Kad je u lipnju 1991. godine na izložbi zrakoplova u Parizu zapovjednik Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva, general Zvonko Jurjević, partnerima iz francuske zračne industrije kazao da Jugoslavija definitivno odustaje od razvoja i proizvodnje višenamjenskog nadzvučnog zrakoplova NA, iz oka gospođe Goldstein, koja je vodila pregovore s Francuzima, krenule su suze.
Ni jugoslavenskom generalu Savi Pustinji, direktoru programa NA, koji je prije nekoliko dana za srpske Večernje novosti posvjedočio o tim događajima, nije bilo lako, iako je još ranije znao da će na projekt biti stavljena točka.
Sve je počelo 1982. godine, odmah nakon završenog posla na "orlu". U trenutku kad je projekt NA obustavljen na njemu je radilo više stotina vrhunskih stručnjaka. Prema planu, prvih pet prototipova (tri jednosjeda i dva dvosjeda) trebalo je poletjeti 1995., a serijska proizvodnja trebala je početi 1999.
Do 2009. godine Jugoslavensko zrakoplovstvo trebalo je dobiti 200 revolucionarnih zrakoplova.
Troškovi cijelog projekta bili su procijenjeni na, čak i tada skromnih, četiri milijarde dolara. Jugoslovensko gospodarstvo je za potrebe proizvodnje NA trebalo otvoriti oko 100.000 radnih mjesta.
Ispitivanje NA, koji je 1986. idejno projektiran u suradnji s francuskim industrijalcem Marcelom Dassaultom i engleskom tvrtkom British aerospace, pokazalo je da je jugoslavenski avion u bliskoj zračnoj borbi bolji od američkog F-16 u svih 10 simuliranih bitki.
Za djelovanje zrak-zemlja, NA je planiran kao rijedak avion iz tog doba koji bi ciljeve mogao napasti i s udaljenosti od 50 kilometara.
Francuska tvrtka Snecma je razvila motor “M-88Y”, gdje je Y bila oznaka za Jugoslaviju. To je tada bio najnapredniji višenamjenski motor za nadzvučne jednomotorne avione, za sve režime leta.
Sjedište pilota je projektirano da bude nagnuto, tako da pilot može lakše podnositi opterećenja G-sile za vrijeme manevara. Kaciga pilota omogućavala je upravljanje glasom. Predviđena je još tada GPS i inercijska navigacija zrakoplova, a pilot je na viziru kacige imao sliku leta i događanja u zraku i na zemlji.
Zrakoplov se trebao proizvoditi u mostarskom “Sokolu”, uz suradnju velikog broja jugoslavenskih tvrtki.