Nešto veliko i prijeteće moglo bi se skrivati u Zemljinom permafrostu, smrznutoj zemlji koja se ne topi dvije i više godina. Dok se planet nastavlja zagrijavati, znanstvenici strahuju da će mnoštvo smrtonosnih bolesti biti oslobođeno iz smrznute zemlje, nakon što je bila uspavana desetljećima, stoljećima pa čak i tisućljećima. Rat Rusije protiv Ukrajine dodatno je osakatio ljudske pokušaje da se čovječanstvo na to pripremi, a ekspanzija rudarstva u polarnim regijama mogla bi nas gurnuti još bliže otvaranju ove Pandorine kutije.
A najviše zabrinjava to što znanstvenici vjeruju da nas naše aktivnosti tjeraju prema nepoznatoj, drevnoj prijetnji nazvanoj "Faktor X".
Pojam "permafrost" označuje zemlju koja je zamrznuta dvije ili više uzastopnih godina. Dvije godine je minimum, a neka područja u Sibiru zaleđena su više od 650.000. Svaka žličica tog smrznutog tla vrvi životom sa stotinama tisuća uspavanih mikrobnih vrsta u jednom gramu. No, stvarni identitet ovih mikroba uglavnom je misterij.
"Puno toga ne znamo, a što je u permafrostu istraživao vrlo mali broj ljudi", rekla je za Newsweek Birgitta Evengård, profesorica zaraznih bolesti na Sveučilištu Umeå u Švedskoj.
Godine 2014. skupina francuskih i ruskih istraživača ponovno je aktivirala moćan virus koji je 30.000 godina bio uspavan ispod sibirskog permafrosta. Za sada ovaj određeni virus - poznat kao pandoravirus - inficira samo amebe i ne predstavlja opasnost za ljude. No, ta je studija pružila dokaz problematičnog koncepta.
Što je sve tamo dolje?
"Ako virusi ameba mogu preživjeti toliko dugo u permafrostu, to snažno ukazuje na to da bi oni koji inficiraju životinje ili ljude mogli ostati zarazni u tom istom stanju", kaže Jean-Michel Claverie, koji je vodio studiju. "Osim toga, znamo da je DNK (virusa koji inficiraju životinje ili ljude) detektiran u permafrostu", dodaje.
Druga su istraživanja pokazala da se čak i mikroskopske životinje mogu ‘uskrsnuti‘ iz permafrosta. "Postoje razne metode, uključujući fiksiranje njihove DNK i lipidnih membrana (koje omogućuju organizmima da prežive u permafrostu)", objašnjava Kimberley Miner, klimatska znanstvenica u NASA-inom Laboratoriju za mlazni pogon u Kaliforniji i profesorica na Institutu za klimatske promjene. "Ovo vrijedi za brojne mikrobe koji se smatraju ekstremofilima - organizmi koji mogu preživjeti na ekstremnim temperaturama i tlakovima, uključujući hladnoću i pritisak permafrosta".
Stoga je pitanje što bi sve zapravo moglo biti tamo dolje. "Virusi koji uzrokuju iskorijenjene bolesti kao što su male boginje, uvijek prisutni antraks, kroz područja kontaminirana sporama. Također i ubrzano širenje bolesti za koje se već zna da postoje na današnjem Arktiku, kao što je tularemija, ozbiljna bakterijska infekcija ili encefalitis koji prenose krpelji", kaže Claverie.
Godine 2016. izbijanje antraksa u sjevernom Sibiru ubilo je 12-godišnjeg dječaka i tisuće životinja. Smatra se da je to bilo uzrokovano neuobičajeno toplim vremenom u regiji, koje je ubrzalo otapanje permafrosta i izložilo lešine sobova koji su podlegli zarazi. Uspavane spore antraksa u lešinama ponovno su probuđene i oslobođene da pronađu nove domaćine. "Antraks ima vrlo debelu staničnu stijenku, tako da može ostati u dugom snu stotinama godina i zatim se vratiti u život", navodi Evengård.
Mikrobi iz doba prije Homo sapiensa
Te poznate infekcije najvjerojatnije postoje u najvišim slojevima permafrosta - no ono što se skriva dublje još je daleko više zabrinjavajuće. "Duboko u permafrostu moraju postojati mikrobi - posebno virusi, ali i bakterije - koji su bili na Zemlji mnogo prije nego što je nastao Homo sapiens", ističe Evengård.
Naš imunološki sustav evoluirao je u kontaktu s trilijunima mikroba koji su postojali na Zemlji tijekom života naše vrste. Međutim, možda postoje drevni virusi u permafrostu na koje nemamo prirodni imunitet, niti učinkovita cjepiva ili tretmane. "Postoji Faktor X o kojem doista ne znamo puno", rekla je Evengård.
Zapravo, ovi pretpovijesni patogeni možda su pridonijeli smrti naših davnih predaka. "Ti drevni virusi... možda su zarazili neandertalce ili mamute, uzrokujući njihovo izumiranje", kaže Claverie.
Tijekom proteklih 50 godina, Arktik se zagrijavao do četiri puta brže od ostatka svijeta. Ipak, otapanje permafrosta nije jedina zdravstvena briga za Claverieja. Naime, kukci poput komaraca i krpelja nastavit će migrirati još sjevernije, potencijalno dolazeći u kontakt s ovim drevnim virusima. "Kombinacija vrlo drevnog nepoznatog virusa kojeg bi pokupio stalni vektor (poput krpelja, komarca ili glodavca) bila bi najgori scenarij", ističe Claverie.
Ne-biološke opasnosti
No, biološke opasnosti nisu jedine prijetnje koje bi otapanje permafrosta moglo osloboditi. "Naše istraživanje pokazalo je da bi mogao postojati čitav niz opasnosti s porijeklom od ljudskih izvora koji bi mogli proizaći iz odmrzavanja permafrosta", navodi Miner. "Nažalost, to uključuje živu, nuklearni otpad i bombe, DDT [diklorodifeniltrikloroetan] i druge pesticide te teške metale od rudarenja".
A to je sve bez da se uračuna 1700 milijardi tona ugljika ‘zatočenog‘ u smrznutom tlu, koji će biti otpušten kao ugljični dioksid kako se permafrost otapa. Ipak, klimatske promjene su spor proces i trebale bi još godine da se najdublji dijelovi permafrosta potpuno otope. Pa ipak, kako piše Newsweek, aktivno dajemo sve od sebe da uđemo u najmračnije dubine tog smrznutog tla.
I dok se led u polarnim regijama počinje topiti, istraživači koriste priliku da istraže neistražena područja skrivena ispod njega. Rane analize ukazuju na to da bi Grenland i druge polarne regije mogle sadržavati velika bogatstva, no pitanje je pod koju cijenu. "Uz ovu navalu za plemenitim metalima koji su nam potrebni za tehnološki razvoj, bit će eksploatacije rudnika i ljudi će vrlo brzo kopati duboko u permafrost, a to je opasno", ističe Evengård.
Drugim riječima, naša neutaživa glad za plemenitim metalima mogla bi osloboditi Faktor X iz njegovih ledenih dubina. "Ako se neki rudar razboli i bez mjera opreza se zrakoplovom prebaci u Moskvu, bolest se može proširiti", kaže Evengård. "Vidjeli smo to sa SARS-om, kako se proširio u roku od nekoliko dana (u cijelom svijetu)".
Istraživanja umrtvljena zbog ruske invazije
Čak i bez globalnih putovanja, sadržaj permafrosta koji se otapa vjerojatno neće ostati izoliran na Arktiku. "Vječni led pokriva trećinu Zemljine površine, tako da je zapravo vrlo dobro povezan sa svim oceanima, atmosferom i kopnom na planetu", kaže Miner. "Zbog toga nam je jako važno razumjeti što se događa na Arktiku i raditi na usporavanju klimatskog zagrijavanja".
Zagrijavanje Arktika također čini ta polarna područja pogodnijima za život. "Rizik za javno zdravlje dolazi od ubrzanog oslobađanja prethodno zamrznutih virusa u kombinaciji s povećanom izloženošću ljudi, budući da globalno zatopljenje također čini arktička područja mnogo dostupnijima industrijskom razvoju", objašnjava Claverie.
Kako bismo se pripremili za ove nove prijetnje, moramo dalje istraživati što bi moglo ležati ispod ledene površine. No, od početka rata u Ukrajini, mnogi istraživački projekti suradnje s Rusijom - a time i drevni permafrost u Sibiru - su zaustavljeni. "(Istraživanje) je potpuno umrtvljeno", kaže Evengård. "Moramo se ponovno udrzžiti s ruskim kolegama. Kako god, moramo nekako doći do pravih činjenica o tome što se događa (u permafrostu)".
Još dalje, Evengård navodi da će holistički pristup javnom zdravstvu biti neophodan za predviđanje i zaštitu od zaraznih bolesti. "Oko 75 posto novonastalih infekcija su zoonoze - tj. dolaze iz prirode, posebice od životinja". "Ovo je posebno važno jer se vrste kreću prema polovima (zbog zagrijavanja okruženja). Trebali bismo imati brži pristup u kojem spajamo podatke iz prirode, životinja i ljudskog zdravlja. A to je nešto s čime političari stvarno imaju posla".
No, postoji jedno jednostavno rješenje za zaštitu od ovih prijetnji. "Najbolji način za ublažavanje bilo kakvog klimatskog rizika je usporavanje klimatskih promjena", rekao je Evengård.