineski – fu. Za vrijeme novogodišnjeg slavlja se zatvore vata da čudovište ne bi ušlo, a u ponoć se ispaljuje vatromet i djeci poklanjaju crvene koverte u kojima je novac. Svjetlo se u kućama ne gasi cijelu noć, a ujutro se otvaraju vrata i ljudi odlaze čestitati prijateljima i rođacima. Mnogi Kinezi rade daleko od kuće i vraćaju se za Novu godinu da bi je proveli sa svojim roditeljima i drugim starijim članovima obitelji, slično kao u Hrvatskoj za Božić. Većinom ne rade 15 do mjesec dana i to im je najveći odmor u godini. Kako svi žele doći kući, mnogi ne uspiju kupiti karte za avion ili vlak pa putuju automobilima, ponekad i tjedan dana", govori Chen-Li, dodajući da je Kinezima jako važno da u Novu godinu uđu noseći na sebi novu odjeću, a i hrana se priprema danima unaprijed.
Prema njezinim riječima Hrvati, pogotovo oni koji su živjeli u inozemstvu, dobro poznaju kinesku kuhinju. Kod njih u restoranu se najviše naručuju pekinška patka i piletina gombao s kikirikijem, ali i jela s junetinom i ribom.
"Ja najviše volim juhu s rezancima i ribljim ili mesnim temeljcem. To mogu jesti svaki dan. Ali, obožavam i jadransku ribu i škampe, a posebno štrukle. Kada sam ja bila mala, u Kini uopće nije bilo sira, samo tofu", otkriva Chen-Li, koja je s 10 godina iz Kine došla živjeti u Beč gdje su njezini roditelji imali kineski restoran. Prisjeća se da je početkom 90-ih, kada je ona u Zagrebu otvorila prvi kineski restoran, u Hrvatskoj živjelo svega 20-ak Kineza. Najviše je Kineza, više od tisuću u Hrvatskoj, kaže, bilo oko 2005. godine, no u to je vrijeme zatvoreno dosta kineskih dućana pa su mnogi otišli i danas ih ovdje stalno živi oko 500.
"Sve više u Hrvatsku dokaze kineski turisti, pa i oni ponekad,jedu u kineskim restoranima. Oni vole probati hrvatsku kuhinju, ali je ne mogu jesti svaki dan. Naši kuhari su svi iz Kine jer želimo gostima nuditi pravu kinesku hranu i zato nam je važno i da je pripremaju baš kineski kuhari. Konobari su pola Kinezi, a pola iz drugih zemalja Azije, iz Filipina, Indije, Nepala...", tvrdi Xiatong Chen-Li, pa nam otkriva i da su njezini prijatelji uglavnom Hrvati.
Priznaje da joj nije bilo lako naučiti hrvatski jezik. U početku je išla na tečajeve, a i danas uči nove riječi u razgovoru s prijateljima i gostima u restoranu. Ističe da sve više ljudi u Hrvatskoj uči kineski, na Filozofskom fakultetu kao i na Konfucijevom institutu u Zagrebu, Rijeci i Dubrovniku. Nakon što završe srednju školu Kinezi, ističe ona, moraju znati oko 3000 znakova da bi mogli normalno čitati i pisati, a sveukupno ih je više od 7000.
Xiatong Chen-Li je djetinjstvo provela u jugoistočnoj Kini, u Qingtianu koji je za kineske prilike gradić od oko 600.000 stanovnika. Udaljen je od Pekinga 1400 kilometara, no vožnja brzim vlakom traje samo šest sati. Bila je tamo zadnji put prije dva mjeseca. Obično ide svakih tri do pet godina. Svaki put kada dođe se iznenadi da je sve više visokih nebodera, ali i mostova preko rijeke koja se, kada je ona bila dijete, prelazila skelama i čamcima.
Sve je više automobila, pa su i velike prometne gužve. Prosječna plaća u Kini je, kaže nam Chen-Li, otprilike ista kao i u Hrvatskoj i životni standard je sve veći pa sve manje Kineza odlazi živjeti i raditi u inozemstvo. Potvrđuje nam da i u Kini sve više nedostaje radnika. Iako danas Kinezi smiju imati djece koliko žele jer je ukinuto ograničenje, malo tko, dodaje, ima više od dvoje djece.
"Kada jednog dana odem u mirovinu, ostat ću u Hrvatskoj, ali ću putovati u Kinu. Hrvatska je sada moj dom", zaključuje Xiatong Chen-Li.