STOGODIŠNJI MARATON (2.)

ISTINA O KINESKOM KAPITALIZMU Peking uvjerava svijet da je izveo radikalan zaokret prema ekonomiji slobodnog tržišta, a učinio je nešto posve suprotno

    AUTOR:
    • Jutarnji list

  • OBJAVLJENO:
  • 15.03.2018. u 19:06

REUTERS

 

pripremio Robert Bajruši

Kineska prebjeglica koju ću nazvati gospođom Tang potvrdila nam je 2005. ekonomsku sastavnicu kineske maratonske strategije - natjecati se sa SAD-om, pa i nadmašiti ih kao vodeću svjetsku gospodarsku silu. Viši dužnosnici Komunističke partije Kine, od doministarske razine naviše, proučavali su strategiju u sklopu tajnog programa Škole Centralnog komiteta Partije u središtu Pekinga.

U kohorti su bili budući vojni generali, a apsolviranje programa bilo je uvjet za promaknuće. U sklopu nastavnog plana proučavala se i drevna povijest. Još važnije, prebjeglica nam je povjerila da se fakultet koristio prijevodima oko šest knjiga o tome kako je Amerika postala najveće gospodarstvo na svijetu kroz dvjestogodišnju strategiju i kako bi Kina mogla slijediti njezin primjer, ali bržim tempom.

Rekla je da su ključne lekcije bile o Charlesu Darwinu i načinima na koje je američka vlada u razdoblju od 1840. godine do Prvoga svjetskog rata podupirala domaće tvrtke s ciljem da preteknu Njemačku i Britaniju. Na tečaju se poučavalo da je to bio ključan čimbenik američkog uspona na položaj hegemona i što Kina treba učiniti želi li ih nadmašiti.

Proučavane američke strategije odnosile su se na zaštitu domaćeg tržišta, financijsku potporu domaćih tvrtki i promicanje izvoza. Na tečaju se proučavala i američka praksa mjera protiv kartela kako bi se potaknula konkurencija, još jedan primjer koji je Kina slijedila. Američki sustav sigurnosnih propisa privukao je ulagački kapital i učinio Sjedinjene Države najvećim i najučinkovitijim tržištem na svijetu.

Slobodno tržište

Kineski čelnici posljednja dva desetljeća uvjeravaju svijet da je nacija na putu prema ekonomskoj slobodi, poštivanju prava vlasništva i slobodnom tržištu. Naslovnice Timea i Newsweeka priopćavaju da Kina ide “kapitalističkim putem” demokratskih promjena u zapadnjačkom stilu. Kineski odlučan zaokret prema modernizaciji od 1978. uz pomoć Svjetske banke i drugih zapadnih institucija polučio je zamjetan uspjeh. Kina doživljava gospodarski procvat već više od tri desetljeća. Unatoč manjim kolebanjima, u tom razdoblju njezino je gospodarstvo jačalo trostruko brže od uobičajenog prosjeka. Od 2001. postotak rasta iznosio je 10,1.

Nominalni joj je BND 1980. bio oko 70 milijardi američkih dolara, a 2011. dosegnuo je više od sedam bilijuna. Godine 1980. još uvijek gospodarski zaostala, sad je drugo svjetsko gospodarstvo ispred kojega su jedino Sjedinjene Države. Oko 95 kineskih tvrtki pojavilo se 2014. na popisu Fortune Globalovih 500. I pet od njih su u prvih pedeset. A 2000. godine ondje nije bilo niti jedne. Kina je danas najveći svjetski proizvođač automobila, najveći potrošač energije i najveći emiter ugljičnog dioksida. I ostaje najnapučenija država u svijetu s 1,35 milijardi stanovnika, unatoč velikom trudu da se ograniči porast.

Ukratko, pravo je gospodarsko čudo, a Zapad - zajedno sa Sjedinjenim Državama - itekako je za to odgovoran. Mediji i politički komentatori hvalili su njezin zaokret prema kapitalizmu i ekonomiji slobodnog tržišta, iako je Kina postupala više-manje suprotno. Još je 2014. pola kineskoga gospodarstva bilo u rukama države, desetljećima nakon laži o dolasku kapitalizma. Prema većini zapadnih stručnjaka, to se može pripisati umjerenim reformama i spremnosti na umjetno održavanje niske valutne vrijednosti, što pak omogućava jeftinu radnu snagu, jeftinu proizvodnju i podrezivanje zapadnjačkih cijena.

No, nisu reforme najviše ubrzale kineski rast, nego predano subvencioniranje državnih tvrtki (State-Owned Enterprise, op. prev.; SOE-a) koje još uvijek nose 40 posto kineskoga BND-a. Ti SOE-i ili “nacionalni prvaci”, kako ih nazivaju u vladinoj zgradi u Pekingu, vitalan su element Stogodišnjeg maratona. Unatoč svojoj nedjelotvornosti, uspješno su potkopali zapadne suparnike i pomogli pogurati nacionalni gospodarski uspon.

Skrivanje podataka

Kad je na temelju unutarnjih procjena ranih 1990-ih shvatila da će joj oko 2020. BND preteći američki, Kina je na sastancima počela umanjivati svoje izglede rasta. Zašto skrivati strateške elemente uspješnog tridesetogodišnjeg gospodarskog rasta? Zašto pretjerivati o stupnju kretanja prema slobodnom tržištu?

Odgovor je jednostavan: pekinški su čelnici, sukladno najosnovnijim lekcijama kineskog državničkog umijeća, nastojali potaknuti hegemonovo samozadovoljstvo promičući utješne vijesti i skrivajući uznemirujuće informacije koje bi mogle pobuditi dvojbe u njihovu miroljubivost. Ako bi kineska unutarnja procjena da će do 2020. preteći Ameriku postala glasno, hvalisavo priopćenje, hegemon bi se mogao uznemiriti i pokušati je zauzdati. Stoga je bilo pametnije uvjeravati strance u mnoge zapreke s kojima se suočava i umanjivati svoje izglede.

Kad je Deng Xiaoping 1978. postao “vrhovni vođa” i promislio gospodarsku zaostalost svoje nacije pod Maom, odlučio je zauzeti drukčiji ekonomski smjer. Deng je shvatio da bez vitalnog privatnog sektora Kina nikad neće postati konkurentna globalna sila. Počeo je forsirati velike reforme i postupno se udaljio od tradicionalnog marksizma-lenjinizma. U sklopu Četiriju modernizacija te su se reforme odnosile na poljodjelstvo, industriju, tehnologiju i vojsku. Među najvažnijima su bile one koje su nacionalno planiranje spajale s tržišnim snagama u službi “socijalizma s kineskim odlikama”.

Izdašna pomoć Zapada

U klasičnom primjeru wu weija i proučavajući shi, usmjeravajući energiju i moć drugih u svoju korist, Kina je posudila najbolje tehnike od Zapada kako bi razvila tržišta dionica i dužničkog kapitala, združene industrijske i mirovinske fondove, državne investicijske fondove, devizno tržište, strana ulaganja, internacionalističku središnju banku, stambene zajmove i kreditne kartice te jaku automobilsku industriju - sve uz aktivno tutorstvo institucija poput Svjetske banke i privatnih tvrtki poput Goldman Sachsa.

Ranih 1990-ih zapadnjački su meštri financija mogli navesti jedino Tsingtao Brewery Co. kao poznatu kinesku tvrtku. No, danas su neke od vodećih svjetskih tvrtki kineske - i k tomu u državnom vlasništvu: Sinopec, Bank of China, China Telecom, China Mobile i Huawei. U kineskom modelu državnih poduzeća Komunistička partija stvara državno poduzeće i određuje njegove strateške ciljeve. Ono je dužno promicati interese države, najčešće unapređivanjem bar jedne od Četiriju modernizacija.

Centralni komitet Kineske komunističke partije bira sve ključne upravitelje državnih poduzeća, od kojih su mnogi iz obavještajne ili vojne službe pa se te veze nastavljaju tijekom napredovanja SOE-a. Kineske državne banke daju prednost SOE-ima nad tvrtkama iz privatnog sektora. Velikim injekcijama kapitala ti nacionalni prvaci priskrbljuju stranu tehnologiju i osiguravaju sirovine iz inozemstva. Državne subvencije, iako neučinkovite i podložne korupciji, omogućuju kineskim tvrtkama oštru konkurenciju sa Zapadom. Gotovo sve od gotovo stotinu kineskih tvrtki s popisa Fortune Globala 500 su državne.

Dobro za Apple

Neke od najuglednijih kineskih državnih tvrtki stvorili su zapadnjački investicijski bankari. China Mobile je, primjerice, izrastao iz truda da se zajedno pokrpa nekoliko loše vođenih pokrajinskih telekomunikacijskih jedinica i proda međunarodnim upraviteljima fondova. Dvojni popis iz 1997. priskrbio je više od 4,5 milijardi američkih dolara za danas najveću tvrtku mobilne telefonije. Tvrtka je toliko moćna da su na dan kad je Apple najavio prodaju svojih iPhonea preko China Mobilea njegove dionice skočile gotovo četiri posto.

Posljednji kineski petogodišnji plan sadrži strategiju nacionalnih prvaka za strateški važne najnaprednije i najnovije industrijske grane. Kina je počela ulaziti na međunarodna tržišta prodajom sofisticiranih domaćih tehnologija. To je potaknulo bojazni koje nadilaze stručnost državnih poduzeća. Primjerice, Huawei Technologies, jedna od najvećih telekomunikacijskih tvrtki u svijetu, mogao bi biti blisko povezan s kineskim obavještajnim službama pa su i američka i britanska vlada blokirale prodaju Huaweijeve opreme.

Kina je trenutačno najuporniji akter industrijske špijunaže na svijetu

Nedavno izvješće Nacionalnog izvršnog ureda za kontrašpijunažu američke vlade opisuje Kinu kao “svjetski najaktivniju i najuporniju aktericu industrijske špijunaže”. Kina radi potpore domaćim industrijama prikuplja osjetljive gospodarske informacije, uključujući trgovinske tajne, patentirane postupke, poslovne planove, najnaprednije tehnologije i robu s kontroliranim izvozom. Čini to tradicionalnim i kibernetičkim metodama. I primjenjuje ih možda najodlučnije od svih.

Zbog sve veće važnosti kibernetičkog prostora uporaba i istančanost tih metoda od 2000. su dramatično porasle. Kinezi umješno rabe kibernetička sredstva kako bi poduprli domaću industriju i pomoću njih kradu osjetljive informacije od poslovnih, vladinih, akademskih, istraživačkih i drugih organizacija. Kako bi izbjegli otkrivanje, služe se najsuvremenijim alatima, primjerice štetnim programima, kibernetičkom raspodjelom, hakerskim proxyjima, preusmjeravanjem kibernetičkih operacija preko drugih zemalja i sličnim.

 

Opširnije


Tagovi

Izdvajamo