Utjecaj kolapsa Silicon Valley Bank (SVB) već je financijski gledano ogroman, a još nije poznato jesu li hitne mjere američkih vlasti, pripremljene tijekom vikenda, uspjele u onom najbitnijim; suzbijanje širenje panike deponenata na druge regionalne američke banke, pri čemu treba voditi računa kako pridjev ‘regionalne‘ ne znači da se radi o malim bankama. Neke od tih banaka nadrastaju svojom imovinom i depozitima mnoge važne europske financijske kuće. Zasada najvidljivija šteta loše poslovne politike SVB jest globalni potop vrijednosti bankarskih dionica. Prema Bloombergovim podacima samo u dva dana bijeg investitora iz bankarskog sektora u svim dijelovima svijeta izbrisao je 465 milijardi dolara tržišne kapitalizacije banaka.
Još je prerano reći jesu li Amerikanci svojim odlukama o spašavanju svih deponenata SVB i Signature banke iz New Yorka, koja je također propala, uspjeli smiriti deponente s iznosima višim od 250.000 dolara. Ne treba očekivati da će američki Treasury, Federalne rezerve i FDIC (institucija za osiguranje štednje) u danima pred nama žuriti s objavljivanjem podataka o stanju depozita po pojedinim američkim bankama, tako da se može očekivati rastezanje ionako spektakularno napete neizvjesnosti. Iskustvo bankovnih kriza govori da će prije takve podatke skrivati kao zmija noge, pogotovo ako se situacija pogorša.
Ključno je pitanje da li su američke institucije zbog spleta okolnosti bile prisiljene poduzeti mjere koje se mogu pretvoriti u direktno poticanje svih budućih moralnih hazarda na financijskom tržištu, što se pak može nazvati ‘majkom‘ svih sistemskih rizika. Naime, uz to što su odlučili spašavati sve, pa i neosigurane depozite SVB banke kako se panika neosiguranih ne bi prelila na ostatak bankarskog sektora, Federalne rezerve odlučile su otvoriti prozor likvidnosti za sve ostale banke koje se nađu pod pritiskom deponenata. Tako sada imamo neobičnu situaciju u kojoj je tijekom vikenda šefica američkog Treasurya Janet Yellen izjavljivala kako neće biti spašavanja SVB-a, a onda nisu imali drugog izbora nego kroz prozor likvidnosti Federalnih rezervi proglasiti de facto spašavanje svih banaka koje bi u danima pred nama mogle imati problem s likvidnošću. Poruka ovog moralnog hazarda je sljedeća: Možete u pohlepnoj utrci za profitima neodgovorno ili glupo riskirati koliko god hoćete, ali će vaš biznis ipak spašen ukoliko se pokaže da se napravili dovoljno veliku financijsku štetu da izazovete domino efekt urušavanja financijskog sustava.
Institucije Sjedinjenih Država su zbog straha od širenja panike deponenata na SVB-a na deponente drugih banka bile prisiljene na drugu ogromnu akciju spašavanja bankovnog sustava u samo 15 godina. U tom kontekstu treba podsjetiti kako je Janet Yellen, današnja šefica Treasurya, koja je tada bila predsjednica Federalnih rezervi, sredinom 2017. godine izjavila: „…mislim da smo danas puno sigurniji i nadam se da se nova (financijska, op. a.) kriza neće dogoditi za naših života“. Na pritisak predsjednika Trumpa 2018. godine iznova su oslabili regulatorni zahtjevi prema regionalnim američkim bankama. Zbog želje za što lakšim zaradama američki regulatori su pod pritisokom osebujnog političara Trumpa za samo 10-ak godina zaboravili na financijsku krizu koja je potresla cijeli planet te je trajno deformirala uobičajene standarde vođenja monetarne politike, dok je kasnije monetarni eksperiment ekstremno niskih kamata uz programe otkupa vrijednosnica dramatično distorzirao cjelokupna financijska tržišta, pogotovo tržište kapitala.
Upravo zbog toga što je nakon američke financijske krize američka centralna banka praćena ostalim velikim centralnim bankama morala predugo održavati razdoblje niskih kamata i kvantitativnog popuštanja, dovelo je do nezabilježenog spekulativnog napuhivanja vrijednosti više vrsta imovinskih balona. O tom danas očiglednom problemu The Wall Street Journal objavio je urednički komentar u kojem su napisali: „Ne možete provoditi najneodgovorniji monetarni i fiskalni eksperiment u povijesti bez toga da će račun eventualno doći na naplatu. Prvi račun koji je stigao bila je inflacija. Drugi stiže kao financijska panika, i s ekonomskom štetom koja možda neće završiti sa Silicon Valley Bank“.
Bez obzira na takvo oštro upozorenje jednog od najuglednijih poslovnih medija s dubokim uvidom u američki financijski biznis, dio investitora se, sasvim uobičajeno, ponaša standardno pohlepno: okrenuli su se tamo gdje se nadaju najvišim lakim zaradama. Nova spekulacija sada se temelji na tezi kako se Federalne rezerve više neće usuditi dizati kamatne stope zbog obračuna s inflacijom, što u teoriji i tržišnoj praksi znači da će cijene obveznica rasti. Veliki broj investitora se nakon informacije o kolapsu SVB tako polakomio na obveznice zbog rasta cijene, što je praktično mehanički spustilo razinu prinosa. Prinos dvogodišnjeg izdanja američkog Treasurya tako je u ponedjeljak pao ogromnih 0,5 posto, što je najveći jednodnevni pad od listopada 1987. godine tj. notornog ‘Black Mondayja‘. Ove vrste vrijednosnica inače osciliraju u prinosima za nekoliko malih promila u dnevnoj trgovini, a ovako velike promjene najčešće vidimo kad nešto sistemski nije uredu. Tržišni sudionici sjećaju se sličnih kretanja prinosa i cijena oko pada Lehman Brothersa te sloma tech dionica u ranim 2000-im godinama.
To da su američke vlasti donijele odluku pod svaku cijenu štiti sve depozite u svim bankama, što je ekstremni moralni hazard, jasno je i iz odlučne izjave američkog predsjednika Joea Bidena koji je poručio ne samo „naš je bankovni sustav siguran“ nego i „vaši su depoziti sigurni… Uvjeravam vas da nećemo stati na ovome, učinit ćemo što god je potrebno“.
Razlika između američke akcije spašavanja financijskog sustava 2008-2009. godine i današnje situacije u tome je što su se tada spašavale najveće banke te su čak i perači ulica čuli pojam ‘preveliki da propadnu‘. Danas je nejasno koji je kriterij, osim što je jasno da je moto vlasti ‘spriječimo paniku‘. A radi se o panici pretežito jako bogatih deponenata.
Istina, razlika između današnje situacije i one u kojoj su se našle administracije Georgea W. Busha i Baracka Obame u tome što sada, barem u početku, neće biti trošen novac poreznih obveznika. Bushova i Obamina administracija morala je potrošiti stotine milijardi dolara da bi spasila financijsku industriju koja je u prethodnom razdoblju uživala u basnoslovnim zaradama, što je bilo politički kontroverzno, iako su bankari kasnije vratili veći dio tog novca. Zasada je u ovoj novoj krizi povjerenja u sustav samo centralna banka obećala da će trošiti svoj novac na spašavanje banaka koje se nađu u problemima, a moralni hazard javne poruke o spašavanju svih američkih deponenata nikada nije bio viši. Još nije isključeno da će direktno i indirektno stradati američki porezni obveznici. U slučaju negativnog scenarija financijski udar bit će planetarnih razmjera te krajnje nepredvidljiv.
Podsjetimo da su američke institucije na preuzimanje odgovornosti za propalu SVB banku natjerali javnim paničarenjem oko sudbine klijenata SVB-a neki od najpoznatijih američkih milijardera, Bill Ackman i David Sacks. Ackman je u dramatičnoj objavi na tweetu poručio kako bi kolaps SVB mogao ugroziti oko 1000 tech i start up kompanija te isplatu plaća za 10.000 zaposlenih. Ti brojevi su na razini SAD-a supstancijalno nebitni, ali je javni pritisak te činjenica da bi se panika zbog SVB-a mogla proširiti na druge banke prisilila Federalne rezerve da reagiraju.
Prema pisanju New York Timesa čini se da u Sjedinjenim Državama trenutačno nisu samo pod pritiskom dionice bankarskog sektora, nego u pozadini ipak tinja panika deponenata, čije razmjere je teško procijeniti. Pod najžešćim udarom našle su se nakon propasti SVB-a dionice First Republic Bank i Zions Bank, a sporadične informacije govore da te kuće trpe ne samo pritiska preplašenih investitora u dionice, nego i, što je još opasnije, svojih deponenata. U tjednu prije pada SVB-a likvidaciju je proglasila i SIlvergate banka, koja se fokusirala na kripto biznise, a u nedjelju su regulatori shvatili kako je i Signature banka iz New Yorka u tako lošem stanju da ju je pametnije zatvoriti, nego je ostaviti da ‘krvari‘ likvidnost do dublje insolventnosti.
Trenutačno u američkom Treasuryju, Federalnim rezervama, FDIC-u, Vijeću ekonomskih savjetnika Bijele kuće… vjernici mole boga da je obećanje pomoći svim bankama koje se nađu pod pritiskom dovoljno snažna javna poruka. Logično bi bilo zaključiti da jest, jer je danas američki bankovni sustav ipak u puno boljem stanju nego 2007. godine tj. prije zadnje velike financijske krize. No, s obzirom da je splet geopolitičkih i makroekonomskih neizvjesnosti vrlo nezahvalan, nemoguće je sa 100-postotnom sigurnošću reći da nećemo gledati nešto slično ili gore nakon panike 2008. godine. Već se zaboravilo da je u 4 godine nakon krize 2008. propalo 465 američkih banaka. Propadalo ih je po desetak mjesečno. Ako se kuražni potez zaštite svih deponenata pokaže doista mudrim, sve bi mogli biti prividno uredu, ali, ako se panika nekim slučajem produži, možda smo doista svjedočili najvećem moralnom hazardu svih vremena od kojeg na kraju nije bilo baš nikakve koristi, a štete bi mogle biti epskih razmjera.