"Upravo mi je stigao paket sa Sheina. Iskreno, više se ni ne sjećam što sam naručila, pa ga idemo zajedno otvoriti", vrišti s mobitela.
Na ekranu prekrasna 20-godišnjakinja, kose savršeno isfenirane u velikim valovima, blistavog tena, noktiju našiljenih za kuckanje po kartonskim kutijama.
Svi koji imaju TikTok znaju da se od tih haulova i unboxinga više ne da živjeti.
Ako nije Shein, onda je Temu, ako nije Temu, onda je Zara, a sad su mi već počele izlaziti snimke unboxinga hrane iz Konzuma, što je zapravo dosta dobra zezancija na račun svih ovih prethodnih uradaka.
Neuvjerljivo preglumljavanje
Priča je više-manje uvijek ista - neka "infla" čini vam dobro jer vam pokazuje kako je za malo novca danas moguće kupiti puno kvalitetne robe, da svaka Zarina narukvica ima jeftiniju verziju na nekoj kineskoj platformi i da treba naručivati dok se ne proda, a prodat će se, jer pored njenog ima još 100 tisuća identičnih videa koji korisnike mame da peglaju kartice.
Sve to ne bi bilo previše sporno kad bi u videu bilo jasno naznačeno kako se radi o plaćenoj reklami, no umjesto toga prisiljeni smo gledati neuvjerljivo preglumljavanje nekog navodno autentičnog trenutka iz stvarnog života anonimne Hrvatice, iako je istina u pozadini daleko manje glamurozna.
Otkriva to i najnovije istraživanje europske udruge za zaštitu potrošača BEUC, čiji su članovi u razdoblju od ožujka do rujna analizirali 650 videomaterijala na društvenim mrežama s tematikom brze mode i nezdrave hrane, među kojima je na čak 67 posto uradaka nedostajala oznaka kako je zapravo riječ o plaćenoj reklami.
Pritom se koriste nevjerojatno kreativne tehnike zavaravanja potrošača, najviše mladih, kojima je ovo glavni izvor informacija, i to kroz poigravanje s njihovim emocijama tako da ih se uvjerava kako će životne nedaće riješiti gomilanjem bofla s Temua ili im se nabija osjećaj kako će propustiti odličnu priliku za kupovinu.
Plaćeni programi za influencere
BEUC razotkriva i kako se iza takvih haulova zapravo nalaze plaćeni programi za influencere financirani od strane brendova, a među najjačima je definitivno Sheinov program SHEGLAM, namijenjen influencerima kojima plaćaju da njihovu robu reklamiraju na društvenim mrežama.
Taj je, doduše, namijenjen influencerima zainteresiranima za promoviranje kozmetike i šminke, dok pored njega postoji još i Affiliate program za one više usredotočene na brzu modu.
Da bi u njemu sudjelovali, influenceri moraju poslati svoje životopise i linkove na profile na društvenim mrežama, nakon čega Shein odlučuje hoće li ih uzeti pod svoje krilo, odnosno početi im slati besplatne reklamne uzorke raznih vrsta roba kako bi ih ovi potom testirali i promovirali na svojim profilima.
Novac zarađuju tako da uz videe objavljuju posebne kodove za kupovinu proizvoda, čime ostvaruju proviziju za svaki prodani artikl, no u više od dvije trećine takvih uradaka ne postoji nikakva naznaka da je zapravo riječ o plaćenom, promotivnom materijalu.
Stvar postaje još apsurdnija - pored videa u kojima se reklamiraju proizvodi, TikTok je zatrpan i onima u kojima se ljude mami da i sami postanu influenceri kako bi dobili besplatnu Sheinovu odjeću, naravno, uz obvezu daljnjeg reklamiranja i uvlačenja novih korisnika, što je sad već začarani krug iz kojeg se ne vidi nikakav izlaz.
Besplatna roba s interneta?
BEUC otkriva kako se mnogi influenceri služe trikovima - plaćenu reklamu uglavnom "guraju" kao privatni narativ, a ako i imaju kakve oznake koje upućuju na reklame, one su uglavnom skrivene među hashtagovima i neprimjetne, a dobar dio njih dijeli kodove za besplatnu robu, održavajući pogrešan dojam kako je u današnjem svijetu doista moguće besplatno naručivati odjeću preko interneta.
Sve to, upozoravaju, dokazuje kako postojeće zakonske prakse nisu dovoljne da bi obuhvatile propagandni materijal na društvenim mrežama koji ih uspješno zaobilazi, iako bi se na njega moglo primijeniti nekoliko legislativa.
Između ostaloga, to je Direktiva o nepoštenim trgovačkim praksama, koja u svojim uputama napominje kako se influenceri mogu smatrati trgovcima te od njih zahtijeva da na svojim postovima jasno označe komercijalnu svrhu materijala, ili pak Akt o digitalnim uslugama, koji kaže kako tvorci digitalnog sadržaja ne smiju maloljetnike izlagati komercijalnom sadržaju, iako se ovo u praksi stalno događa.
Neke države članice također su uvele dodatne nacionalne regulative kojima pokušavaju stati na kraj reklamiranju na mrežama, a neki vode rasprave i o potpunoj zabrani takvih komercijalnih sadržaja.
Francuska je, primjerice, u ožujku 2024. godine objavila prijedlog zabrane influencerskog marketinga u segmentu ultrabrze mode, Norveška je u travnju ove godine zabranila reklamiranje nezdrave hrane i pića maloljetnicima, a slično je uskoro najavila uvesti i Danska.
Regulative su manjkave
"Sve u svemu, postojeće legislative koje obuhvaćaju influencere pokazale su se manjkavima, a posebno je važno istaknuti kako propisi EU ne poznaju točnu definiciju ‘influencerskog marketinga‘. U tom procesu uvijek sudjeluje nekoliko faktora - influenceri, njihove agencije i brendovi koje reklamiraju - pa bi odgovornost za ovakve prakse trebala biti adekvatno raspoređena među svim sudionicima", stoji u istraživanju BEUC-a.
Posebno su stvari izmakle kontroli kad je u pitanju promocija nezdrave i brze hrane, a BEUC-ovo istraživanje pokazalo je kako influenceri, u želji da namame što više mlade publike, obično nose jako žarke, vesele boje te se često snimaju kako plešu ili skaču od veselja.
Jedna od češće korištenih tehnika ovdje jest takozvani "taste-test", gdje korisnike nagovaraju da iskušaju proizvode i jave kakvi su im dojmovi, a i kod ovih materijala također većinom nema oznaka kako je riječ o promociji, nego se autori pretvaraju da je to njihov stvarni, osobni sud.
Popularan je i trik gdje se nezdrava hrana reklamira na način da se ona uklapa u neki konkretni recept, čime se junk promovira kao regularna, svakodnevna namirnica, ili se pak konkretni brendovi poznati po junku povezuju s humanitarnim akcijama kako bi namamili što više korisnika.
Od ukupno 300 snimki kojima su influenceri promovirali nezdravu hranu, istraživači BEUC-a pronašli su tek nekoliko njih u kojima je promocija bila jasno označena, a transparentnosti posebno manjka kod takozvanih Storyja, koji nestaju nakon 24 sata prikazivanja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....