Jedan od najstrašnijih ratnih užasa: ‘Bogati stranci dolazili su u Sarajevo ubijati civile - objavljena ‘tarifa‘, djeca su bila najskuplja‘

Prvo su postojale tek nejasne indicije.

Šuškalo se da je bilo ljudi koji su tijekom opsade Sarajeva dolazili iz inozemstva na položaje bosanskih Srba, koji su grad držali u obruču. I otamo snajperima gađali civile, piše Slobodna Dalmacija.

Za “vikend četnike” - Srbe iz Srbije koji su povremeno, najčešće vikendom, prelazili Drinu kako bi sudjelovali u borbama, pljačkama i silovanjima Karadžićeve armade, a onda se u ponedjeljak vraćali svakodnevnom životu - znalo se otprije. O njima je među prvima pisao i britanski Guardian. Talijanski i francuski dopisnici spominjali su europske ekstremiste koji su se pridruživali Vojsci Republike Srpske. A i u izvješćima CIA-e, danas deklasificiranima, spominju se strani dobrovoljci. No, ovo nije bila ta kategorija.

Izvješća UNPROFOR-a tih su krvavih devedesetih sporadično bilježila da su se među srpskim paravojnim jedinicama povremeno viđali “strani pojedinci” na položajima s kojih se pucalo na Sarajevo.

Svjedočenja u Haagu

Kasnije, takve se informacije pojavljuju i u Haagu, u predmetima protiv generala Stanislava Galića i Dragomira Miloševića, zapovjednika Sarajevsko-romanijskog korpusa. Svjedoci, uključujući prebjegle pripadnike Vojske Republike Srpske, opisivali su da su se na položajima povremeno pojavljivali “gosti”, “posjetitelji” i “pojedinci sa strane” koji su bili dovedeni na prvu liniju kako bi vježbali gađanje iz - snajpera.

Sredinom rata sarajevski Dani i Slobodna Bosna prvi put spominju priče o ljudima koji su “dobro platili” da iz inozemstva dođu u BiH. I sudjeluju u lovu na vojnike i civile. O tome je tijekom rata pisao i Corriere della Sera.

A onda se 2022. tvrdnja o “ratnom turizmu” na brdima opkoljenog Sarajeva prvi put pojavila u dokumentarnom filmu “Sarajevo safari”. U njemu anonimni svjedok, Slovenac, koji je u vrijeme rata radio za jednu američku tvrtku, tvrdi da su bogati stranci plaćali pripadnicima paravojnih formacija da im daju pristup položajima s kojih se pucalo na Sarajevo.

Postojao je i cjenik. Djeca su bila najskuplja: 100 milijuna talijanskih lira. Zatim muškarci u uniformi. Potom žene, one su bile nešto jeftinije. Dok su starce navodno mogli ubijati - besplatno. Autor filma, slovenski redatelj Miran Zupanič ističe da je riječ o pouzdanom i potvrđenom svjedoku. Da je imao dogovor i s izvorima sa srpske strane. I da su oni u posljednji trenutak otkazali svoje svjedočenje.

Nakon prikazivanja filma na Al Jazeera Balkans DOC festivalu u Sarajevu Obavještajno-sigurnosna agencija i Tužilaštvo BiH najavili su provođenje izvida. No kaznena prijava na koncu nije podignuta u BiH, nego u - Italiji.

Prijava u Milanu

Novinar i pisac Ezio Gavazzeni, potaknut filmom, ali i vlastitim istraživanjima na području Sjeverne Italije, podnio je, u suradnji s dva odvjetnika i bivšim sucem Guidom Salvinijem, kaznenu prijavu tužiteljstvu u Milanu. Uvjereni su da su pronašli više ljudi koji su preko mreža ekstremističkih grupa iz Trsta, Torina i Milana u razdoblju od 1993. do 1995. odlazili na položaje oko Sarajeva i - uz plaćanje primjerene cijene - gađali opkoljene civile i vojnike.

Jednom mjesečno skupine bogatih Talijana kretale su iz gradića Magenta nedaleko od Milana. Imali su maskirne uniforme, lovačke čizme i oružje, a u BiH su autobusom, a potom avionom, putovali pod krinkom humanitarne misije. Nuđenje “aranžmana” nije bilo nimalo tajno.

Krajem 1993. Vojna obavještajna služba Armije BiH upozorila je časnike talijanske obavještajne službe ISIMI-ja u Sarajevu o najmanje petero “lovaca” - među ostalima i jedan vlasnik privatne klinike za estetsku medicinu iz Milana - koji su doputovali od Beograda do Pala. Osim Talijana, u tim krvavim ekskurzijama sudjelovali su i američki, kanadski te ruski državljani.

Čak 2000 ljudi

Prema procjenama, bilo ih je oko dvije tisuće.

Na temelju Gavazzenijeve kaznene prijave, tužitelj Alessandro Gobbis otvorio je istragu protiv zasad nepoznatih osoba za “namjerno ubojstvo s osobito okrutnim motivima”. Spominje se povezanost s infrastrukturom koju je koristila Služba državne bezbednosti Srbije, uključujući mreže oko nekadašnje čarter-tvrtke "Aviogenex" i Jovicu Stanišića.

Time je tri desetljeća nakon opsade prvi put pokrenuta formalna kaznena istraga koja bi trebala pokazati jesu li doista strani državljani dolazili u Bosnu i Hercegovinu tijekom opsade Sarajeva kako bi svoje nastrane nagone zadovoljili “ratnim turizmom”.

Tijekom napada bosanskohercegovačkih Srba u Sarajevu je poginula 11. 541 osoba. Procjene govore da je tristotinjak snajperista svakodnevno vrebalo Sarajlije, civile i vojnike. Službena statistika dokumentirala je 255 osoba ubijenih snajperskim hicima. Od toga 60 djece, piše Slobodna Dalmacija.