Kad su se u travnju pojavile videosnimke i fotografije na kojima su vidljiva tijela desetaka civila razbacanih po ulici u Buči, Ukrajinci i čitav svijet bili su užasnuti i bijesni. Ali ruski su dužnosnici reagirali na posve drugačiji način: sve su negirali.
Predsjednik Vladimir Putin jezivu je scenu nazvao ‘provokacijom‘ i ustvrdio da ruska vojska s time nema veze.
No vizualna istraga The New York Timesa, koja je trajala osam mjeseci, pokazala je da su počinitelji masakra u Jablunskoj ulici bili ruski padobranci iz 234. zračno-jurišne pukovnije koje je vodio potpukovnik Artjom Gorodilov.
Ubojstva su, pokazala je istraga, bila dio namjernog i sustavnog pokušaja da se svim sredstvima, ma kako nemilosrdna bila, osigura put do glavnog grada Kijeva. Vojnici su ispitivali i ubijali nenaoružane muškarce sposobne za borbu, kao i one koji su im se nesvjesno našli na putu - bez obzira da li se radilo o djeci koja su bježala sa svojim obiteljima, mještanima koji tražili namirnice ili ljudima koji su se jednostavno pokušavali vratiti kući na svojim biciklima.
Novinari NYT-a proveli su mjesece u Buči nakon povlačenja ruskih snaga, intervjuirali stanovnike, prikupljali ogromne količine snimaka sigurnosnih kamera i ekskluzivne zapise iz vladinih izvora. U New Yorku, istražitelji Timesa analizirali su materijale i rekonstruirali ubojstva u ovoj ulici. Neki od dokaza koji optužuju 234. pukovniju uključuju i telefonske zapise i dekodirane pozivne oznake koje su koristili zapovjednici na ruskim radijskim kanalima.
Sve ukazuje na okrutnu i krvavu kampanju koja je mirnu ulicu u predgrađu pretvorila u ono što su stanovnici poslije nazvali ‘cestom smrti‘.
Povijesno gledano, novinari i istražitelji uglavnom su se oslanjali na jednu fotografiju ili video za razotkrivanje ratnih zločina. Časopis Time je 1992. godine na svojoj naslovnici objavio fotografiju mršavog zatvorenika u Bosni. Gotovo 20 godina kasnije, na video snimci je zabilježeno pogubljenje zarobljenih boraca Tamilskih tigrova u zadnjim danima građanskog rata u Šri Lanki.
No ono po čemu se dokazi otkriveni u Buči razlikuju od navedenih primjera su razmjeri i detalji koji povezuju jednu postrojbu i njezina zapovjednika s određenim ubojstvima, što ima implikacije na istrage koje su u tijeku. Međunarodni kazneni sud (ICC) već istražuje moguće ratne zločine i druge zločine u Ukrajini.
‘Ova vrsta digitalnih dokaza velika je promjena, posebno u usporedbi s prošlim istragama kao što je bila ona u bivšoj Jugoslaviji‘, rekao je Matthew Gillett, viši predavač na Sveučilištu u Essexu koji je prethodno radio na međunarodnim kaznenim sudovima. ‘Ako bilo koji slučaj u Ukrajini završi na međunarodnom sudu kao što je ICC, mora postojati značajna video komponenta.‘
Ovo su neki od glavnih zaključaka istrage:
Padobranska jedinica pojavljuje se kao krivac
Iako su u Buči bile prisutne razne postrojbe - a broj poginulih diljem grada dosegao je preko 400 - Times je identificirao 234. pukovniju, padobransku postrojbu s bazom u gradu Pskovu u zapadnoj Rusiji, kao glavnog krivca za ubojstva u Jablunskoj ulici. Zračno-desantne jedinice poput ove smatraju se jednima od najbolje obučenih i opremljenih u ruskoj vojsci. Dokazi o umiješanosti 234. bojne uključuju vojnu opremu, oznake na uniformama, radio komunikacije i natpise na sanducima za streljivo. Vojni stručnjaci iz Janesa, pružatelja obrambenih obavještajnih informacija, i Instituta za proučavanje rata dali su uvid u ruska oklopna vozila i njihove oznake, kao i taktičke operacije o kojime se može iščitati iz vizualnih dokaza.
Telefonski zapisi kao digitalni otisci prstiju
Stanovnici Buče rekli su da su im ruski vojnici prilikom ispitivanja često oduzimali telefone. S obzirom da postoji sumnja da su vojnici možda uzimali i telefone žrtava, novinari su od ukrajinskih vlasti dobili bazu podataka svih poziva i poruka upućenih tijekom ožujka iz regije Buča prema Rusiji. U razgovoru s rodbinom žrtava, prikupili su njihove brojeve telefona i provjerili jesu li u bazi podataka. Pojavio se zastrašujući obrazac: vojnici su rutinski koristili telefone žrtava da nazovu kući u Rusiju, često samo nekoliko sati nakon što su žrtve ubijene.
Analizom telefonskih brojeva koje su birali ruski vojnici i istraživanjem profila na društvenim mrežama povezanih s članovima njihovih obitelji, NYT je potvrdio identitet dvadesetak padobranaca, pripadnika 234. pukovnije. U mnogim su slučajevima razgovarali s njihovim rođacima, ali i s nekima od samih vojnika, od kojih su dvojica potvrdila da su bili u 234. pukovniji i služili u Buči. Nalazi su uspoređeni s osobnim podacima iz procurjelih i službenih ruskih baza podataka koje je osigurao Centar za napredne obrambene studije, neprofitna skupina iz Washingtona, usmjerena na globalnu sigurnost.
Majke, očevi, djeca: obični građani kao žrtve
Times je po prvi put identificirao tridesetak ljudi koji su ubijeni u Jablunskoj ulici u ožujku. Pregledali su smrtovnice za većinu tih žrtava, a prevladavajući uzrok smrti bile su rane od vatrenog oružja.
Žrtve su bili stanovnici Buče ili susjednih mjesta, svih dobi i zanimanja. Među žrtvama koje su ubili ruski padobranci bile su 52-godišnja Tamila Miščenko i njezina 14-godišnja kći Anna 5. ožujka. One su bile među četiri žene koje su bježale iz Buče kada su ruski vojnici pucali na njihov plavi kombi.
Skoro sve žrtve identificirane u Jablunskoj ulici bili su civili ili ukrajinski ratni zarobljenici. Njihova ubojstva mogao bi procesuirati Međunarodni kazneni sud i smatrati ih ratnim zločinima prema međunarodnom humanitarnom pravu. Zbog svoje sustavnosti i rasprostranjenosti, ubojstva u Buči također bi se mogla smatrati zločinima protiv čovječnosti. Rusija se nije pridružila Međunarodnom kaznenom sudu i malo je vjerojatno da će surađivati na potencijalnim budućim slučajevima koji uključuju ruske vojnike.
Ubojstva nisu bila nasumični činovi nasilja
Žrtve u Jablunskoj ulici nisu poginule u unakrsnoj vatri ruskih i ukrajinskih snaga, niti su ustrijeljene zabunom. Istraga NYT-a pokazuje da su ih ruski vojnici namjerno ubili, očito u sklopu sustavne operacije ‘raščišćavanja‘ kako bi se osigurao put do glavnog grada. Streljani su deseci civila. U drugim slučajevima, muškarci za koje se sumnjalo da su povezani s ukrajinskom vojskom uhićeni su i pogubljeni.
Nemarnost u lancu zapovijedanja
Potpukovnik Artjom Gorodilov, zapovjednik 234. pukovnije, nadgledao je operacije svoje postrojbe u Buči. Istražitelji NYT-a došli su do dokumenata koji potvrđuju pozivnu oznaku koju je koristio kada je preko radija komunicirao sa svojim vojnicima. Sigurnosne kamere duž Jablunske ulice snimile su dio ovog radio razgovora te je utvrđeno da je potpukovnik Gorodilov zapovijedao, a dva vojnika u 234. pukovniji koji su služili u Buči potvrdili su u intervjuima da je on doista bio tamo.
Nakon što su se ruske trupe povukle iz Kijevske regije, potpukovnika Gorodilova je u travnju general-pukovnik Andrej Serdjukov promaknuo u čin pukovnika. Ceremonija je održana nekoliko dana nakon što su se pojavile šokantne slike iz Buče.
Niti general Serdjukov, niti neposredni nadređeni pukovnika Gorodilova u to vrijeme, general bojnik Sergej Čubarikin, nisu javno objavili nikakve podatke o istrazi o pokolju u gradu unatoč globalnom bijesu zbog slika koje su se pojavile. Kao nadređeni časnici, oni u konačnici odgovaraju za akcije snaga pod njihovim zapovjedništvom. Zločine u Buči nisu niti istražili, niti zaustavili, pa bi u konačnici mogli snositi odgovornost za njih.
Rusko ministarstvo obrane, rusko veleposlanstvo u Washingtonu i pukovnik Gorodilov nisu odgovorili na zahtjeve za komentar.