Francuska je posljednja u permanentno rastućem nizu zemalja koje su formalno priznale Palestinu. Prije nje, isto su na općoj skupštini Ujedinjenih naroda učinile Belgija, Monako, Andora, Malta i Luksemburg, čime se ukupan broj članica koje priznaju Palestinu povisio na tri četvrtine UN-a.
Govor koji je Emmanuel Macron održao pred skupštinom bio je vrlo vješto osmišljen. Tko god ga je pisao, itekako je vodio računa o tome da "pokrpa sve zakrpe"; da u više navrata spomene prijateljstvo koje Izrael i Francuska njeguju desetljećima, kao i legitimno pravo Tel Aviva da se obrani od neprijatelja odgovornog za najveći pokolj Židova od kraja Drugog svjetskog rata (kako bi dežurnim dušobrižnicima izbio argument da je naglo postao antisemit), a dobar dio govora posvetio je i kategoričkoj osudi brutalnosti Hamasa - terorističke organizacije koja nema što tražiti u novoj strukturi vlasti buduće (još uvijek aspirativne) Palestine.
Auditorijem se prolomio gromoglasan pljesak, a ovacije u inozemstvu popratili su i francuski mediji, koji su sve omraženijem predsjedniku Pete Republike priuštili blagonaklon publicitet kratkoga daha.
Očekivano, Izraelaca u publici, tijekom priznavanja Palestine, nije bilo.
Jednako očekivano, izraelski ambasador pri UN-u, Danny Danon, sjednicu je ismijao nazvavši je "političkim cirkusom", nakon čega su zaprijetili odmazdom i aneksijom Zapadne obale.
Premijer Benjamin Netanyahu svog je francuskog kolegu ne toliko diskretno podsjetio kako ima ovlast zatvoriti francuski konzulat u Jeruzalemu, što će ozbiljno razmotriti učiniti nakon što je "Pariz odlučio nagraditi Hamas za teroristički napad 7. listopada".
Optužbe Izraela, po običaju, glatko je ignorirao španjolski premijer Pedro Sánchez, koji je iskoristio priliku i apelirao na UN da prihvati Palestinu kao punopravnu članicu. Dosad je, naime, bila samo promatračica te nije imala pravo sudjelovanja u glasanju o rezolucijama koje su se donosile u tom tijelu.
Rastuće tenzije, koje su se nad UN uoči 80. obljetnice osnutka nadvile poput tamnog oblaka, pokušao je amortizirati glavni tajnik António Guterres.
"Ništa ne može opravdati stravičan teroristički napad Hamasa 7. listopada, kao ni otimanje izraelskih talaca. Međutim, jednako tako, ništa ne može opravdati kolektivno kažnjavanje palestinskog naroda za to zvjerstvo", poručio je, eksplicitno se pritom referirajući na pitanje Zapadne obale, koju Izraelci prijete anektirati u sklopu odmazde za priznavanje Palestine.
"Ništa ne može opravdati zbivanja na Zapadnoj obali jer takve jednostrane akcije predstavljaju egzistencijalnu prijetnju rješenju s dvije države. Neumoljivo širenje naselja i prijetnja aneksijom koja se polako uvlači pojačavaju nasilja naseljenika - sve to mora pod hitno prestati."
Na to je upozorio i njemački šef diplomacije, Johann Wadephul, kazavši kako "svaki korak prema ilegalnoj aneksiji okupiranog teritorija dodatno potkopava mogućnost trajnog rješenja rata". Podsjetimo, Njemačka još uvijek nije priznala Palestinu jer zbog (i više nego očitih) povijesnih razloga osjeća odgovornost osiguravati zaštitu Židova.
Kažiprst upozorenja Izraelu u pogledu sudbine Zapadne obale promptno su podignule i arapske zemlje, koje su Benjaminu Netanyahuu dale naslutiti kako bi bilo kakvi potezi Izraela oko te palestinske enklave na rijeci Jordan rezultirale poništenjem Abrahamovih sporazuma, kojima su se - nakon godina diplomatskog angažmana - konačno počeli normalizirati odnosi Izraela i zemalja Arapskog poluotoka.
Unatoč tome što žudi za brutalnim odgovorom sve većem broju kritičara na globalnoj pozornici, Netanyahu i sam postaje svjestan da se međunarodna izolacija Izraela produbljuje, a da je brutalnost izraelskog ophođenja prema palestinskim civilima Gaze direktan krivac za to.
Njegov se problem krije u tome što su čelnici arapskih i većinski muslimanskih zemalja ovoga utorka dogovorili rendez-vous s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, na marginama opće skupštine UN-a, kako bi Bijeloj kući predstavili svoj plan mira u Gazi. Trump bi se, tako, trebao sastati s liderima Turske, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Egipta, Katara i Saudijske Arabije. Unatoč tome što Bijela kuća koristi svaku priliku da oštro osudi svaku novu državu koja prizna Palestinu - optužujući je zbog nagrade koju daje teroristima Hamasa za pokolje izraelskih civila - nekoliko dobro upućenih izvora za američke medije tvrdi da će plan muslimanskih zemalja podrazumijevati svrgavanje Hamasa s vlasti u Gazi.
Zaljevske zemlje, naime, nad teroristima Gaze imaju izuzetno važnu ulogu u držanja zaleđa Hamasu; gubitkom njihove podrške, Hamas bi izgubio i najvažnijeg međunarodnog saveznika. Zaljevske bi zemlje, pak, smanjenjem manevarskog prostora Hamasu dodatno smanjile manevarski prostor i neprijateljskom Iranu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....