Indijska vlada bijesna je na poznate ličnosti koje su podržale pobunu indijskih poljoprivrednika koji su već mjesecima na cesti prosvjedujući protiv vladine reforme poljoprivrednog sektora. Prašinu je podignula pop-pjevačica Rihanna kad je na svom Twitter profilu objavila vijest o gašenju interneta prosvjednicima s komentarom "zašto ne govorimo o ovome" i hashtagom #ProsvjediFarmera. Rihanna ima stotinu milijuna sljedbenika na toj društvenoj mreži i njezin komentar je podijeljen čak 230.000 puta, a "lajkalo" ga je čak pola milijuna ljudi, piše al Jazeera. A tu je, razumljivo, i sveprisutna Greta Thunberg.
Prije još samo koju godinu procjenjivalo se da je Indija na najboljem putu da postane nova Kina. Bila je jedna od najbrže rastućih svjetskih ekonomija još 2016. godine, sa stopom na kojoj joj i Kina zavidjela - 8,26 posto uz rast od 0,25 posto u odnosu na godinu dana prije. A onda počinje pad pa se 2019. godine spustila na 5,02 posto uz pad od 1,1 posto u odnosu na godinu dana prije.
I to nisu samo hladne brojke, statistika koja treba analitičarima. Kaur, djevojka s kojom je razgovarao ugledni časopis Foreign Policy u listopadu ove godine, rekla je da u proteklih šest godina (to je razdoblje u kojem je na vlasti Narendra Modi) vidi kako siromašni postaju još siromašniji. Nacionalni ured za bilježenje zločina objavio je u rujnu prošle godine da je najmanje 10.281 ljudi povezanih s poljoprivrednim sektorom u 2019. godini izvršilo suicid. Da stvari budu jasnije, 28 dnevno. Izvori navode da je to većinom zbog očaja jer ne vide mogućnost napretka nakon što ih je pritisla suša koja je odgovorna za slabije prinose, što je rezultiralo većim zaduživanjem. A dugove nisu u stanju otplatiti.
Tri sporna zakona
Vlada je reagirala. I u rujnu donijela tri zakona koja su trebala reformirati indijski poljoprivredni sektor. U kojem radi pola od 1,35 milijardi stanovnika. I koji ostvaruje 15 posto indijske ekonomije koja vrijedi 2,7 tisuća milijardi dolara. Već je iz tih brojki vidljiv temeljni problem: poljoprivredna je proizvodnja iznimno ekstenzivna, ali je njezin učinak u neravnoteži s aktiviranim resursima. Ili jednostavnije, u tom primarnom sektoru radi previše ljudi čija je produktivnost premala. I dodatno: više od trećine poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu seljaka manje je od dva hektara, trećina je između dva i tri hektara, 28 posto između četiri i pet hektara, a samo 5 posto ozbiljno je poljoprivredno gospodarstvo s više od 5 hektara. Dakle, ozbiljna se proizvodnja može ostvarivati samo na 33 posto zemljišta. A treba uzeti u obzir i da je tehnološka opremljenost poljoprivrednika iznimno loša, u mnogim je slučajevima i dalje riječ o motici i kanti s vodom.
Zakoni su trebali otvoriti prostor seljacima za slobodnu trgovinu s prerađivačima, veletrgovcima, izvoznicima pod jednakim uvjetima, navela je vlada. Što bi proizvođačima donijelo sigurne cijene i prije nego što zasade usjeve. Drugi je korak trebao biti modernizacija proizvodnog procesa uvođenjem hladnjača i moderne tehnologije kako bi se stvorilo konkurentno okruženje te spriječilo bacanje hrane koje je posljedica nedostatka skladišnih prostora. I konačno, treći je zakon trebao učiniti indijsku poljoprivredu atraktivnom za ulaganja privatnog sektora.
Realno gledajući, navedeno zvuči dobro. Ali, to su riječi vlade. Koja, što je jedna od najvećih zamjerki seljaka, nije njih pitala što misle o tome. A što misle vrlo su brzo pokazali. Počelo je okupljanjem nezadovoljnih seljaka u saveznoj državi Punjab koji su se protivili zakonima tvrdeći da će ih uništiti. Indija je, kao socijalistička država, uspostavila sustav koji traje desetljećima, a prema kojemu vlada definira najmanju otkupnu cijenu poljoprivrednih proizvoda. Što je proizvođačima jamčilo kakvu-takvu sigurnost. Sada, smatraju, ta sigurnost nestaje, a oni će biti izručeni na milost i nemilost velikim sustavima koji će im nametati pravila igre. Nezadovoljstvo je polagano ključalo da bi u konačnici seljaci, budući da nitko nije reagirao na njihove pozive, krenuli put glavnoga grada. Konvoji traktora, ali i zaprežnih kola, polagano su se kretali i pokrenuli poljoprivrednike i iz drugih saveznih država. Ubrzo se New Delhi našao pod opsadom. Vlada je reagirala instinktivno i zatvorila prilaze. Indijski dnevni list The Hindu prenosi razgovor jednog od seljačkih vođa s policijskim zapovjednikom. "Što radite ovdje, ne znate li da je u Delhiju pandemija", viče policajac. "A je li to znala i vlada kad je donijela tri zakona bez ikakve konzultacije u jeku pandemije?" Policajac se ne da: "Ima 101 način da prenesete svoje nezadovoljstvo vladi a da ne dolazite u Delhi". Farmer će na to: "Reci nam dva, a ostalih 99 zadrži za sebe".
Model čekanja
Barikade su uskoro pale, i Delhi okupiraju tisuće i tisuće seljaka koji ondje borave od 27. studenoga i 26. siječnja su upali u glavni grad i osvojili poznatu Crvenu tvrđavu.
Vlada se odlučila na klasični model čekanja da se emocije ispušu i da želja za povratkom kući postane jača od želje za rušenjem zakona. Prevarila se. Seljaci, tvrdoglavi kako samo oni znaju biti, i dalje sjede i ne miču se. A s njima su i žene koje daju posebnu notu ovim prosvjedima. I snažnu podršku muškarcima. Potaknuli su i jednodnevni opći štrajk, a dva su dana štrajkali glađu. Situacija se pomalo počela otimati kontroli i vlada je morala popustiti, počeli su pregovori. Bezuspješni. Stav je poljoprivrednika beskompromisan: prvo ukinite donesene zakone, a zatim možemo razgovarati o novim rješenjima. Oglasio se i Vrhovni sud koji je potvrdio da je pristup vlade bio u mnogočemu manjkav te predložio formiranje mješovite komisije u kojoj bi bili predstavnici vlasti i prosvjednika. Seljaci su bili zadovoljni ovom moralnom pobjedom, ali su ostali čvrsti - nema pregovora bez ukidanja zakona.
Indijski premijer Narendra Modi tako se našao u još jednoj ozbiljnoj krizi. I to u jeku pandemije koja je zemlju doslovce bacila na koljena. Situacija je postala nešto bolja nakon što je pokrenuta kampanja cijepljenja.
Težina krize može se iščitati iz spremnosti mase ljudi da u tako ozbiljnoj javnozdravstvenoj situaciji odluči riskirati zarazu i danima sjediti pred glavnim gradom. Modi je konačno shvatio da mora nešto učiniti i odlučio se pozvati na svoj ugled u javnosti. Kako prenosi The Wire, poručio je seljacima da vjeruju njemu, njegovoj vladi i njegovim namjerama. "Želim reći svojoj braći i sestrama farmerima s posvećenih gora svetog grada Kashi (Varanasi) da je naša namjera pobožna poput vode Maa Gange (svete rijeke Ganges)", rekao je Modi. I priznao da poljoprivrednici imaju pravo biti zabrinuti zbog zakona.
Odgovor koji je The Wire zabilježio trebao bi ga zabrinuti. "Vlada je također rekla da će se zaposliti 2 milijuna ljudi, da je sav crni novac vraćen državi i da Kina više ne okupira indijski teritorij", riječi su jednog od prosvjednika. A zatim je zaigrao na nacionalističku kartu jer su mnogi od prosvjednika Sikhi. Što je samo pojačalo odlučnost poljoprivrednika.
Jayati Ghosh za Project Syndicate navodi da je točno da su prihodi poljoprivrednika u trajnom padu od Modijeva dolaska na vlast 2014. godine. A upravo su poljoprivrednici, piše gospođa Ghosh, odigrali ključnu ulogu u Modijevoj prvoj izbornoj pobjedi jer im je obećao udvostručenje prihoda u prvih pet godina mandata. Računica je bila jednostavna: premijer je rekao da će im platiti 50 posto više nego što su njihovi proizvodni troškovi. Što je klasična populistička varka jer vlada tog novca niti je imala niti ima. Situacija je utoliko teža što je riječ o vjernom biračkom tijelu vladajuće Bharatiya Janata Party (BJP, Indijska pučka stranka). Modijeva je politika i nacionalistička i snažno se oslanja na tezu "Prvo Hindusi". Na ruku mu ide i stanje na političkoj sceni gdje je gotovo pa nestala bilo kakva ozbiljna opozicija. Kongresna stranka, vezana uz obitelji Gandhi i Nehru, koja je vladala Indijom većinu njezine nove samostalnosti nakon prestanka britanskog kolonijalizma, u raspadu je i pitanje je hoće li se moći oporaviti. Iz stranke stižu sve glasniji pozivi za otklonom od Gandhi-Nehru naslijeđa, ali u vrhu i dalje postoje snažni otpori. Situacija je nešto drukčija na razini saveznih država gdje lokalne stranke jačaju, ali na saveznoj je razini Modi bio miran. Dok pred Delhi nisu došli seljaci.
Ukidanje krupnih novčanica
Koji sada otvaraju pitanje i kontroverzne odluke iz 2016. godine kojom je Modi odlučio ukinuti novčanice u velikim apoenima tvrdeći da će time iskorijeniti korupciju, ali je izazvao veliku zabunu u javnosti, gužvu u bankama pri zamjeni valute jer su mnogi svoju ušteđevinu čuvali kod kuće upravo u novčanicama velikog iznosa. Ciljani je učinak bio minimalan. To je Modiju prošlo bez većih turbulencija, ali je time počelo stvaranje kritične mase. Koja je eksplodirala. Barkha Dutt, ugledna indijska novinarka, za The Washington Post je napisala da javnost simpatizira prosvjednike. I upozorila da se moralna snaga indijskog farmera ne smije podcijeniti, posebno kad ta skupina počinje projicirati subliminalnu kolektivnu krivnju prema vladi.
S druge strane, postojeći poljoprivredni sustav u Indiji je neodrživ. Preciznije, održiv je, ali u tom će slučaju zemlja trajno ostati u status "velikog ekonomskog potencijala", nikad ostvarenog. Što predstavlja nacionalni sigurnosni problem. Indija je trebala biti zamašnjak azijskog razvoja i primjer koji potvrđuje da velika i mnogoljudna zemlja može biti ekonomski uspješna i razvijati funkcionalnu demokraciju. I tako djelovati kao protuteža Kini. Modi je tu katastrofalno zakazao. Kina se oporavila od epidemije i ekonomski grabi naprijed krupnim koracima. Zemlje ASEAN-a su formirale Sveobuhvatno ekonomsko partnerstvo (RECP) u koje je ušla Kina, ali i primjerice Australija. Indija nije.
Lose-lose situacija
Zbog opravdanog straha da bi mogla postati tržište za proizvode drugih, a ne regionalni privredni lider. Vijetnam i Kina imaju znatno snažniji i otporniji ekonomski sustav. Peking s velikim zadovoljstvom promatra razvoj stanja u Indiji svjestan da je unutarnji problemi čine ranjivijom na sigurnosnom planu. Pa se s te pozicije može promatrati i sve nasrtljivija, drskija kineska politika prema Indiji na prostoru Himalaje. Gdje Peking vjeruje da će moći malim koracima, potiskujući indijske snage, ostvariti svoje teritorijalne aspiracije. Jer New Delhi mora gledati i prema Pakistanu u kojem također traju nemiri i vlada je nestabilna pa nije isključeno da se pokuša održati izazivanjem sukoba s Indijom. Kao što je Modi prošle godine konstruirao incident s Pakistanom kako bi mobilizirao svoje biračko tijelo nacionalističkim talambasanjem. A u taj sklop ide i ukidanje autonomije Kašmira. Modi se nadao da će kineskom projektu Jedan pojas, jedan put, koji kani preko Pakistana otvoriti koridor do Indijskog oceana, odgovoriti suradnjom s Iranom. I ostvariti jačanje komunikacije na liniji sjever-jug preko luke Chabahar. A onda je Kina objavila da planira 25-godišnji strateški ugovor s Iranom. I sasvim je jasno da će propasti dogovori s Indijom. Među ostalim i zato što je Kina nastavila kupovati iransku naftu nakon vraćanja američkih sankcija 2018. godine, a Indija nije.
Modi se tako našao ozbiljno stiješnjen između unutarnjih i vanjskih problema. Kao svaki populist kad njegova sljedba shvati da je sve to bila samo šarena laža iza koje nema sadržaja. Nacionalizam se ne može jesti. Nepostojanje alternative ga zasad spašava pa je i dalje njegova popularnost iznad 70 posto. Ali bez utjecaja seljačke bune. Koja za Modija nikako ne može završiti dobro. Ako popusti, pokazat će slabost na koju će reagirati Kina i Pakistan, ali i dati prostor novim političkim snagama za agresivniji nastup. Što bi moglo uništiti sada ugodnu situaciju samovlasti. Osim toga, popuštanje znači da neće biti neophodnih poljoprivrednih reformi, što će dodatno otežati nastavak ekonomskog rasta, posebno u situaciji kad zemlju čeka težak oporavak od epidemije koja je poharala zemlju. Ako ne popusti, vrlo je vjerojatno da će se suočiti s bijesom poljoprivrednika koji bi se mogao oteti kontroli.
Dakle, lose-lose situacija, gubi u svakom ishodu. U Pekingu uživaju, u Islamabadu slave. A pred New Delhijem sjede ljudi koji nisu više spremni na kompromis.