Na današnji dan, 17. lipnja 1631. godine, u tvrđavi Burhanpur na središnjem indijskom podkontinentu, preminula je žena čije će ime postati sinonim za najveličanstveniji spomenik ljubavi u ljudskoj povijesti.
Njeno ime bilo je Mumtaz Mahal. Umrla je na porodu svog četrnaestog djeteta, a njezin suprug, vladar Mogulskog carstva Šah Džahan, neutješan, odlučio je podići mauzolej kakav svijet još nije vidio - Taj Mahal.
Arjumand Banu Begum - žena iza legende
Rođena 1593. godine kao Arjumand Banu Begum, Mumtaz Mahal potjecala je iz moćne perzijsko-indijske plemićke obitelji. Bila je unuka Asaf Khana i nećakinja Nur Džahan, carice supruge cara Džahangira. S 19 godina udala se za princa Khurrama, budućeg Šah Džahana. Bila je njegova treća supruga, ali i daleko najvoljenija.
Njen naslov ‘Mumtaz Mahal‘ značio je ‘Dragulj palače‘, a bio je itekako zaslužen. U vremenima kada žene rijetko izlaze iz sjene moći muškaraca, Mumtaz je bila Šah Džahanova savjetnica, pratilja na putovanjima i izvor utjehe. Legenda kaže da se par nikada nije rastajao, da je bio nerazdvojan u ljubavi, politici i životu.
Smrt koja je promijenila tijek povijesti
Tijekom vojnih pohoda u regiji Dekkan, Mumtaz je pratila svog supruga i tamo, u Burhanpuru, 1631. godine, umrla pri porodu njihova četrnaestog djeteta, kćeri Guhare Begum. Imala je samo 38 godina. Šah Džahan je bio shrvan. Povukao se iz javnog života, nosio bijelo, odbijao zabavu i gotovo godinu dana tugovao. Prema nekim kronikama, posijedio je u roku nekoliko dana.
Tada, u boli i očaju, odlučuje podići spomenik kakav još nije viđen - ne samo grobnicu, nego vječnu uspomenu na ljubav koja je nadživjela smrt.
Taj Mahal - monumentalna priča o ljubavi i moći
Gradnja Taj Mahala započela je ubrzo nakon Mumtazine smrti. Njen suprug odabrao je lokaciju u Agri, uz obalu rijeke Yamune, gdje će u tišini mramora njegova voljena zauvijek počivati.
Gradnja je trajala više od dvadeset godina - od 1632. do 1653. - i u njoj je sudjelovalo, prema nekim zapisima, više od 20.000 radnika, obrtnika i umjetnika iz cijelog Mogulskog carstva, pa čak i iz Europe i Srednje Azije.
Glavni arhitekt bio je Ustad Ahmad Lahauri, dok su dragulje, mramor i materijali stizali iz svih dijelova svijeta: bijeli mramor iz Radžastana, tirkiz iz Tibeta, lapis lazuli iz Afganistana, safiri sa Šri Lanke, žad iz Kine.
PROČITAJTE VIŠE Najnovije fotografije zgrozile javnost, propada jedno od sedam svjetskih čuda
Cijeli kompleks obuhvaća ne samo samu grobnicu, već i simetrične vrtove, džamiju, gostinjsku palaču, zidove i monumentalna vrata.
Mitovi i žrtve
Kao i svaki spomenik ovakvih razmjera, i Taj Mahal je okružen legendama. Jedna od najpoznatijih, iako povijesno neutemeljena, tvrdi da je Šah Džahan naredio osljepljivanje i odsjecanje ruku glavnih majstora kako nikada više ne bi mogli izgraditi ništa slično.
Zabilježene su i velike žrtve među radnicima zbog teških uvjeta rada, bolesti i nesreća - sve u svrhu ostvarenja vizije jednog čovjeka i njegove tuge.
Taj Mahal je konstruiran da bude savršeno skladan. Cijeli kompleks je simetričan. Zgrada mauzoleja savršeno je centrirana, a četiri minareta oko nje blago su nagnuta prema van, kako bi se u slučaju potresa srušili od grobnice, a ne na nju.
Unutrašnjost je ukrašena delikatnim intarzijama dragog kamenja koje tvore cvjetne uzorke. Citati iz Kurana ispisani su kaligrafijom na mramoru, a sama igra svjetlosti tijekom dana mijenja nijanse bijelog kamena - od ružičaste u zoru, do zlatne u suton.
U središtu leže sarkofazi Mumtaz Mahal i Šah Džahana, premda su pravi grobovi u kripti ispod. Šah Džahan je pokopan uz nju nakon smrti 1666., čime je narušena savršena simetrija - jedini asimetrični element cijelog kompleksa.
Taj Mahal danas
Od 1983. godine Taj Mahal je na popisu UNESCO-ove svjetske baštine, a 2007. godine izabran je među Sedam novih svjetskih čuda. Svake godine privlači milijune posjetitelja iz cijelog svijeta, fasciniranih ne samo ljepotom, već i pričom koja iza nje stoji.
No Taj Mahal nije imun na vrijeme. Zagađenje zraka, masovni turizam i klimatske promjene prijetnja su njegovoj dugovječnosti. Indijska vlada poduzima niz mjera za očuvanje, od ograničavanja prometa do restauratorskih radova.
Ipak, u svijesti ljudi, Taj Mahal je ostao ono što je bio i na početku: spomenik ljubavi.
Kad ljubav nadživi smrt
U vremenu kada su spomenici uglavnom građeni u slavu ratova, pobjeda i imperija, Taj Mahal odskače kao nešto osobno i univerzalno. U njegovim hladnim bijelim kamenim pločama, u njegovim lukovima, vrtovima i tišini - odjekuje glas jedne tuge i ljubavi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....