Kad je Musa al-Sadr 25. kolovoza 1978. otputovao u Libiju na sastanak s njezinim tadašnjim čelnikom Muammarom Gaddafijem, u Libanonu je već bjesnio građanski rat.
Sadr – ugledni i karizmatični šijitski imam iransko-libanonskog podrijetla, politički vođa i osnivač pokreta Amal – bio je poznat po svojim nastojanjima da ujedini duboko podijeljeni Libanon.
Zalagao se za međureligijski dijalog, držao je propovijedi i u kršćanskim crkvama, a imao je za cilj osigurati veća socijalna i politička prava za dotad marginaliziranu šijitsku zajednicu.
Bio je poznat kao terenski lider. I danas se prepričava njegova hrabrost kada je, nakon razornih lavina u planinskom selu Yammouneh, probio snježne nanose kako bi donio pomoć preživjelima.
U ljeto 1978. nastojao je zaustaviti eskalaciju sukoba između palestinskih boraca i izraelske vojske u južnom Libanonu, gdje je živjela većina njegovih sljedbenika. Vjerovao je da bi Gaddafi, kao ključni pokrovitelj palestinskog otpora, mogao pomoći u sprječavanju daljnjeg stradanja civila.
Nakon šest dana provedenih u Tripoliju, 31. kolovoza, viđen je kako se iz hotela udaljava u automobilu libijske vlade. Bio je to posljednji put da ga je itko vidio. Libijske vlasti tvrdile su da je otputovao za Rim, no istrage su tu tvrdnju opovrgle.
Kad su Libijci 2011. ustali protiv Gadafijeva režima, ukazala se prilika da se konačno dozna što se dogodilo s Musom al-Sadrom.
Kassem Hamadé, libanonsko-švedski novinar koji je izvještavao o ustanku, došao je do informacije o tajnoj mrtvačnici u Tripoliju, za koju mu je rečeno da bi mogla skrivati Sadrove posmrtne ostatke.
U hladnjači u koju ga je izvor odveo nalazilo se 17 tijela – svi odrasli muškarci, osim jednog djeteta. Rečeno mu je da su tamo već oko tri desetljeća, što se vremenski poklapalo s nestankom Sadra. No samo je jedno tijelo nalikovalo njemu.
„Otvorio je jednu ladicu i tada su me odmah dvije stvari šokirale“, prisjetio se Hamadé.
Prvo, lice tijela, boja kože i kosa i dalje su podsjećali na Sadra, unatoč proteklom vremenu. Drugo, činilo se da je osoba smaknuta. Barem je to bio Hamadéov dojam – lubanja je izgledala kao da je zadobila snažan udarac u čelo ili je prostrijeljena iznad lijevog oka.
Fotografiju tijela iz tripolijske mrtvačnice Kassem je predao timu sa Sveučilišta u Bradfordu, koji već dva desetljeća razvija napredni algoritam za prepoznavanje lica. Sustav se pokazao iznimno pouzdanim, čak i kod oštećenih i dotrajalih snimki, piše BBC.
Voditelj tima, profesor Hassan Ugail, usporedio je fotografiju iz mrtvačnice s četiri slike Muse al-Sadra iz različitih razdoblja njegova života.
Na ljestvici podudarnosti od 0 do 100, snimka je ostvarila rezultat u 60-ima. Prema Ugailovim riječima, riječ je o visokoj vjerojatnosti da se radi o Sadru ili njegovom bliskom rođaku.
Kako bi dodatno testirao nalaz, tim je istu analizu proveo i sa šest članova Sadrove obitelji te sa stotinu nasumično odabranih muškaraca sličnog podrijetla i izgleda. Usporedbe s rodbinom dale su visoke rezultate, ali nijedna nije nadmašila podudarnost između snimke iz mrtvačnice i poznatih Sadrovih fotografija.
Drugim riječima – postoji ozbiljna vjerojatnost da je Kassem doista vidio Sadrovo tijelo. A oštećenja na lubanji snažno sugeriraju smaknuće.
U ožujku 2023., četiri godine nakon što su dobili fotografiju iz mrtvačnice, BBC-jevi novinari otputovali su u Libiju kako bi razgovarali s mogućim svjedocima i pokušali locirati tijelo.
Na terenu ih je pratio Kassem Hamadé, no nije se mogao sjetiti točne lokacije mrtvačnice iz 2011., osim da je bila u blizini jedne bolnice. Ubrzo je prepoznao zgradu i uvjerio ekipu da je to mjesto koje su tražili.
Vanjski dio objekta uspjeli su snimiti, no dozvola za snimanje unutrašnjosti iznenada im je povučena. Već sljedećeg dana, neidentificirani muškarci — za koje će se kasnije ispostaviti da su pripadnici libijske obavještajne službe — priveli su cijelu ekipu.
BBC-jevi novinari proveli su šest dana u samici u zatvoru pod kontrolom obavještajaca, optuženi za špijunažu. Bili su zavezanih očiju, više puta ispitivani, te im je rečeno da im nitko neće pomoći i da bi mogli ostati zatočeni desetljećima.
Nakon intervencije BBC-ja i britanske vlade, pušteni su i deportirani.
Sve se odvijalo u kontekstu još uvijek nestabilne Libije, podijeljene između dvije suparničke administracije i niza naoružanih milicija. Prema informacijama iz zatvora, istragu su ometali bivši Gadafijevi lojalisti, koji još uvijek imaju utjecaj u sigurnosnim strukturama — i kojima nije bilo u interesu da BBC istražuje nestanak Muse al-Sadra.
Postoje dugogodišnje sumnje da je Musa al-Sadr ubijen.
Dr. Hussein Kenaan, libanonski akademik koji je radio u SAD-u, tvrdi da je upravo u tjednu Sadrova nestanka posjetio američki State Department, gdje mu je rečeno da je Sadr ubijen. Tu tvrdnju 2011. potvrđuje i bivši libijski ministar pravosuđa Mustafa Abdel Jalil, koji kaže da su Sadrove isprave bile falsificirane kako bi izgledalo da je otišao u Italiju, no da je zapravo ubijen u libijskom zatvoru. "Gaddafi je imao prvu i posljednju riječ," dodao je.
Jedna od teorija govori da je Gaddafijeva odluka možda bila rezultat pritiska iranskih islamističkih krugova, koji su uoči iranske revolucije 1979. vidjeli Sadra kao prijetnju.
Sadr je, naime, podržavao svrgavanje šaha, ali je zastupao umjereni, pluralistički pristup, nespojiv s ideologijom radikalnih islamista. Prema istraživanju iranskog stručnjaka Andrewa Coopera, Sadr je tjedan dana prije nestanka pisao šahu nudeći pomoć u suzbijanju tvrdolinijaške frakcije unutar opozicije.
Bivši libanonski veleposlanik u Teheranu, Khalil al-Khalil, potvrdio je postojanje pisma, u kojem je navodno zatražen i susret sa šahom 7. rujna 1978. godine. Cooper smatra da je pismo procurilo do radikala, koji su potom djelovali protiv Sadra.
Osim Iranaca, i palestinski borci možda su imali motiv za Sadrovu likvidaciju – bojali su se da bi mogao uvjeriti Gaddafija da ih zauzda zbog ugrožavanja libanonskih civila, piše BBC.
No, neki i dalje vjeruju da je Sadr živ. Među njima je i pokret Amal, koji je on osnovao. Njegov vođa Nabih Berri tvrdi da nema dokaza o smrti.
Godine 2011. Kassem je iz mrtvačnice ponio uzorak kose za DNA analizu, ali je navodno izgubljen. Sadrova obitelj i Amal odbacili su i nalaze analize lica – tvrde da tijelo sa slike nije njegovo.
Sadrov sin Sadreddine odbacio je mogućnost da je tijelo s fotografije njegov otac, navodeći da to "proturječi informacijama" prema kojima je Sadr nakon 2011. još uvijek živ i zatočen u Libiji. BBC za tu tvrdnju nije pronašao nikakav dokaz.
Ipak, uvjerenje da je Sadr živ ima snažnu simboličku težinu među libanonskim šiitima. Pokret Amal svake godine 31. kolovoza obilježava obljetnicu njegova nestanka.
BBC je više puta tražio komentar od Berrijeva ureda, ali nije dobio odgovor. Isto vrijedi i za libijske vlasti, koje se nisu očitovale ni o istrazi ni o uhićenju novinara BBC-ja u Tripoliju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....