Zagovornici Europske unije pronašli su vrlo praktično strašilo kojim pokušavaju pridobiti islandske birače uoči presudnog referenduma u subotu: američkog predsjednika Donalda Trumpa, piše POLITICO u ekskluzivnoj reportaži s Islanda.
Trumpove prijetnje aneksijom Grenlanda – najbližeg islandskog susjeda – dale su snažnu geopolitičku dimenziju referendumu o nastavku pregovora o članstvu u EU-u, koji bi se inače vjerojatno vrtio oko tradicionalnih zamjerki Bruxellesu, poput ribolovnih kvota za skušu.
S druge strane, kako navodi POLITICO, Trump nije jedina sigurnosna prijetnja u sjevernom Atlantiku.
Dok se i Rusija i Kina nastoje domoći arktičkih resursa, pitanje globalnih savezništava postaje sve važnije za 270.000 islandskih birača koji će izaći na birališta.
Bivši gradonačelnik Reykjavíka Dagur Eggertsson, jedan od istaknutijih predstavnika proeuropske kampanje „Da“, kaže za POLITICO da Trumpove prijetnje Grenlandu zaokupljaju birače i potiču raspravu o strateškom položaju Islanda.
„To pitanje nije zaključeno“, rekao je socijaldemokratski zastupnik govoreći o američkim ambicijama da preuzmu nadzor nad Grenlandom, čija je obala od Islanda udaljena manje od 300 kilometara. „Trump je bio vrlo otvoren, ne samo prošle godine nego uvijek iznova. To je nešto o čemu ljudi na ulicama razmišljaju.“
Iako je Trump donekle ublažio ratobornu retoriku kojom je početkom godine prijetio zauzimanjem Grenlanda, na summitu NATO-a u Ankari u srpnju i dalje je inzistirao da bi taj teritorij „trebao biti pod nadzorom Sjedinjenih Država, a ne Danske“.
Suočen s takvim regionalnim napetostima, Eggertsson, koji ujedno predsjeda islandskim izaslanstvom u Parlamentarnoj skupštini NATO-a, ponovio je poruku kanadskog premijera Marka Carneyja opisujući što je na kocki: „Male i srednje sile moraju se držati zajedno.“
U slučaju Islanda, uvjeren je, to znači čvršće veze s Europom.
„To je pitanje danas hitnije nego prije“, tvrdi.
Pitanje suvereniteta
Središnja tema koja lebdi nad islandskim referendumom jest suverenitet, zaključuje POLITICO. No riječ je o argumentu kojim se služe obje strane, a ankete pokazuju da će ishod biti krajnje neizvjestan. Gallupovo istraživanje provedeno sredinom kolovoza dalo je taboru „Da“ minimalnu prednost uz potporu od 51,5 posto.
Dok zagovornici članstva poput Eggertssona ističu regionalne posljedice prijetnji grenlandskom suverenitetu, protivnici upozoravaju da bi Europska unija mogla ograničiti suverenitet samog Islanda, osobito u politički osjetljivim područjima ribarstva i poljoprivrede.
Upravo su ribolovne kvote bile jedan od ključnih razloga propasti prethodnog islandskog pokušaja pristupanja Europskoj uniji, koji je definitivno obustavljen 2015. godine. Eiríkur Bergmann, profesor političkih znanosti na Sveučilištu Bifröst, objašnjava da je nacionalni suverenitet u središtu islandskih političkih rasprava još od stjecanja neovisnosti od Danske 1944. godine.
„Postoje dva tabora koja se pozivaju na isto nasljeđe“, rekao je Bergmann. „Jedan tvrdi da Island mora ući u Europsku uniju kako bi ojačao svoj suverenitet i sačuvao nasljeđe borbe za neovisnost. Drugi, podjednako glasan tabor, protivi se članstvu pozivajući se na potpuno iste razloge i tvrdeći da Europska unija ugrožava islandski suverenitet.“
Takvi osjećaji prema nacionalnoj neovisnosti i identitetu imaju duboke povijesne korijene. Islandski parlament Althing jedan je od najstarijih predstavničkih skupova na svijetu, a njegovi počeci sežu više od tisuću godina u prošlost.
U strateškom smislu Island je član NATO-a, a sa Sjedinjenim Državama od 1951. ima bilateralni obrambeni sporazum.
Istodobno je član Europskoga gospodarskog prostora, preko kojeg, prema procjenama, već preuzima približno tri četvrtine europskih propisa. Island je također dio schengenskog prostora, što njegovim građanima omogućuje putovanje bez putovnice u većinu država članica EU-a.
Ključno je referendumsko pitanje, dakle, isplati li se Islandu iskoračiti izvan postojećeg odnosa u okviru Europskoga gospodarskog prostora.
Tumi Árnason, 35-godišnji glazbenik koji živi u glavnom gradu, kaže da namjerava glasati za otvaranje pregovora o članstvu u EU-u.
„Želim vidjeti kakav bismo dogovor mogli postići“, rekao je Árnason za POLITICO, ističući da mu je gospodarstvo najvažnija briga.
No zabrinjava ga i međunarodna situacija.
„Mislim da bi u trenutačnoj političkoj klimi bilo bolje stati uz Europsku uniju. Sa Sjedinjenim Državama na jednoj, a Rusijom na drugoj strani, nalazimo se u prilično nesigurnom položaju.“
Hannah Sigurðardóttir, 68-godišnja zaposlenica islandske agencije za lijekove, također je izrazila sumnju u pouzdanost Sjedinjenih Država kao saveznika.
„Više se ne možemo oslanjati na Sjedinjene Države kao što smo to dugo činili. Mislim da bismo trebali izgraditi čvršće veze sa svojim prijateljima i saveznicima u Europi. Dijelimo sličnu povijest i kulturu“, rekla je.
„Naprijed, Islande“
Ne slažu se, međutim, svi da bi se Island trebao približiti Bruxellesu. Guðlaugur Þór Þórðarson, zastupnik konzervativne Stranke neovisnosti koja zagovara glas „Ne“, smatra da je članstvo u Europskome gospodarskom prostoru sasvim dovoljno te da bi daljnje približavanje Europskoj uniji bilo pogrešno.
Na reveru sivog sakoa nosio je značku s natpisom Áfram Ísland, odnosno „Naprijed, Islande“, sloganom kampanje protiv nastavka pregovora. Þórðarson je pritom osudio izjave američkog predsjednika o Grenlandu.
„Ono što Trump govori o Grenlandu, naravno, smatram skandaloznim“, rekao je Þórðarson, koji je tijekom Trumpova prvog mandata bio islandski ministar vanjskih poslova.
Ipak, upozorio je da se američke administracije smjenjuju.
„Kada je riječ o obrani i sigurnosti, ključni su bilateralni obrambeni sporazum sa Sjedinjenim Državama i naše članstvo u NATO-u“, rekao je.
Eggertsson iz kampanje „Da“ naglašava i da zabrinutost zbog sigurnosti Arktika nije povezana isključivo s Trumpom.
„Arktik se tradicionalno opisivao kao područje niskih sigurnosnih napetosti. To se sada mijenja zbog klimatskih promjena, topljenja ledenih kapa i mogućnosti otvaranja novih plovnih pravaca“, kaže.
Premda je u javnosti zaživjela nova spoznaja da bi Island mogao biti ranjiviji nego što se dosad mislilo, raspravom i dalje dominiraju mnogo svakodnevnija pitanja.
Izvan šireg područja Reykjavíka, u kojem žive približno dvije trećine stanovništva, birači će češće zaokružiti „Ne“.
Selfoss je gradić s desetak tisuća stanovnika, udaljen otprilike sat vremena vožnje jugoistočno od Reykjavíka. Poljoprivrednici koji obrađuju crno vulkansko tlo uz cestu prema gradu bale sijena ukrasili su sloganom kampanje „Ne“ – Áfram Ísland.
Ari Hrafn Elíasson, 18-godišnji građevinski radnik iz Selfossa, kaže za POLITICO da će glasati protiv otvaranja pristupnih pregovora.
„Glasat ću protiv jer će poljoprivrednici glasati protiv. Po mojem su mišljenju oni kralježnica ove zemlje – poljoprivrednici i ribari. Poslušat ću njih“, rekao je.
Druga stanovnica Selfossa, 19-godišnja radnica u restoranu brze hrane Dagmar Isabella, podržava pregovore s Europskom unijom, ali ističe da joj vanjska politika nije najvažnija.
Brinu je troškovi života, osobito cijene najma i stambenih kredita. Vjeruje da bi uvođenje eura moglo pomoći u obuzdavanju razbuktale inflacije. Godišnja stopa inflacije na Islandu u srpnju iznosila je 5,6 posto, gotovo dvostruko više nego u europodručju.
Govoreći o euru, rekla je: „To je mnogo stabilnija valuta od islandske krune.“
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....