Viktor Trumbetaš diplomirao je vojnu povijest i međunarodne odnose te magistrirao sigurnosne studije na Sveučilištu Lancaster u Velikoj Britaniji. Uz međunarodno iskustvo i znanje nekoliko stranih jezika, bavi se analizama geopolitičke i vojne tematike.
Dobrovoljačke formacije među ključnim su sastavnicama ruskih borbenih postrojbi u ratu u Ukrajini. Potreba za ljudstvom, uslijed velikih gubitaka profesionalnog sastava tijekom proljeća i ljeta 2022. godine, nagnala je rusko zapovjedništvo da proširi svoj bazen vojnika.
Kao rezultat situacije na bojištu, a i zbog sveopće društvene mobilizacije širom Rusije, na terenu se otada pa sve do danas pojavljuje mnoštvo dobrovoljačkih formacija, starih, ali i novih. Neke od njih već su formirane na teritorijima Donjecke Narodne Republike i Luhanske Narodne Republike, potom i drugih okupiranih ukrajinskih oblasti, a neke se formiraju na teritoriju Rusije i onda upućuju na ratište.
Ti odredi u pravilu se sastoje od dobrovoljaca iz različitih regija i društvenih slojeva, a regrutacija se, čini se, odvija putem različitih kanala, od društvenih mreža i aplikacija za dopisivanje do vojnih ureda i regrutacijskih centara širom države.
Tamo potencijalni kandidat mora potpisati ugovor s Ministarstvom obrane Ruske Federacije da bi kao dobrovoljac sudjelovao u tzv. specijalnoj vojnoj operaciji (kako to zovu Rusi) - to jest, ratu u Ukrajini. Ugovor se, prema odluci samog kandidata, sklapa na šest, osam ili dvanaest mjeseci.
Dobrovoljci koji se priključuju ruskim postrojbama, poput BARS-a, moraju biti fizički sposobni, mlađi od 65 godina i proći psihološku procjenu.
Motiv je novac
Osim ideoloških razloga, glavni motiv su visoke novčane naknade koje višestruko premašuju prosječne plaće u siromašnijim regijama. Osnovna mjesečna naknada (za postrojbe poput BARS-a) iznosi od 205.000 rubalja (oko 2500 eura po današnjem tečaju), a prilikom potpisivanja ugovora isplaćuje se jednokratni bonus od 35.000 rubalja (350 do 400 eura) uz dodatni bonus pri potpisivanju ugovora i dnevnice za sudjelovanje u borbi.
Posebne novčane nagrade dodjeljuju se za uništenje neprijateljske opreme, do čak 10.000 eura za tenkove Abrams ili Leopard. Dobrovoljcima se priznaje status ratnih veterana, s pripadajućim pravima, čime su Rusi odlučili ne poricati njihovo sudjelovanje u ratu iako mnoge od njih koriste kao topovsko meso.
Prije slanja na teren, u teoriji bi svi kandidati trebali proći osnovnu obuku koja traje od tri do tri i pol tjedna, a sastoji se od dvije faze: deset dana individualne pripreme i dva tjedna grupne obuke u kojoj se svladava znanje o oružju, provode vježbe koordinacije i tjelesne kondicije, pri čemu su im uvjeti (u teoriji) istovjetni onima za profesionalne vojnike.
Međutim, iz ruskih medija i s društvenih mreža poznate su izjave žena i majki muškaraca upućenih u dobrovoljačke ili mobilizirane odrede prema kojima su oni prošli nekakvu ubrzanu obuku od tri-četiri dana te odmah upućeni na ratište, s kojega se nisu mjesecima vratili i vjerojatno su mrtvi.
Ukrajinci raznijeli vozilo s četiri oficira jedinice Ramzana Kadirova, svi su poginuli
Pripadnici ruskih dobrovoljačkih postrojbi imaju razne uloge. Prvenstveno se bore na prvoj crti gdje mnogi sudjeluju i u napadima i obrani s regularnim postrojbama ruske vojske te ih s njima upućuju na najopasnije točke - ondje gdje se vode teške ulične borbe, gdje se osvajaju strateške točke ili brani linija fronte.
Dio dobrovoljaca obučen je za rad s bespilotnim letjelicama - dronovima; lansiraju dronove, traže neprijateljske položaje i usmjeravaju topništvo. Provode noćne upade i prikupljaju obavještajne podatke. Neki su stručnjaci za komunikaciju, popravke opreme, opskrbu i logistiku, čime osiguravaju da vojnici na prvoj liniji ne ostanu bez streljiva, hrane ili grijanja.
Mnogi dobrovoljci prolaze medicinsku obuku te u postrojbama postoje vojnici koji izvlače ranjene, pružaju prvu pomoć i organiziraju evakuaciju. Dobrovoljci također vrše patrolne zadaće po zauzetim naseljima, sprečavaju sabotaže i pomažu u uspostavi reda po zaposjedanju teritorija.
Pomažu i civili
Naoružanje dobrovoljaca na papiru ne zaostaje za opremom redovite vojske. Svi vojnici dobivaju standardno oružje: automatske puške AK-74M ili, modernije, AK-12, mitraljeze, granate i snajperske puške.
Onima koji služe u minobacačkim posadama ili topničkim postrojbama dodjeljuju odgovarajuće teško naoružanje. Osim toga, u postrojbama se aktivno koriste bespilotne letjelice, i izviđačke i udarne poput npr. Lanceta.
Za kretanje se koriste oklopnim vozilima Tigar i Ural, često sa zaštitnim ekranima - tzv. kavezima, kao i BTR-ovi. Zanimljivo je da dobrovoljačke postrojbe dobivaju dio neborbene opreme kroz državni vojni opskrbni sustav, no oslanjaju se i na volontersku pomoć civila, te dobivaju opremu poput termovizijskih uređaja, radija, dronova, komunikacijskih sredstava i osobnu zaštitnu opremu.
U ratu u Ukrajini sudjeluju deseci dobrovoljačkih odreda koji se konstantno po potrebi rotiraju. Među njima se ističu: BARS (Borbena armijska pričuva zemlje) - jedan od najmasovnijih formata mobilizacije rezervista i novih dobrovoljaca. To su pričuvnici koji sudjeluju u punim borbenim operacijama.
Zatim su tu specijalne jedinice Ahmat - to su specijalne jedinice MUP-a Čečenske Republike osnovane u sustavu Rosgvardije (sustava ruskih specijalnih postrojbi policije i žandarmerije). Njih se više-manje smatra policijskim specijalcima s vojnim terenskim iskustvom, ali i privatnom vojskom Ramzana Kadirova.
Od početka rata se uz 141. motorizirani puk za specijalne namjene - originalnih kadirovaca osnovalo barem pet dodatnih specijalnih postrojbi tipa i naziva Ahmat (nazvanih u čast Kadirovljeva oca Ahmata, jednog od najutjecajnijih ljudi u Čečeniji te bivšeg glavnog muftije i predsjednika Republike poginulog u bombaškom napadu 2004. godine u Groznom).
Sudjelovali su u ključnim operacijama od zauzimanja Mariupolja do bitke za Bahmut i Soledar, a trenutačno djeluju po potrebi na cijelom istočnom dijelu fronta. Njihove postrojbe su u načelu dobro obučene i opremljene što može biti zasluga njihova statusa u Čečeniji, gdje su pretorijanska garda tamošnje elite i služe za držanje kontrole, ali i pokazivanje mišića i statusa svojeg neformalnog vođe Ramzana Kadirova. Iako načelno policijska postrojba; otkako je rat počeo, prima dobrovoljce u svoje redove, posebice s područja Čečenije.
Jedan od najodanijih Putinovih saveznika imenovao svog sina (17) šefom Vijeća sigurnosti
Zatim, postoje odredi iz različitih regija Rusije osnovani uz podršku guvernera i ministarstva obrane, kao što su Tigrovi, Tobol i Sejm. Oni u principu djeluju kao motorizirani pješački bataljuni.
BARS
Ipak, od svih dobrovoljačkih postrojbi, najveći je projekt BARS. Ove postrojbe dio su širokog spektra dobrovoljačkih vojnih formacija koje su poslane u rat u Ukrajini.
BARS (Боевой aрмейский rезерв sтраны), ili "Borbena vojna rezerva zemlje", dobrovoljačke su rezervističke vojne formacije u Rusiji. Ova isprva rezerva osnovana je 2021. godine prema Pravilniku o utvrđivanju mobilizacijske ljudske pričuve, odobrenom od ruske vlade.
Ideja je bila planirano formiranje borbene pričuve radi jačanja obrambene sposobnosti države. Kandidate su birali putem vojnih ureda u 15 regija koje su pod jurisdikcijom Južnog vojnog okruga (JVO). Osnovano je više od 30 jedinica s različitim brojevima.
S početkom rata dodatne bataljune BARS-a osnivali su od proljeća 2022. godine prema regionalnom principu i oni ubrzo sudjeluju u borbama u Ukrajini. U raznim izvještajima spominju se različite oznake tih odreda, poput BARS-10 i BARS-16, poznatijeg kao Kuban, što ukazuje na postojanje više podjedinica unutar bataljuna kao i samih bataljuna BARS.
Te jedinice imale su različite zadatke - od izviđačko-jurišnih zadataka i uništavanja utvrđenih točaka i podzemnih objekata neprijatelja do obrane linija oružanih snaga Ruske Federacije. Dobrovoljci su aktivno sudjelovali u borbama za Bahmut, bici za Lisičansk, napadu na Crveni Liman ili držanju položaja Kimburnske prevlake.
Zapovjedništvo u bataljunima BARS-a vode časnici s vojnim obrazovanjem i borbenim iskustvom. U BARS-bataljunima ima mladih, ali većinom su to ljudi s prethodnim vojnim iskustvom u raznim rodovima vojske i na različitim dužnostima ili stariji rezervisti.
Pripadnici potpisuju ugovor na šest mjeseci, bore se, zatim odlaze u civilstvo, no neki se - iz razno raznih razloga - vraćaju na front. Poznato je da BARS drži položaje na zaporiškom, soledarskom, ugljedarskom i bahmutskom pravcu.
Istaknute borce nagrađuju državnim priznanjima. Također je zanimljiva činjenica da je BARS poslužio kao mjesto za prihvat nekih od privatnih plaćeničkih vojski koje su se pojavile 2022. i 2023. godine.
Naprimjer bataljuni BARS-27 Fakel i BARS-31 Plamja bivše su dobrovoljačke privatne vojne kompanije PMC Fakel (Baklja) i Plamja (Plamen), što ih je osnovao ruski Gazprom za sudjelovanje u ratu, dok je primjerice BARS-30 zapravo reformirani PMC Konvoj ili tzv. aksjonovci, jedna od glavnih privatnih vojski s Krima, koju je osnovao trenutačni šef Krima Sergej Aksjonov, koji kao jedan od najmoćnijih ljudi vlada Krimom još od aneksije 2014. godine.
Tu još vrijedi spomenuti BARS-32, koji je zapravo bataljun Pavela Sudoplatova iz zaporiške regije u kojem, između ostalog, djeluje određen broj srbijanskih državljana među stranim dobrovoljcima u toj postrojbi.
Dobrovoljačke formacije angažirane u ratu u Ukrajini sve više poprimaju institucionalizirani karakter, u formalne ugovore s Ministarstvom obrane i sustavnu obuku.
Rasterećuju vojsku
S obzirom na brojnost, obuku i upotrebu suvremene opreme, dobrovoljci predstavljaju dodatni resurs koji rasterećuje regularne postrojbe.
Njihovo sudjelovanje u borbama na ključnim pravcima te povezivanje s regionalnim i političkim akterima u Rusiji ukazuju i na šire društveno-političko značenje ovih formacija.
No, istovremeno, njihovo postojanje otvara pitanje dugoročne kontrole, koordinacije i integracije u formalne vojne strukture. Za promatrače izvana, razvoj i angažman ovih formacija vrijedan je pozornosti jer odražava šire trendove u ruskom vojno-sigurnosnom aparatu: sve veće oslanjanje na asimetrične modele mobilizacije ljudstva, regionalne resurse i neformalnu logističku podršku društva u ratnom kontekstu.
Njihova prisutnost na bojištu pokazuje nastojanje ruskih vlasti da mobilizaciju ljudskih resursa prošire izvan okvira klasičnih vojnih struktura. Iako je riječ o borcima koji dolaze iz različitih društvenih slojeva i s različitom motivacijom, njihove zadaće u operativnom smislu često ne odstupaju od onih koje obavljaju profesionalne postrojbe.
Time se briše razlika između "dobrovoljaca" i regularne vojske, što dodatno otežava jasnu kategorizaciju snaga uključenih u sukob. Za zapadne analitičare, fenomen ovih formacija otvara važna pitanja: koliko su učinkovite u stvarnom doprinosu ratnim operacijama, kakav je njihov dugoročni utjecaj na rusku vojnu strukturu i što njihovo širenje govori o stvarnom stanju ruskih kapaciteta?
Istodobno, njihova vidljivost u promidžbeno-propagandnim narativima unutar Rusije upućuje na njihov značaj ne samo kao vojni nego i društveno-politički alat u kontekstu rusko-ukrajinskog sukoba.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....