VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Iran sve masovnije ulazi na bojište Ukrajine, no Rusiji se ondje sprema novi slom

Moskva navodno razmatra zatvaranje državnih granica za sve muškarce u dobi između 18 i 65

Igor Tabak; ukrajinski tenkovi u oblasti Harkiv; granatiranje Bahmuta od strane ruskih snaga

 Davor Pongračić/CROPIX, Profimedia

Ponedjeljak, 26. rujna, ujedno je i 215. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Osim što se proteklih dana navršilo punih sedam mjeseci ove agresivne avanture u koju se Ruska Federacija upustila 24. veljače ove godine, posljednji dani prolaze i u sjeni nastavka kako ukrajinske inicijative na bojištima, tako i posljedica prošlotjednih odluka objavljenih iz službene Moskve.

Referendumi koje su na okupiranim prostorima istoka, jugoistoka i juga Ukrajine raspisali Rusi danas su u svom četvrtom te pretposljednjem danu. Zasad navodno napreduju sjajno, ali ih nije priznao gotovo nitko. Ne samo da su tu okrenule glavu zemlje EU i NATO kruga, već su jasne te nedvojbene odbijenice stigle i iz kruga zemalja koje su Ruskoj Federaciji bliske. Ne samo da ih nije priznala Turska i susjedni Kazahstan, već je čak i Vučićeva Srbija smogla snage reći "ne", i to samo dva dana nakon što su u New Yorku s tom istom Ruskom Federacijom potpisali "Plan konzultacija", kojima su najavili suradnju direktno kontra politici Europske unije - nastavljajući tako svoje vanjskopolitičko balansiranje na oštrici noža.

Jednako se tako problematičnom pokazala i provedba ruske "ograničene mobilizacije", koju posljednjih dana prate sitni javni prosvjedi, ali i krupni problemi u stvarnoj provedbi okupljanja ljudstva te njegove pripreme i slanja na ukrajinska ratišta. Za to vrijeme nastavlja se pomorski izvoz ukrajinskih prehrambenih proizvoda Crnim morem - kroz Bospor i Dardanele prosječno prolazi desetak brodova dnevno, a njih ukupno više od 220 dosad je izvezlo gotovo 5 milijuna tona takve robe na svjetska tržišta. Jednako se tako nastavljaju i diskusije o novom, osmom po redu paketu EU sankcija prema Ruskoj Federaciji, što je tema koja će idućih dana biti sve vidljivija.

image

Prosvjed protiv mobilizacije

-/Afp

Ljudi se hvataju po ulicama

Dok zemlje kao Mađarska inzistiraju na ograničenjima u sankcioniranju, ponavljajući ruske teze kako to nije ni isplativo ni provedivo - ostatak EU zasad je izgleda sa stola privremeno maknuo ograničavanje maksimalnih cijena ruske nafte (čekajući da tu mjeru prvo detaljnije razrade države G7, koje su tu inicijativu i pokrenule), ostavivši u raspravi ograničavanje prometa kemikalija, strojeva, čeličnih proizvoda te ruskih dijamanata, naravno uz dodavanje većeg broja ljudi na odgovarajuće liste sankcioniranih. Uz to se na oštrije sankcije odlučio i Japan, potaknut ruskim prijetnjama oružjima masovnog uništenja - koji uz zabrinutost spominjanjem nuklearnog naoružanja kreće braniti i izvoz u Rusiju raznih kemikalija već i načelno povezanih s kemijskim naoružanjem.

Što se tiče "pseudo-referenduma" koje je Ruska Federacija u petak, 23. rujna, počela provoditi širom okupiranih područja Luhanske, Donjecke, Zaporiške i Hersonske oblasti u Ukrajini - nije sporno da oni već i na prvi pogled nisu normalni. Uvelike se glasa javno, pod prisilom naoružanih ljudi, i u situacijama da se za izjašnjavanje hvata ljude po ulicama, dok uopće nije čudno ni da pojedinac bude primoran sam glasati i za čitavu obitelj. Svemu tome su organizirani i međunarodni promatrači, izabrani iz kruga osoba koje su u svojim državama (pa i širom Zapada) posljednjih godina bile javno sklone režimu iz Moskve. A rezultati?

Pa krajem prvoga dana "izjašnjavanja" bilježila se izlaznost od 23,64 % u tzv. DNR, 21,97% u tzv. LNR, 15,31% u Hersonskoj i 20,52% u Zaporiškoj oblasti. Iako svih ovih dana nije bilo objavljena niti jedna konkretna brojka, za drugi dan spominjala se izlaznost od 41 do 46 posto, da bi krajem nedjelje osvanuli podaci od 77,12% za tzv. DNR, 76,09% za tzv. LNR, 51,55% za Zaporišku i 48,91% za Hersonsku oblast. Naravno, budući da je još i prije raspisivanja ove travestije bilo jasno da će sve uspjeti vrhunski - već se čulo i kako će najvjerojatnije u srijedu, 28. rujna, svi dokumenti biti predanu u Državnu Dumu, kako bi onda u četvrtak, 29. rujna, Vijeće Federacije razmotrilo sve akte potrebne za ulazak ovih marionetskih tvorevina u Rusku Federaciju. Po tom scenariju bi onda u petak, 30. rujna, o tome javnosti govorio i sam Vladimir Putin, prije nego što se čitava ta komedija brzo i okonča "prisajedinjenjem".

image

Referendum

Stringer/Anadolu Agency Via Afp

Mobilizacija nije dobro sjela čak ni Kadirovu

Ponešto manje komično, ali definitivno s bitno većom dozom kaosa, protječu i prvi dani "djelomične mobilizacije" koju je Putin svojim ukazom objavio u srijedu 21. rujna. Dok se na društvenim mrežama smjenjuju snimke lokalnih prosvjeda zbog prikupljanja ljudstva, a baš danas se čulo i o oružanom sukobu u kojem je stanovnik ruske regije Irkutsk ustrijelio predsjednika mobilizacijske komisije koja ga je trebala pozvati u službu - ipak je tu još mnogo nedoumica. Službeni izvori iz Moskve požurili su demantirati medijske navode kako se sprema prikupljanje ukupno 1,2 milijuna muškaraca za rat u Ukrajini. Pa ipak, ustrajno se čuje o bitno brojnijem pozivanju pripadnika ruskih manjina te stanovnika ruralnih krajeva države, dok se na međunarodnim granicama Ruske Federacije bilježe kolone ljudi koji naglo žele napustiti državu.

Navodno je od prošle srijede do danas Rusiju već tim povodom napustilo oko 260 tisuća muškaraca - što je navodno za posljedicu imalo i interventno razmatranje mjera za zatvaranje državnih granica za sve muškarce u dobi između 18 i 65 godina. Dok službeni izvori odbijaju takve teze - iz oporbenih medija čuju se najave o objavi takve zabrane u srijedu, 28. rujna, nakon što završe referendumi u okupiranim dijelovima Ukrajine. Naravno, ima li istine u tome - tek treba vidjeti.

No ponešto govori i činjenica da dosadašnja provedba mjera mobilizacije nije dobro sjela čak ni Ramzanu Kadirovu, režimskom vojskovođi iz Čečenije - koji se javno krenuo zalagati da se umjesto dizanja neuvježbane pričuve ipak pribjegne masovnom pozivanju djelatnika Ministarstva za izvanredne situacije, Službe sudskih izvršitelja, FSB-a, Sigurnosne službe, Vanjske obavještajne službe, Carinske službe, Ureda tužitelja i drugih takvih institucija čiji kadar ionako redoviti prolazi provjere "sportske norme". Time bi se, po Kadirovu, moglo u borbu poslati svih njih oko 50 posto, odnosno otprilike 2,5 milijuna ljudi - što bi riješilo kadrovske manjkove na bojištu, a ostavilo na miru pričuvu koja vidljivo obuhvaća brojne ljude bez iskustva, forme ili spretnosti.

image

Ramzan Kadirov

Yelena Afonina/Tass/Profimedia/Yelena Afonina/Tass/Profimedia

Počele dostave zimske odjeće i opreme

Dok ostaje otvoreno pitanje hoće li biti išta od te i takve vojne kadrovske politike - postalo je jasno da je Vladimir Putin interventno smijenio generala Dmitrija Bulgakova, koji je dosad u Ministarstvu obrane bio zadužen za opremanje i logistiku, ne bi li na to mjesto postavio dosad već profiliran i pouzdani ratni kadar - generala Mihaila Mizinceva. Jednako tako je olakšan i ulazak stranaca u Oružane snage Ruske Federacije, kojima se sad već nakon 1 godine vojne službe otvara i put prema ruskom državljanstvu - za što je prije trebalo 5 godina takve službe.

Naravno, imajući u vidu da su Ukazom o mobilizaciji ujedno do daljnjega produženi i svi postojeći vojni ugovori, otvoreno je pitanje tko bi tu bio dovoljno naivan da računa kako će osobni boravak na bojištu biti samo godinu dana, a ne možda i bitno duže. A da su takva neugodna iznenađenja itekako moguća dobro pokazuje u subotu, 24. rujna, objavljena crtica kako ruska strana na frontu planira slati i ukrajinske zarobljenike - budući da se krenulo spominjati njih 57, koji su nakon pakla Azovstala navodno prihvatili ruske putovnice, a onda i sudjelovali na referendumu o priključenju okupiranih prostora Rusiji te kod vlasti tzv. "Donjecke Narodne Republike" onda i navodno molili za priključenje "kozačkom bataljunu imena Bohdana Hmjelnickog". Naravno, takvo novačenje ratnih zarobljenika je u suprotnosti s međunarodnim ratnim pravom, ali tko bi se ondje više s takvim detaljima zamarao.

Što se ukrajinske strane u sukobu tiče, ondje je u punome jeku iskorištavanje ruskog rasula na sjeveru Luhanske oblasti, ali i opremanje snaga za predstojeće zimsko razdoblje ratovanja. Tako se čulo da su od 15. do 21. rujna počele i prve dostave zimske odjeće i opreme u postrojbe, a tom se prilikom radilo o dvadesetak tisuća kompleta zaštitne opreme (pancirke i šljemovi) te oko 15 tisuća kompleta zimskih odora, obuće i jakni. Navodno je to tek dio pošiljki koje su od saveznika krenule stizati u Ukrajinu ne bi li se branitelje pripremilo za provedbu operacija u predstojećim lošim vremenskim uvjetima - gdje su već i ovih dana obilne kiše počele obuzdavati borbena djelovanja, pritjerujući postrojbe bliže cestovnim i željezničkim komunikacijama.

Ukrajinska ofenziva stala na rijeci Oskil

Pa ipak, treba se tu sad osvrnuti i na konkretno stanje na bojištima. Kao prvo, napomenimo da ruska strana i dalje ustrajno napada ukrajinske položaje na istoku Donbasa. Njihovi kopneni napadi smjenjuju se s granatiranjima od južne obale rijeke Siverski Donjec istočno od grada Siverska, preko ukrajinskih uporišta Verhnokamjanka i Spirne dalje južno cestom T1302 u smjeru Soledara i Bahmuta. Ako je na pojedinim segmentima tog poteza i bilo kakvih ruskih pomaka zadnje vrijeme, oni su bili mali, a čak se iz sad vrlo informacijski suzdržane ukrajinske strane tek čulo o ponovnoj uspostavi nekih položaja jugoistočno od Bahmuta - što bi lako moglo značiti da je protunapadom nanovo oslobođeno mjesto Mihailivka Druga, o čijoj se sudbini zadnjih tjedana malo čulo.

Od ukrajinskih napredovanja prvo bi pažnju svrnuli na krajnji jugozapad bojišta, konkretno na okupiranu enklavu koju Rusi drže na zapadnoj obali rijeke Dnjepar - od obala Crnoga mora i grada Hersona, pa stotinjak kilometara sjevernije do pred ukrajinski grad Krivi Rih. Ondje se posljednjih dana bojišnica stabilizirala, a Rusi su izgleda protunapadima ipak uspjeli usporiti ukrajinska napredovanja. Navodno im je u tome pomoglo i saniranje logističkog pravca preko brane kod Nove Kahovke - gdje se čulo da je građevinski saniran prilazni most koji je bio najčešćom metom ukrajinskih HIMARS napada. Izgleda da se neuspješno popravljanje tog prilaza brani riješilo grubim, ali efikasnim zahvatom - zatrpavanjem pomoćnog izljeva preko kojega se most nadvijao, tako da sad pod prometnicom nije samo tanka betonska konstrukcija i duboki pad, već pravi prijelazni nasip od nabijenog materijala koji će biti bitno teže razrušiti raketama.

Sasvim je drugačija situacija na dijametralno suprotnom dijelu bojišnice - u području na sjeveroistoku gdje graniče Harkivska, Donjecka i Luhanska oblast i gdje je ukrajinsku ofenzivu zamijenilo malo polakše napredovanje branitelja - ali u očekivanju otvaranja prostora za novu bitniju navalu na istočne okupirane prostore. Ukrajinska ofenziva tu je načelno stala na rijeci Oskil, koja od ruske granice ide stotinjak kilometara na jug, da bi onda u predjelima oko Izjuma krenula pod pravim kutem oko 50 kilometara na istok pratiti rijeku Siverski Donjec u koju se Oskil ulijeva. Kao prvo, zadnjih je dana postalo prilično jasno kako Rusi zapravo nisu uz sam Oskil uspjeli uspostaviti neku ozbiljniju obrambenu liniju - snage branitelja tu navodno drže i do 6 odvojenih manjih mostobrana na istočnoj obali rijeke. Onaj glavni od njih je oko mjesta Kupjansk, bitno cestovnog i željezničkog logističkog čvorišta, koje je sad očigledno kompletno u ukrajinskim rukama - dok se borbe izgleda vode u selima oko 5 kilometara istočno od njegova istočnog dijela (Kučerivka i Petropavlivka).

image

Ukrajinski vojnici

Anatolii Stepanov/Afp

Fronta se pomiče na sjeveroistok

Odbijanje dosadašnjih ruskih protunapada i stabilizacija ovog dijela bojišta lako bi mogla otvoriti Ukrajincima put i dalje na jugoistok - prema oko 46 km jugoistočnom ruskom uporištu Svatove, koje je u zaleđu čitavoga centra njihove tamošnje obrane. Još veći problem za Ruse predstavlja razvoj situacije oko 100 km južnije - gdje su ukrajinske snage izvele ozbiljno napredovanje. Kao prvo, od Izjuma su krenuli oko 15 km na istok do rijeke Oskil i grada Oskila, da bi onda nastavili istočno oslobađati manja mjesta - prvo na desetak km udaljenom izlazu iz tih šumovitih područja, a onda i dalje. Tu se na sjeveroistok od ruskog uporišta u okupiranom gradu Limanu formirala fronta dužine oko 20 km - na kojoj su Ukrajinci počeli po redu oslobađati mjesta u sjeveroistočnom smjeru, odsijecajući time upornu rusku obranu Limana od njihovih suradnika na sjeveru.

Sve ovo bilo je vidljivo iz vijesti koje dolaze s terena, iako su i tu službeni ukrajinski izvori iznimno suzdržani, potvrđujući tek u petak oslobađanje Jackivke na Oskilu, dok je jasno da se tu fronta aktivno pomiče na sjeveroistok u brzome ritmu. I dok se već prije nekoliko dana vidjelo da sam okupirani Liman ukrajinske snage iz blizine napadaju s tri strane, tek je u najskorije vrijeme postalo jasno i da se oko njega na oko 20 km udaljenosti sa zapada sklapa i još jedan širi prsten (od mjesta Lozove kod Oskila, preko prostora sela Izjumske, Druželjubivka i Novomihailivka). Njegovo bi zatvaranje, a onda i opkoljenje te oslobođenje Limana, tu postavilo osnovu za bitno šira ukrajinska napredovanja - budući da osloboditelje ne bi ništa smetalo da sad i s jugozapada krenu dalje na sjeveroistok - u drugom kraku napredovanja prema već spomenutom, oko 25 km sjeveroistočno smještenom ruskom uporištu Svatove. Naravno, u slučaju uspjeha tako ambicioznog poduhvata - zahvata mjesta Svatove u kliješta s jugozapada i sa sjeverozapada od Kupjanska - veliko je pitanje koliko bi tu onda bilo zarobljenih ljudi i tehnike, kao i prostora čiju obranu agresori jednostavno ne uspijevaju konsolidirati posljednjih tjedana, nakon sloma u Harkivskoj operaciji.

image

Prizor iz Bahmuta

Anatolii Stepanov/Afp

Zahlađenje odnosa Ukrajine i Irana

U svemu ovome ruskoj strani ne pomaže ni sve masovnije korištenje iranskih dronova o čijoj se dobavi već duže nagađalo - da bi ih se zadnjih dana u više varijanti uočilo na ukrajinskim bojištima. Osim letjelica Shaahid-136, koje su kamikaza-dronovi bez vlastitog senzorskog paketa, tu su se pojavile i letjelice izviđačke letjelice Shaahid-129; te u subotu 24. rujna i teži izviđačko-napadni dronovi Mohajer-6. Pri tome, pojednostavljeno rečeno, Shaahid-136 se na kraće staze koristi usporedivo preciznim raketama američkog sustava HIMARS, dok se njihove ciljeve bira prema senzorima letjelica Shaahid-129 i Mohajer-6, koje imaju neke karakteristike grubo usporedive s turskim Bayraktarima TB-2.

Nije zato ni čudo da su ove novosti dovele do momentalnog zahlađenja međunarodnih odnosa Ukrajine i Irana - gdje je u petak, 23. rujna, oduzeta akreditacija iranskom veleposlaniku u Kijevu, radi kršenja dotadašnje neutralnosti i neprijateljskog čina vojne opskrbe agresora. Pri tome su iranski odgovori o tome da bi se Ukrajina trebala "suzdržati od utjecaja trećih strana koje žele uništiti odnose između dviju zemalja" - doveli tek do ukrajinskih konstatacija da su "treća strana" u ovome sukobu jedino "iranske bespilotne letjelice koje Ukrajina već izravno obara na svom nebu" - dok bi Iran trebao "odmah prestati isporučivati Rusiji oružje za ubijanje Ukrajinaca, a ne se opravdavati fantazijama o ‘vanjskom utjecaju‘".

Ne čudi da je tu odmah došlo i do reakcije zapadnih saveznika - gdje je posebno odjeknulo američko davanje Ukrajini suglasnosti za hitni prijenos protuzračnih sustava NASAMS za dodatnu obranu zračnoga prostora, iako će fizička doprema te vojne tehnike ipak još ponešto trajati.


Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na jutarnji.hr objavljuje vojne analize

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2022 20:17