Progresivni ljevičar Gabriel Boric, 35-godišnjak čiji su korijeni po ocu na Ugljanu, a s majčine strane u Kataloniji, pobijedio je na predsjedničkim izborima u Čile koju su se održali u nedjelju 19. prosinca.
Nakon više od 99 posto prebrojanih glasačkih listića, Boric, koji vodi lijevu koaliciju s Komunističkom strankom, imao je 55,86 posto glasova. Njegov rival, krajnji desničar Jose Antonio Kast, prikupio je 44,14 posto glasova. Kast je tijekom izborne noći priznao poraz i čestitao Boricu na pobjedi.
Boriceva pobjeda dolazi više od dvije godine nakon najvećeg marša u modernoj povijesti Čilea.
Više od milijun i 200 tisuća Čileanaca izašlo je u listopadu 2019. godine na ulice glavnog grada zemlje Santiaga kako bi prosvjedovali protiv nejednakosti u društvu. U prosvjedima je poginulo 36 osoba, više od 11.000 ih je ozlijeđeno, 28.000 privedeno.
To se od "najuspješnije latinoameričke demokracije" nije očekivalo. Prema svim pokazateljima, Čile je trebao biti mirna te prosperitetna južnoamerička nacija i to više je iznenadila količina bijesa koja je razvalila ulice te rezultirala, procjenjuje se, štetom od čak 3,5 milijarde dolara i 300.000 radnih mjesta.
Ono što je počelo kao pobuna srednjoškolaca zbog dizanja cijene karata u gradskom prijevozu, pretvorilo se u široko prihvaćeni zahtjev za konačnim donošenjem novog ustava te jednostavno - za društvenim promjenama.
Što Čileanci mogu očekivati od Borica? Je li on zaista radikal i "komunistička lutka", kako ga je tijekom kampanje pokušao etiketirati Kast?
Boric je za vrijeme studija bio je član Autonomne ljevice, udruženja temeljenog na marksizmu i antiimperijalizmu. Skupinu je napustio 2016. godine kad je osnovao koaliciju Frente Amplio (Široki front) s puno pragmatičnijim političkim pristupom.
Boric se istaknuo kao jedan od vođa studentskih prosvjeda 2011. godine za besplatno obrazovanje. Godina studija u Čileu u to vrijeme stajala je u prosjeku 5500 dolara, a postojale su i velike razlike u kvaliteti između privatnih i javnih sveučilišta. Zbog toga su studenti iz manje bogatih obitelji nakon fakulteta grcali pod teretom studentskog duga ili jednostavno nisu ni dobivali šansu za daljnje školovanje.
S 29 godina ušao je u Kongres, kao zastupnik u Donjem domu rijetko naseljene najjužnije regije Magallanes čijih 80 posto stanovnika živi u gradu Punta Arenas, popularnoj bazi za ekskurzije na Antarktiku. Jedva je skupio 35.000 potpisa za kandidaturu, a onda je neočekivano pobijedio Daniela Jaduea iz Komunističke partije te postao prvo lice ljevičarske alijanse.
Prošle godine Boric je posjetio skupinu prosvjednika koji su zatvoreni zbog demonstracija navodeći da su nepravedno u zatvoru, a kad je prije nekoliko godina bio u Parizu, posjetio je jednog od ubojica senatora Jaimea Guzmána, koji je surađivao s Pinochetom, a ubijen je 1991. godine.
Kao predstavnik nove generacije ljevice u Čileu, Boric je često kritizirao stranke lijevog centra kao suviše pasivne i "neoliberalne". Borica su javno podržala i mnoga poznata lica poput meksičkog glumca Gaela Garcije Bernala i američkog glumca čileanskih korijena Pedra Pascala. Podršku mu je dala i bivša predsjednica Michelle Bachelet.
Ipak, pogled u njegov program pokazuje da tu nema ničeg suviše prevratničkog.
Skraćivanje radnog tjedna s 44 na u Europi standardnih 40 sati. Naglasak na feminizmu, zelenoj ekonomiji, priznavanju LGBT zajednice i podrška čileanskim Indijancima. Regulacija gospodarstva da, ali ne i nacionalizacija. Obećanje o neovisnosti središnje banke. Tu su i prijedlozi o širem državnom pokriću zdravstvenih usluga i reforme mirovinskog sustava te rekonstrukcija nacionalnih željezničkih pruga. Posljednje stavke vrlo su vjerojatno ekonomski neodržive kratkoročno gledano, ali sve u svemu njegov program više je socijaldemokratski, nego ekstremno ljevičarski.
Tri su identitetska pitanja koja se trenutno postavljaju pred Čileance. To su dolazak u zemlju više od milijun imigranata od 2014. godine, uglavnom građana Haitija i Venezuele. Drugi je mobilizacija najveće čileanske autohtone grupe, Mapuche Indijanaca, i njihov zahtjev da im se vrati zemlja i resursi oduzeti tijekom naseljavanja Čilea. Treće su velike promjene po pitanju ženskih prava i LGBT zajednice u Čileu, a i šire u regiji - poduzeti su koraci u smjeru legalizacije pobačaja, a nedavno su legalizirani istospolni brakovi.
Boric obećava veću jednakost društva. To je središnja tema u Čileu. Razina nejednakosti je frapantna unatoč visokom BDP-u što ga pogoni prirodno bogatstvo zemlje. To je bilo u srži posljednjih gnjevnih prosvjeda.
Zbog siline prosvjeda Čile je raspisao referendum o promjeni ustava koji je sastavila Pinochetova hunta i za koji se smatra da pogoduje interesima desnog političkog spektra i kapitalistima. Gotovo 80 posto Čileanaca poručilo je "da" žele novi ustav.