Nova članica na obzoru? Jedna od najbogatijih europskih nacija odlučuje hoće li krenuti prema EU

U tvornici na islandskoj obali radnici s mrežicama na kosi i u plavim kombinezonima razvrstavaju netom ulovljene bakalare i kolje, dok strojevi ribu pretvaraju u filete. Većina će završiti na europskom tržištu.

Pétur Pálsson, čelnik ribarske kompanije Visir, strahuje da bi ulazak Islanda u Europsku uniju ugrozio radna mjesta i potaknuo preseljenje tvornica u inozemstvo.

„Ako uđemo u Europsku uniju, oni će biti ti koji će određivati pravila“, rekao je za BBC.

Gotovo 400.000 stanovnika ove otočne države u subotu će odlučivati treba li Island obnoviti pregovore o članstvu u Europskoj uniji. Ankete pokazuju da je ishod referenduma praktički nemoguće predvidjeti.

Zagovornici europskog puta tvrde da bi čvršće povezivanje s Unijom moglo obuzdati nestabilnost islandske krune i nezaustavljiv rast troškova života. Protivnici, pak, upozoravaju da su u pitanju islandska suverenost i nadzor nad „neprocjenjivim“ ribolovnim područjima te smatraju da zemlja treba nastaviti samostalnim putem.

Riječ je o dubokoj političkoj podjeli koja islandsko društvo prati već desetljećima. Nakon pobjede na prijevremenim izborima 2024. godine, vlada lijevog centra premijerke Kristrún Frostadóttir obećala je da će referendum raspisati najkasnije do 2027.

Međutim, ruski rat protiv Ukrajine, zaoštravanje suparništva na Arktiku te carinske prijetnje američkog predsjednika Donalda Trumpa i njegove pretenzije prema Grenlandu ubrzali su taj proces.

Geopolitika vratila pitanje Europe na vrh dnevnog reda

„Stvari se razvijaju iznimno brzo kada je riječ o geopolitičkim izazovima“, rekao je za BBC islandski ministar financija Daði Már Kristófersson, dodajući da se zbog toga pitanje mjesta Islanda u svijetu ponovno našlo pri samom vrhu političkog dnevnog reda.

Island leži duboko u sjevernom Atlantiku, uz strateški morski prolaz poznat kao GIUK-ov jaz, područje između Grenlanda, Islanda i Ujedinjenog Kraljevstva u kojem zapadne države pomno prate aktivnosti ruske mornarice.

Ova je zemlja jedna od osnivačica NATO-a, premda nema vlastitu vojsku.

Prema jednoj od posljednjih anketa, opcija „za“ vodi s 51,3 prema 48,7 posto, dok je prethodno istraživanje pokazivalo gotovo savršenu izjednačenost dvaju tabora.

„Ishod je nemoguće predvidjeti. Obje strane u ovu su kampanju bacile sve što imaju“, rekao je Eiríkur Bergmann, profesor političkih znanosti na Sveučilištu Bifröst.

Reformska stranka ministra Kristóferssona jedan je od glavnih političkih oslonaca kampanje za obnovu pregovora. On tvrdi da bi članstvo u Europskoj uniji ojačalo sigurnosni i trgovinski položaj Islanda te maloj državi pružilo zaštitu od pritisaka znatno većih sila.

Tu je, naglašava, i ekonomska računica.

„Mogućnost ulaska u Europsku uniju i uvođenja eura vidimo kao iznimno veliku korist i za islandske kompanije i za građane“, rekao je.

Pobjeda opcije „za“ otvorila bi put obnovi pregovora s Bruxellesom. Međutim, konačan sporazum o članstvu morao bi biti potvrđen na još jednom referendumu, a s njime bi se moralo suglasiti i svih 27 država članica Unije.

Pobjeda protivnika članstva pregovore bi, barem zasad, ponovno spremila u ladicu.

„Moramo najprije vidjeti što nam Europa nudi“

Dio Islanđana spreman je glasati za obnovu pregovora upravo zato što subotnji referendum ne predstavlja konačnu odluku o članstvu.

„Moramo saznati što se nalazi u paketu koji nam nudi Europska unija. Ako sada kažemo ne, nikada to nećemo doznati“, rekla je za BBC stanovnica Reykjavíka Anna Ragnarsdóttir.

Iako nije članica Unije, Island zajedno s Norveškom i Lihtenštajnom pripada Europskom gospodarskom prostoru, zbog čega već sudjeluje na jedinstvenom europskom tržištu i dio je schengenskog prostora bez unutarnjih graničnih kontrola.

Reykjavík je pregovore o pristupanju Uniji otvorio dvije godine nakon razorne globalne financijske krize 2008., ali ih je 2013. napustio.

Najveća zapreka tada je bilo ribarstvo. Ono je i danas pitanje preko kojeg mnogi Islanđani nisu spremni prijeći.

Riba i druge djelatnosti povezane s morem čine gotovo 40 posto islandskog izvoza. Brojni protivnici članstva strahuju da bi prihvaćanjem zajedničke europske ribarstvene politike zemlja dio nadzora nad svojim iznimno unosnim ribolovnim područjima morala prepustiti Bruxellesu.

Čelnica oporbe Guðrún Hafsteinsdóttir, koja predvodi kampanju protiv obnove pregovora, poručuje da islandske vode nikada neće biti dijeljene s drugima.

Ribarstvo je neodvojivo od islandske kulture i političkog identiteta, objašnjava profesor Bergmann. Nijedan političar ne bi mogao pristati na takav ustupak i preživjeti njegove posljedice.

„Protjerali bi ga iz zemlje“, kaže.

Može li Island izboriti poseban status?

Islandska vlada namjerava u pregovorima izboriti poseban aranžman kojim bi zaštitila ribarstvo i poljoprivredu. Ministar financija kaže da je vlada uvjerena kako može dobiti određene iznimke.

Poziva se na primjer Norveške, koja je 1994. uspjela dogovoriti posebne uvjete premda proces pristupanja na kraju nije dovršila, kao i na Finsku i Švedsku, koje su nakon ulaska u Uniju osigurale posebna pravila za poljoprivredu na krajnjem sjeveru Europe.

Euroskeptici, međutim, ne vjeruju da je trajna iznimka za Island doista moguća.

Predsjednica Islandske udruge poljoprivrednika Margrét Ágústa Sigurðardóttir nije uvjerena u vladina obećanja.

„Nijedna država članica nije dobila trajno izuzeće“, upozorila je.

Strahuje da bi europske politike prvenstveno vodile računa o „interesima 450 milijuna potrošača, a ne o posebnim potrebama zemlje s 400.000 stanovnika“.

Trumpove izjave uzdrmale povjerenje u Washington

Kada su novinari BBC-ja početkom mjeseca posjetili zračnu bazu Keflavík, s piste su polijetali borbeni zrakoplovi, a uz belgijsku trobojnicu i zastave NATO-a vijorila se i američka zastava.

Budući da nema vlastite oružane snage, islandska sigurnost počiva na saveznicima iz NATO-a i obrambenom sporazumu koji je još 1951. sklopljen sa Sjedinjenim Državama.

Trumpove opetovane izjave o preuzimanju Grenlanda, kao i mogućnost slabljenja NATO-a, ipak su povećale zabrinutost u zemlji.

Islandski dužnosnici kao najveći sigurnosni problem izdvajaju aktivnosti ruske mornarice u vodama nedaleko od otoka. Islandske vlasti objavile su u lipnju da su pratile ruski obavještajni brod koji je prolazio kroz islandski isključivi gospodarski pojas.

Nevjericu je izazvao i Trump kada je u govoru u Davosu čak četiri puta zabunom spomenuo Island, premda je zapravo govorio o Grenlandu. Novi američki veleposlanik potom se morao ispričati zbog šale da bi Island mogao postati 52. američka savezna država.

Kristófersson ističe da se „poseban odnos“ sa Sjedinjenim Državama nije promijenio. Ipak, smatra da je Islandu potreban „još jedan oslonac“. Vlada je zato u ožujku s Europskom unijom potpisala obrambeno partnerstvo.

Unatoč tome, geopolitika je, možda iznenađujuće, uglavnom izostala iz javne rasprave uoči referenduma.

Snærós Sindradóttir iz Europskog pokreta Islanda to smatra ozbiljnim propustom.

Referendum se upravo sada održava „isključivo zbog sigurnosnih pitanja“, tvrdi ona.

Prozore ureda njezine organizacije prekrivaju golema crvena slova „JÁ!“ – „DA!“.

Visoke plaće koje pojede još viša cijena života

Zagovornici članstva poručuju da bi Europska unija Islandu donijela veću financijsku stabilnost, dok bi uvođenje eura moglo pomoći u obuzdavanju tvrdokorno visoke inflacije.

Otkako se 1944. osamostalio od Danske, Island se od siromašnog otoka preobrazio u jednu od najbogatijih europskih država.

Ipak, prema analizi akademskog sindikata Viska, cijene na Islandu čak su 84 posto više od prosjeka Europske unije, dok su kamatne stope narasle na osam posto.

„Dobivamo veće plaće, ali sav taj novac odmah progutaju životni troškovi. To je kao da pas neprestano pokušava uhvatiti vlastiti rep“, kaže Sindradóttir.

U središtu Reykjavíka građane ponajviše zaokupljaju upravo troškovi života i pitanje nacionalnog suvereniteta.

„Najveći problem ima generacija koja pokušava kupiti vlastiti stan. Kamatne stope na stambene kredite zastrašujuće su“, rekao je 62-godišnji Adolf Friðriksson.

Dvadesetdvogodišnja Helga, s druge strane, vjeruje da bi ulazak u Europsku uniju bio preskup.

„Ribarstvo, kao i sve ostalo, mora ostati pod našim nadzorom“, kaže.

Rezultat s Islanda pomno će pratiti cijela Europa

Subotnji ishod pozorno se prati diljem Europe.

Pobijedi li opcija „za“, islandski dužnosnici vjeruju da bi pregovori s Bruxellesom mogli trajati „mjesecima, a ne godinama“. Naime, prije njihova prekida već je bilo zatvoreno 11 od ukupno 35 pregovaračkih poglavlja.

Referendum se pomno prati i u susjednoj Norveškoj, tradicionalno euroskeptičnoj zemlji koja je, poput Islanda, članica Europskog gospodarskog prostora. I ondje posljednjih mjeseci raste potpora ulasku u Europsku uniju.

Pristupanje bogate i stabilne zemlje poput Islanda predstavljalo bi važnu pobjedu za politiku proširenja Unije, smatra Hallgrímur Oddsson, čelnik analitičkog centra European Currents, koji se bavi odnosima Islanda i EU-a.