“Naša zemlja - El Salvador - snosi odgovornost za smrt Alberta i Angie Martinez, koji su se utopili pokušavajući stići u SAD. Od sada ćemo učiniti sve kako bi Salvador postao sigurnije i bolje mjesto za život, a naši ljudi prestali bježati u Ameriku”, objavio je Nayib Bukele, novoizabrani predsjednik ove siromašne latinoameričke države, zaboravljene od svih, sve dok nedavno svjetski mediji nisu objavili dramatične fotografije utopljenog oca i kćeri, koji su pokušali doći do spasa u Americi, ali su umjesto toga našli smrt u rijeci Rio Grande.
“Nitko ne napušta vlastitu državu jer želi, nego zato što mora. Vlasti u SAD-u i Meksiku ružno se odnose prema izbjeglicama, no to je njihov problem, a naš je zadatak napraviti sve kako bi ljudi imali razloga ostati u El Salvadoru”, rekao je nedavno izabran 37-godišnji salvadorski šef države, Palestinac podrijetlom.
Treći put
Iako je političku karijeru započeo u ljevičarskom FMNL-u, koji se od 1992. smjenjuje na vlasti s desničarskom strankom Arena, Nayib Bukele je pobijedio kao zagovornik “trećeg puta”, uz obećanje da će uništiti svemoćne ulične bande koje su stvarna vlast u Salvadoru, poboljšati užasnu gospodarsko-socijalnu situaciju i nastaviti održavati bliske veze s vlastima u Washingtonu.
A onda se morao suočiti s događajem koji je pokazao da Amerika i predsjednik Donald Trump ne mare za probleme stanovnika Salvadora. Fotografija mrtvog oca i djeteta pronađenih u vodi rijeke Rio Grande na dijelu američke granice s Meksikom dramatičan je podsjetnik na ono s čime se mnogi migranti susreću kad pokušavaju prijeći u Sjedinjene Države.
Vlasti El Salvadora identificirale su nesretnu obitelj kao Oscara Alberta Martineza i njegovu kći Angie Valeriju M., a utopili su se prošle nedjelje kad su pokušavali ući u SAD. Njihova su tijela pronađena u ponedjeljak blizu Matamorosa, prekoputa rijeke Brownsville u Teksasu, a djevojčica je imala samo dvije godine.
tijela Alberta Ramireza i njegove kćeri koji su se utopili pokušavajući ući u SAD
Salvador je najmanja država Srednje Amerike u kojoj još od 19. stoljeća zemljom dominiraju “las catoce”, 14 bogatih obitelji, koje su bile vlasnici cjelokupnog nacionalnog bogatstva, tako da su američki diplomati još prije Drugog svjetskog rata pisali kako “u zemlji, praktički, nema srednje klase između najbogatijih i najsiromašnijih, a oko 90 posto državnog bogatstva u rukama je pola posto bogatih”.
Eskadroni smrti
Početkom 1970-ih pojedine ljevičarske skupine započele su gerilski otpor, a snažnije su djelovale od 1980., kada su se udružile u Frontu za nacionalno oslobođenje “Farabundo Martí” (FMLN). U 12-godišnjem, brutalnom građanskom ratu, SAD je podupirao režimske snage. Predvodio ih je Roberto D’Aubuisson, koji je organizirao desničarske paravojne skupine i eskadrone smrti, koji su od 1979. do 1981. ubile oko 30.000 ljudi, uglavnom civila, među kojima i nadbiskupa Óscara Romera, koji je zagovarao društvene reforme.
Potom je 1979. na 1980. uspostavljen novi vojno-civilni režim, a predsjednikom je imenovan José Napoleón Duarte iz Demokršćanske stranke, dok je D’Aubuisson osnovao konzervativni Republikanski nacionalni savez (ARENA). Mirovnim sporazumom u siječnju 1992. okončan je građanski rat te je uslijedila demokratizacija, a broj poginulih od 1980. do 1992. procijenjen je na 75.000 žrtava.
Najpoznatiji među njima bio je salvadorski nadbiskup Óscar Romero, pobornik siromašnih, koji je zagovarao društvene reforme, pa su ga ubili desničari, poslije mise održane 24. ožujka 1980., metkom u srce. Papa Franjo je prošlog listopada Romera proglasio svetim zbog toga što je stao na stranu siromašnih i obespravljenih.
Manje-više, nitko od ubojica nije kažnjen za zlodjela. U svrhu daljnjeg pomirenja prošlosti i društva, prvi demokratski izabran predsjednik i prvi ljevičarski lider El Salvadora nakon rata, Mauricio Funes, 2012. je zatražio oprost zbog masakra u El Mozoteu, i to na 30. obljetnicu ubojstva biskupa Romera.
Ako je Salvador imao ružnu prošlost, ni sadašnjost nije nimalo bolja. El Salvador je država koja je podijeljena između dvije bande, “18. ulice” i “Mare Salvatruche” ili MS 13. Policija procjenjuje da zajedno imaju oko 30.000 članova, a u mirnija vremena dnevno poginu 22 osobe, pri čemu je policija nemoćna.
“Dobro došli u najopasniju državu na svijetu - El Salvador!”, glasio je naslov reportaže Washington Posta, prije nekoliko godina. MS-13, što je kratica od Mara Salvatrucha (Salvadorska banda), jedna je od najnasilnijih u zemlji.
MS-13 svoje članove regrutira uglavnom iz redova tinejdžera iz siromašnih obitelji, a da bi netko postao član, mora izdržati brutalno premlaćivanje u “simboličnom” trajanju od 13 sekundi i počiniti neki zločin, najčešće ubojstvo, koji od njega banda zatraži. Velike tetovaže preko prsa, nerijetko i glave, obilježe članove do kraja života, a neke frakcije bande s guštom ubijaju pripadnike koji pokušavaju pobjeći iz tog života.
U prvih osam mjeseci 2015. u tamošnjim uličnim sukobima poginulo je 3830 stanovnika, tako da je El Salvador proglašen najsmrtonosnijom državom svijeta, u kojoj je stopa ubojstava dvadeset puta veća nego u SAD-u, također ne bezopasnoj zemlji.
11 godina zatvora
Osim toga, Salvador je jedna od najkonzervativnijih katoličkih država na svijetu. Pobačaj je zabranjen od 1997. godine, čak i u slučajevima silovanja i incesta, kada je ugrožen život žene ili je fetus deformiran. Najpoznatiji je slučaj Teodore Vasquez, koja je 2008. godine osuđena za ubojstvo svojeg djeteta godinu prije, iako je uslijed trudnoće pretrpjela ozbiljne zdravstvene komplikacije, a dijete je rođeno kao mrtvorođenče. Puštena je na slobodu 2018., nakon 11 godina u zatvoru.