“Mi smo nova snaga Europe, drukčiji smo od elita koje vode Europu u propast, bliski smo narodu, osjećamo njegovo bilo, slušamo ga, nismo korumpirani…”
Ovo je sažetak fraza populističkih i nacionalističkih europskih stranaka koje već nekoliko godina logoreično šire europskim kontinentom. A onda se dogodi da talijanski ministar unutarnjih poslova Matteo Salvini, ujedno lider ksenofobne Lige, koristi službeni državni zrakoplov da bi otišao na stranačke skupove. “Podmeću mi stare strukture”, brani se (nešto kao “Udba Milijana Brkića”. Ili se pokaže da Marine Le Pen, čelnica francuskog Nacionalnog okupljanja, mulja s novcem koji dobiva od Europskog parlamenta. Nešto kao Ivan Pernar iz Živog zida.
A onda se potvrdi da Hans-Christian Strache, taj zaštitni znak europske desnice koji se godinama busao o prsa svojom “čistoćom”, pojavi na videu s Ibize gdje pijan ruskoj gospođi nudi da preuzme vodeći dnevni list prije izbora, a nakon toga “je sve moguće”. Ruska ulaganja, kupovine, sve. Jer, Strache će doći na vlast i sve to omogućiti.
I da se razumijemo: Salvini, Le Pen i Strache niti jednom rječju nisu pokušali opovrgnuti da je riječ o stvarnim aferama. Samo je Strache tu vidio ruku “strane tajne službe”. Ali, sve je to istina. Strache je bio spreman ruskim investitorima koji dolaze s prljavim novcem otvoriti vrata u Austriji. I to ne dovodi u pitanje.
Ostavka ga ne lišava odgovornosti. Ostavka je u ovom slučaju samo pokušaj da se stranaka (Slobodarska, FPÖ) sačuva na vlasti, da se ne ide na izvanredne izbore gdje bi vjerojatno bila pometena. No, čini se da će izbori ipak biti konačni ishod. Svaka druga opcija bi ozbiljno naštetila karijeri premijera Sebastiana Kurza iz Pučke stranke (ÖVP).
Dakle, i oni koji su gajili nadu da su radikali, desni ili lijevi, ljudi koji jamče čistu politiku zato što govore jednostavno i ono što narod želi čuti, sada su vjerojatno shvatili da je ta nada umrla. I oni su ljudi, i oni su korumpirani. Samo je problem u tome što oni svoje destruktivne politike šire na druga područja gdje izazivaju velike, teško popravljive štete: migrantska, protekcionistička, sigurnosna politika. Jačanje nacionalizma, šovinizma, rasne i svekolike druge netrpeljivosti. Isključivosti.
Strache je sjajan primjer da iza svega toga ne stoje nikakvi ideali, želja za jakom državom, slabom Europom. Iza svega toga stoji samo jedno: želja za njihovim probitkom. Financijskim prije svega. Koji dolazi kao posljedica kontrole vlasti.