Kineska književnica Fang Fang već više od 60 godina živi u Wuhanu, a kada je u taj grad prije dva mjeseca uvedena potpuna karantena zbog epidemije koronavirusa, utjehu je pronašla u pisanju dnevnika.
Kada se epidemija otela kontroli, grad od 11 milijuna stanovnika našao se u potpunoj izloaciji. Mnogi su građani pohrlili u supermarkete i stvorili zalihe ili pobjegli u druge gradove prije nego što je počeo život u potpunoj izolaciji.
Bolnice su bile prenatrpane pacijentima koji kašlju i tresu se od groznice i visoke temperature, a iscrpljeni liječnici su davali posljednji atom snage da spase pacijente, a istodobno nisu imali dovoljno zaštitne opreme i uređaja za testiranje. Sve oči svijeta su bile uprte u Wuhan i katastrofu koja je tek započinjala.
Karantena je uvedena 23. siječnja, a Fang Fang je dva dana kasnije počela pisati dnevnik.
U njoj su se miješale tuga, ljutnja i tjeskoba, sve je to pretočila u riječi, a njezin dnevnik postupno je postao prozor u život i smrt u Wuhanu. Njezine refleksije i promišljanja u međuvremenu su stekla pravu vojsku obožavatelja. Fang Fang danas kineskoj platformi za blogere Weibo ima 4 milijuna pratitelja. Još više ih ima na WeChatu, aplikaciji za chat.
Njezina promišljanja predstavljaju autentičan glas iz Wuhana, kao protuteža poplavi kineske propagande koja slavi pobjedu nad koronavirusom.
Ona se ne libi jecati, vikati, ona opisuje leševe u vrećama, koje odnose i spaljuju dok njihovi bližnji tuguju u samoći. Psuje one koji skrivaju istinu i ne žele se ispričati dok tisuće građana umire.
Ona piše o ljudskim patnjama dok državni mediji na sva zvone slave herojske priče i sriču optimistične slogane.
Čitatelji njezinih blogova diljem Kine zadnja dva mjeseca nestrpljivo su iščekivali ponoć, ostajući budni samo zbog njezinih tekstova. Morali su tako, jer nisu bili sigurni da će ih pronaći ujutro na Weibou, zbog cenzure.
Svaka njezina objava započinjala je gotovo uvijek na isti način: Danas je treći, 21., 56. dan karantene. Ponekad bi dodala: 'Bože, zar je već toliko prošlo?'.
Potom bi pisala o vremenu, da li sniježi, je li vjetrovito, ili nježno sunčano, jer tada Wuhan izgleda osobito ljupko.
- Jedan dan je oblačno i sunčano i obrnuto, baš kao moj dnevnik. U jednom trenutku je otvoren, već idućega blokiran, napisala je u jednoj objavi.
Fang Fang opisivala je što je vidjela i čula svakoga dana, često citirajući razgovore s prijateljem liječnikom, koji je želio ostati anoniman.
U jednom blogu napisala je kako se jednoga jutra probudila i doznala za dramatičan pad službenog broja zaraženih te je dobila tri poruke od liječnika: 'Sve je pod kontrolom, nevjerojatno'.
No, malo kasnije, on joj piše: 'To je prebrzo, zar ne? Previše nevjerojatno. Bojim se povjerovati u to'.
Sat vremena kasnije dobila je novu poruku od njega: 'Malo bolje sam proučio brojke, broj zaraženih je manji jer su izmijenili metodu dijagnostike. Obrati pažnju na sutrašnje brojke.'
Fang Fang je pseudonim za Wang Fang, koja od 2. godine živi u Wuhanu. Pohađala je Sveučilište Wuhan, radila kao novinarka, urednica i književnica. Dobitnica je književne nagrade Lu Xun 2010. i bila je ravnateljica Društva književnika Hubeija.
Kineski predsjednik Xi Jinping
U javnim istupima uvijek ističe koliko voli Wuhan.
- To vam je kao da u gomili ljudi koji hodaju prema vama među bezbroj nepoznatih lica, odmah prepoznate samo ono jedno koje se smiješi. To je Wuhan, rekla je u jednom dokumentarcu,
Izuzetno suosjeća s građanima Wuhana. U blogu koji je objavila 11. veljače stoji:
- U Wuhanu imate bezbrižne, neposredne ljude, koji se vole smijati bez ikakvog razloga, imate ljude koji pričaju ubrzano i glasno da drugi misle kako se svađaju. Danas mnogi od njih pate, hrvaju se s gospodarom smrti. A ja, isto kao i vi, nemam moć da im pomognem. Najviše što mogu napraviti je pitati na internetu jesu li svi dobro? Ponekad se ne usudim pitati, iz straha da neću dobiti odgovor.
Čak i prije izbijanja epidemije, Fang Fang je bila na meti kritika radikalnih ljevičara u Kini, koji znaju biti ideološki tvrdolinijaši kada je u pitanju nostalgija za vremenima Mao Tse-Tunga.
Prezirali su je zbog realističnog prikaza žviota u Kini: nije prihvaćala ni utopijsku verziju iz udžbenika Komustičke partije niti državu ispranih mozgova, kako Kinu opisuju u inozemstvu.
Umjesto toga, proučavala je kompleksnu državu s nesavršenim pojedincima koji se bore za opstanak pod golemim političkim, društvenim i ekonomskim pritiskom.
Za čitatelje u karanteni dnevnici Fang Fang bilježe poznato i nepodnošljivo: u jednom odlomku ona leži u krevetu i skrola na mobitelu. Primjećuje rast cijena povrća, pita se je li netko u parku, piše kako više nema hrane za psa.
U drugom odlomku, umire njezina prijateljica iz srednje škole, s kojom je svirala u školskom bendu, umire rođak od susjeda, brat od poznanika. Umiru roditelji i supruga od prijatelja, a potom umire i njezin prijatelj.
Piše o liječnicima koji umiru na prvoj liniji fronte, o starijim sugrađanima koji žive sami i jedva preživljavaju bez skrbnika, o šestogodišnjem djetetu koje se našlo zarobljeno u stanu s umrlim djedom i strah ga je izaći na ulicu zbog epidemije koronavirusa.
- Civilizacijski dosezi jednoga naroda se ne mjere u tome koliko visokih zgrada ima, brzih automobila ili jaku vojsku, koliko je napredna tehnologija, ili koliko turista može poslati u svijet da konzumira svjetska dobra, objavila je 25. veljače pa zaključila:
- Postoji samo jedno mjerilo: odnos prema slabima i ranjivima.
- U Wuhanu su doslovce svi istraumatizirani, napisala je u još jednom zapisu. Ljudi moraju odahnuti, isplakati se na sav glas, progovoriti o svojoj tugi, utješiti se. Bol ljudi Wuhana ne može se sanirati izvikivanjem slogana, pisala je Fang Fang.
U zadnjih tjedan dana u Wuhanu više nema zaraženih osoba, jedino uvezenih infekcija. Epidemija je stavljena pod kontrolu, a kineski političari i propagandni mediji počeli su slaviti Kinu kao spasitelja koji drugim državama dijeli mudrosti, opremu za testiranje i zaštitnu opremu.
Fang Fang u svojim blogovima nastavlja tražiti odgovornost za one koji su kritizirali liječnike WUhana, prikrivali izbijanje epidemije. Njezin profil na WeChatu se svakih nekoliko dana cenzurira, no njezin glas nisu uspjeli utišati jer ona stvori novi profil na kojemu moli čitatelje da zaprate novi račun jer je stari blokiran.
Ovoga tjedna, na internetu se pojavilo anonimno pismo 16-godišnje učenice, koja je kritizirala Fang Fang jer iznosi negativnu stranu epidemije u Wuhanu umjesto da izražava zahvalnost domovini.
- Mene je mama učila da prljavo rublje ne iznosim u javnost. Tetice Fang Fang je li tebe to majka učila?, napisala je među ostalim
Fang Fang se u odgovoru prisjetila vlastitih tinejdžerskih godina. - Dijete, morat ti reći. Kada sam ja imala 16 godina, vremena su bila puno teža nego sada. Nikada nisam niti čula za izraz neovisna misao. Nikada nisam bila neovisna osoba, samo kotačić u mašineriji.
Potom je 16-godišnjakinji poželjela osvještavanje. - Očistit ćete smeće i otrov koji su vam sipali u mozak dok ste bili mladi. Svaki krug čišćenja bit će novi krug slobode, poručila joj je.
Fang Fang dobiva i puno poruka podrške i divljenja. - Arogantna moć uvijek pokušava prikrivati činjenice, ali dnevnik Fang Fang razotkriva pravo stanje. Čisto, jednostavno, nježnog izričaja, ali ipak ima snagu da dodirne srce i dušu, napisao je jedan od komentatora.
Svake večeri, s milošću i prkosom, Fang Fang piše o Wuhanu, svom gradu sjaja, laži i tuge. Njezin grad riječi.