U centru Taipeija gomile ljudi zabavljaju se u restoranima i barovima svake večeri, a za dobar provod s prijateljima u restoranima traži se stol viška. U obližnjem parku trčkaraju djeca koja su već odavno trebala poći na spavanje, dok njihovi roditelji ćaskaju u blizini.
U ostalim dijelovima svijeta ove scene u posljednjih godinu dana uglavnom su nezamislive. No u glavnom gradu Tajvana, radi se o uobičajenoj proljetnoj večeri, piše Guardian.
Tajvan je, naime, u cijeloj krizi vezanoj uz pandemiju koronavirusa prošao gotovo netaknuto, usprkos tome što je ta otočna azijska zemlja od Kine, otkud je smrtonosni virus potekao, odvojena samo Tajvanskim tjesnacem, i unatoč tome što tamo živi više od 22 milijuna ljudi i to većinom u prenapučenim gradovima.
Stopa smrtnosti u toj je zemlji izuzetno mala s dosad zabilježenih samo 10 smrti i 1000 prijavljenih slučajeva zaraze, među kojima su većina bili turisti koji su vrijeme provodili u karanteni.
Srž njihova uspjeha u borbi protiv covida-19 stoji u stavu koji zagovara tamošnja vlast, tvrdi Guardian koji pritom citira Jayja Patela, znanstvenika sa Sveučilišta u Edinburghu, zagovornika radikalne strategije poznate kao 'zero covid' kojoj je cilj borba 'do posljednjeg virusa', što je možda moguće u situacijama kada se virus ne širi slobodno među populacijom, ali u suprotnom, uz vrlo neizvjestan rezultat, zahtijeva krajnje rigorozne restrikcije koje ostavljaju nesagledive kolateralne posljedice po društva.
- Plan borbe protiv virusa gripe uglavnom se svodi na usporavanje njegova širenja kako bi se pokušalo spriječiti pretrpavanje zdravstvenog sustava. SARS model, koji je primijenio Tajvan, svodi se na eliminaciju koja je nužna zbog broja žrtava, pojašnjava Patel uspoređujući tajvansku strategiju s britanskom koju je proglasio katastrofalnom.
- Mi u Britaniji nismo ni izradili nekakav model za borbu protiv SARS-a jer nam se nije činilo da bi taj virus mogao biti pandemijski, ali iz današnje je perspektive to velika greška. Zapadni je svijet bio uvjeren da će sljedeću pandemiju izazvati virus gripe pa se fokusirao na njegovo suzbijanje. Zato je u veljači prošle godine upozorenje u glasilo da ćemo se morati naučiti živjeti s ovim virusom, da ga je nemoguće eliminirati. Ali čak i tada su postojali primjeri koji dokazuju da je eliminacija moguća, tvrdi Patel.
Tajvanu je možda pomoglo to što im je potpredsjednik vlade epidemiolog, a možda i prethodno iskustvo u borbi protiv epidemije SARS-a 2003. godine, pa su ovoga puta na covid-19 izuzetno brzo djelovali. Odlučili su kako je jedini način da se zaštiti njihova država, njihov narod i gospodarstvo - da virus ostane van granica.
Nisu uvodili lockdown - odmah su krenuli sa strogim kontrolama granica, učinkovitim sustavima za praćenje i izolacijom te naširoko uveli nošenje maski.
Nakon produženih praznika prošlog proljeća škole su normalno krenule s radom (tek nekoliko ih je bilo lokalno zatvoreno zbog pojave slučajeva zaraze).
Restorani, kafići, kina i kazališta, plaže i hoteli - sve je nastavilo funkcionirati. Uspješna borba s pandemijom čak je izazvala preseljenje 250.000 tajvanskih građana natrag na otok. Patel tvrdi da je i u Britaniji moglo biti tako te da je tragičnu bilancu na Otoku bilo moguće izbjeći.
Tajvanci su, kaže, od početka znali kakvu opasnost nosi novi virus, pa su, čim je u prosincu 2019. zabilježen prvi slučaj u Kini, odmah počeli pratiti putnike iz Wuhana. Krajem siječnja zatvorili su granicu prema Kini, a potom uveli strogu dvotjednu karantenu za sve strance.
Uz nošenje maski, putem mobitela pratili su osobe u samoizolaciji, a javnost navodno, barem prema pisanju Guardiana, nije imala problema s prihvaćanjem niti jedne mjere s obzirom na to da je vlada u suradnji sa stručnjacima obavila dobru medijsku kampanju - ankete su pokazale kako je samo šest posto stanovnika zabrinuto zbog 'napada na svoju privatnost'.
- Sve se svodi na transparentnost vlasti. Morate dati do znanja ljudima što vlada pokušava učiniti - rekao je prof. dr. Chen Chien-jen, bivši tajvanski ministar koji je bio na vlasti 2003. tijekom izbijanja epidemije SARS-a.
Zapad, međutim, svih ovih godina nije ništa spriječilo da uči od njih, tvrdi Guardian i komentira da možda nisu na vrijeme shvatili kolika opasnost prijeti od ovog novog virusa, upravo zato što su epidemije drugih koronavirusa poput SARS-a i MERS-a prethodno bile suzbijene daleko od Europe.