MADRID - Čula sam njen plač. Želim znati gdje je. Često tugujem zbog nje i želim da zna da je nisam dala, da su mi je uzeli. Sad znam da nisam jedina - kaže Ana Páez (51). Adela Alonso tvrdi da je i ona čula svoje novorođenče kako plače, no dva dana poslije rekli su joj da je dječak umro i da su ga pokopali. - Želim da zna da ima dva brata i puno bratića - kaže 70-godišnja žena. Kći Ane Páez, ako je živa, danas bi trebala imati 30-ak godina, a sin Adele Alonso 43.
Kriminalna mreža
Obje žene uvjerene su da su žrtve kriminalne mreže liječnika, medicinskih sestara, časnih sestara i svećenika koji su desetljećima uzimali djecu iz rodilišta i prodavali ih obiteljima koje nisu mogle imati djecu.
Udruga Anadir, u kojoj su spomenute dvije Španjolke, prosvjedovala je prošlog tjedna pred državnim odvjetništvom tražeći od vlade u Madridu otvaranje istrage o krađi španjolskih beba koja je trajala nekoliko desetljeća.
Priložili su pismena svjedočanstva liječnika i medicinskih sestara koji su u tome sudjelovali, no članovi udruge nemaju dokaze ni tragove koji bi ih odveli do bližnjih, već samo vjeru da su živi. Potaknulo ju je zajedničko iskustvo da nikad nisu vidjeli tijela svojih sinova i kćeri, dokumenti o njihovoj smrti koji su kontradiktorni ili ih nema, ili su im roditelji priznali da nisu njihovi.
Osnivač Antonio Barosso 2008. godine je kao 39-godišnjak saznao da nije biološko dijete svojih roditelja. Otac mu je na samrtnoj postelji priznao da ga je kupio za cijenu jednog većeg stana od liječnika jednog španjolskog rodilišta. Barosso se danas bori da sazna tko su njegovi biološki roditelji.
Udruga ističe da, iako je praksa možda počela za vrijeme Francova režima u Španjolskoj, pokazala se očito tako unosnom da se nastavila i nakon njegove smrti.
Politički nepodobni
Naime, od 1939. do 1975., za vrijeme diktature fašista Francisca Franca u Španjolskoj, politički nepodobnim rodiljama (suprugama ljevičara) oduzimana je novorođenčad.
Majkama bi liječnici rekli da su bebe iznenada umrle te da se bolnica pobrinula za pokop. Oduzimanje djece je bilo legalizirano dekretom iz 1940. koji je podržavao odvajanje od bioloških roditelja u slučaju da je u opasnosti djetetov moralni odgoj.
Ispravni stavovi
Otetu novorođenčad dobivale su obitelji s “ispravnim” političkim pogledima ili Katolička crkva u Španjolskoj. Mnogo djece završilo je tako u crkvenim redovima, mnogi su odrastali u posvojiteljskim domovima ne znajući za svoj pravi indetitet, mnoge su majke deseljećima posjećivale prazne grobove...
Krali Argentinci i nacisti
Argentina ‘76. - ‘83.
Za vrijeme vojne diktature u Argentini, od 1976. do 1983., bilo je slučajeva krađe novorođenčadi od političkih zatvorenika i vjeruje se da je oteto 400 djece. Parovima vjernima režimu ukradena djeca dana su ilegalno na posvajanje kako bi se izbjegao njihov odgoj “po krivom svjetonazoru”. Njihove majke su nestajale, u mnogim slučajevima bačene iz aviona u more.
Nacistička Njemačka
Tisuće djece odvojene su od bioloških obitelji iz istočne Europe za vrijeme nacističke Njemačke. Djeca koja su imala plave oči i plavu kosu odlazila su u njemačke obitelji, učila njemački jezik ili završavala u esesovskim školama. Druga, koja nisu imala arijevski izgled, završila su u radnim logorima, neka kao pokusni kunići za liječničke eksperimente, a neka su život završila u koncentracijskim logorima.