Dok su se ruske snage povlačile iz Hersona i jačale ofenzivne operacije u Donjeckoj oblasti, ruski vojni blogeri još su jednom pokazali svoj utjecaj u formiranju nacionalnih političkih agendi. Brojni vojni dopisnici kritizirali su povlačenje ruskih snaga iz Hersona i optužile Kremlj da ne želi dobiti rat. Unatoč tome što su trenutačno najveći kritičari ruske vlasti u zemlji, predsjednik Vladimir Putin danas ih više nego ikada brani i čak im nudi visoke pozicije u Kremlju.
Tijekom rata u Ukrajini, Rusi su postali manje aktivni na većini društvenih medija. Popularne platforme poput YouTubea, Instagrama, Facebooka, Twittera i TikToka posljednjih osam mjeseci ili su nestale iz Rusije su ili izgubile dobar dio korisnika u toj zemlji. S druge strane, aplikacija i društvena mreža Telegram bilježi rekordan rast publike i sadržaja. Ta promjena dominantnog kanala putem kojeg se medijska publika informira otvorila je prostor novim akterima - vojnim blogerima.
Broj sljedbenika
Za razliku od ruskih vlasti, koje su uvelike nastavile širiti svoje propagandne ideje putem tradicionalnih medija – televizije i novina, pro-ratni blogeri postali su sve popularniji izvor informacija o borbama u Ukrajini, skupljajući ogroman broj sljedbenika na Telegramu, VKontaktu i RuTubeu, ocjenjuju eksperti iz think tanka Institut za ratne studije (ISW).
Zajednica ruskih vojnih blogera sastoji se od preko 500 neovisnih stvaralaca. Od toga njih desetak ima između 100.000 i 800.000 pretplatnika. Najviše sljedbenika ima čečenski vođa Ramzan Kadirov (više od tri milijuna pratitelja). Najuspješniji kanali imaju komercijalnu vrijednost i ostvaruju prihod od oglašavanja. Zajednica vojnih blogera sastoji se od širokog spektra likova, od onih koji podržavaju Kremlj dok kritiziraju rusko vojno zapovjedništvo do onih koji izravno okrivljuju ruskog predsjednika Putina za vojne neuspjehe u Ukrajini.
Među njima su bivši zaposlenici ruskog ministarstva obrane, ljudi blisko povezani s plaćeničkom skupinom Wagner i s čečenskim specijalnim postrojbama te novinari državnih novinskih kuća. Povezuju ih proratni nacionalistički stavovi, često isprepleteni sa stajalištima istaknutih ruskih nacionalističkih ideologa. Nadaju se potpunom osvajanju Ukrajine i porazu režima u Kijevu te predlažu da se službeno objavi rat protiv Ukrajine i pokrene masovna mobilizacija.
Zahvaljujući odnosima s oružanim snagama, ovi blogeri uživaju pristup područjima koji su većinom zabranjeni drugim novinarima i redovito dijele detaljne karte i informacije s prve linije fronte. Objavljuju vlastito mišljenje i analizu ratne situacije na ležeran i pristupačan način, koja se razlikuje od službenog izvještaja ruskog ministarstva. Nakon što je Kremlj praktički ugušio neovisno ratno izvještavanje, vojni blogeri zauzeli su važnu ulogu u ruskom medijskom krajoliku.
Neočekivani saveznik
Iako ih njihove kritike Kremlja čine potencijalnom prijetnjom službenom narativu, dobili su neočekivanog saveznika. Putin je branio zajednicu ratnih dopisnika od napada Ministarstva obrane i zaštitio njihovu neovisnost, dok je povećao represiju i cenzuru za ostatak zemlje.
Početkom listopada ruski vojni dopisnici javno su kritizirali ministarstvo obrane Ruske Federacije zbog pokušaja cenzure, nakon što su ih dužnosnici okrivili da su otkrili ruske pozicije ukrajinskim snagama. Umjesto novčane ili zatvorske kazne koje prijete onima koji se ogriješe o ratni zakon o cenzuri, vojni blogeri nastavili su izvještavati bez ikakvih posljedica.
Razlog tome je vjerojatno Putin, koji je stao na njihovu stranu, rekavši da su transparentnost i točnost važni u ratnom izvještavanju. Institut za ratne studije je izvijestio kako je Putin vjerojatno blokirao pokušaj ruskih dužnosnika da kazneno progone ili na neki drugi način kontroliraju "milblogere". Vojni blogeri nude kritički pogled na političku i vojnu elitu zemlje. S milijunima sljedbenika i sposobnošću da kritički govore o eliti, ti su novi vojni kanali postali novi predvodnici javnog mnijenja u represivnom političkom sustavu.
Određeni vojni dopisnici čak drže i službene položaje u Kremlju. Putin je ponudio pozicije u vlasti blogerima s velikim brojem sljedbenika. Među njima je i dopisnik lista Komsomolskaya Pravda Aleksander (Saša) Kots, koji je postao član Ruskog vijeća za ljudska prava. Kots na Telegramu ima oko 700 tisuća pratitelja. Putin se također osobno sastao s pojedinim ruskim vojnim blogerima i pozvao ih da prisustvuju njegovom govoru o aneksiji 30. rujna.