BAGDAD - Demokracija u Iraku će uspjeti. Uspostava slobodnog Iraka u srcu Bliskog istoka bit će prekretnica u globalnoj demokratskoj revoluciji - poručio je 2003. tadašnji predsjednik SAD-a George Bush. No, tada su se Irakom proširili nemiri i terorizam. Tisuće ljudi su ubijene, a porezni obveznici u SAD-u tjedno će izdvajati 1,5 milijardi za rat. Danas, sedam godina poslije, ironija Bushovih riječi više nije toliko izražena jer se u Iraku zaista rađa nešto što sliči na demokraciju.
Sporne diskvalifikacije
U nedjelju će se u Iraku održati drugi parlamentarni izbori otkad je srušen Huseinov režim na kojima će se “boriti” oko 6000 kandidata. Proglašen je petodnevni državni blagdan, oružje i automobili su zabranjeni zbog rizika od napada. No, ako i u nedjelju prođe sve dobro, ostaje strepnja što će biti poslije.
- Pravi test za demokraciju nije ponašanje pobjednika nego gubitnika - poručio je Christopher Hill, veleposlanik SAD-a u Bagdadu.
Naime, svi se boje političkog vakuma, kao 2005., koji je prouzročio krvave sukobe. Za vlast se opet bori niz političkih saveza i vjerojatno nitko neće dobiti većinu. Šijiti su ovaj put podijeljeni, a izražene su i kontroverze oko diskvalifikacije 170 kandidata zbog veza sa zabranjenom Baath strankom. Zbog političke podijeljenosti, koja ide ruku pod ruku s religijskom, krojenje vlade moglo bi trajati mjesecima, usporedno s povlačenjem američkih vojnika (pa se postavlja pitanje što će biti ako se politički nemiri preliju u ulične).
Dakle, demokracija u Iraku je očito krhka, no stvari se mijenjaju. Razjedinjeni stanovnici (suniti na zapadu, šijiti na jugu i Kurdi na sjeveru) počinju osjećati solidarnost zbog “svega što su preživjeli”, što je korak prema stvaranju nacionalnog identiteta. To najbolje oslikava irački nacionalni orkestar u kojem danas sviraju Kurdi, suniti, šijiti i kršćani, kao i žene s velovima ili bez njih. Prije, na vrhuncu nasilja 2006., polovica orkestra je pobjegla iz zemlje.
Teška zadaća za vladu
Irak ima i najslobodnije medije u regiji, sudovi sude korumpiranim dužnosnicima, a žene dobivaju sve veću političku ulogu (neke na izbornim plakatima umjesto vela nose šminku). U svakom slučaju, nova će vlada morati riješiti jaz između arapske većine i Kurda te šijita i sunita, izgraditi infrastrukturu i sigurnosne snage te pametno iskorištavati bogate prirodne resurse.