Nezapamćen prizor zbio se u noći s utorka na srijedu na njujorškom Times Squareu. Stajao sam, među nekoliko tisuća ljudi na jednom od najužurbanijih trgova na svijetu, u potpunoj tišini. S divovskih videozidova s okolnih zgrada dolazile su, bez tona, televizijske vijesti da je Donald Trump porazio Hillary Clinton na predsjedničkim izborima. Ljudi su stajali, gledali, i šutjeli. Neki su plakali. Tišina nije obilježje Times Squarea. Ali je muk bio prva reakcija tisuća koji su se suočili s neočekivanim raspletom bitke za Bijelu kuću.
Ujutro na Columbiji, sveučilištu gdje sam na magisteriju, opet tišina. Nešto prije podneva stotine kolega okupljaju se oko videozida i gledaju obraćanje Hillary Clinton, priznaje poraz. Ljudi i tu plaču, tješe jedni druge. Uskoro dolazi mail od dekanice našeg Fakulteta za međunarodne i javne poslove. Tonom kakvim se uprave akademskih institucija obraćaju studentima nakon kakve nesreće ili incidenta, dekanica Janow govori o «velikoj nesigurnosti i zabrinutosti zbog toga što će rezultati izbora značiti za svakoga od nas pojedinačno i za javne politike u Sjedinjenim Državama i u svijetu». Za studente najteže šokirane Trumpovom pobjedom osigurana je psihološka pomoć, prodekani će im biti na raspolaganju po cijele dane, a grupa profesora političkih znanosti upriličit će skup svih studenata s «otvorenim mikrofonom» na kojima studenti mogu istresti sve što im je na duši. Uskoro stiže mail i od rektora Columbije, Leeja Bollingera. Poruka počinje dramatičnim riječima «U ovim trenucima…», govori o tjeskobi i tome da «u svom životu ne pamti izbore koji bi izazvali toliko straha i ranjivosti kod studenata i nastavnika na cijelom sveučilištu». Rektor nas poziva da «budemo hrabri».
Šok zbog ishoda predsjedničkih izbora nije nastao samo zbog pobjede Trumpa, nego i zbog potpune neočekivanosti takvog raspleta. Ispitivanja javnosti potpuno su podbacila. Niti jedna od stotina predizbornih anketa nije dobro predvidjela pravi odnos snaga. Komentatori se pitaju hoće li se cijela industrija ispitivanja javnog mnijenja uopće ikad oporaviti od ovakvog promašaja. Tko bi im ikad više vjerovao, i zašto?
Poraz u Wisconsinu
Loša ispitivanja javnosti nisu dovela samo do toga da su mnogi šokirani neočekivanim ishodom, nego su dijelom i uzrokovali poraz Hillary Clinton. Demokratska kandidatkinja izgubila je mnoge države u kojoj su joj ankete davale solidnu prednosti. Naprimjer, Wisconsin: ni po javnim anketama ni po onima koje je naručio stožer demokrata, Trump u Wisconsinu nije imao šanse. Clinton se pouzdala u ankete. Nema sumnje da bi financijski moćni demokratski stožer, da je znao pravo stanje stvari, da ga ankete nisu tako krivo iščitale toliko puta zaredom, uložio više novca i truda u Wisconsinu. Ovako, Hillary Clinton u cijeloj kampanji nije u Wisconsin čak niti kročila. Niti jedan jedini put.
Poraz koji je iz takvog pristupa neminovno slijedio dogodio se unatoč činjenici da je Clinton na kraju osvojila više glasova na nacionalnoj razini od Donalda Trumpa. Ovo su drugi od pet zadnjih predsjedničkih izbora u kojima su demokrati poraženi iako je više birača glasalo za njih – zadnji put to se dogodilo 2000. kad je Al Gore izgubio od Georgea Busha mlađeg. Iako je njeno ime zaokružilo oko 200 tisuća birača više nego Trumpovo, Clinton je poražena iz najmanje dva razloga – slabog odaziva demokratskih birača i zbog promjene političkih preferencija bijelih birača iz radničke klase. Clinton je osvojila oko 59 milijuna glasova, znatno manje od Obaminih 66 milijuna 2012. a još manje nego Obaminih 70 milijuna 2008. Taj je nedostatak dodatno pogoršan činjenicom da su slabije obrazovani bijeli birači, pogotovo u Wisconsinu, Pennsylvaniji i drugim državama američkog radničkog i ekonomski pogođenog Srednjeg zapada, ovog puta pohrlili Trumpu. Tamošnje izborne okruge koje je prije četiri godine Obama osvojio, Hillary Clinton ove je godine izgubila i s 20 postotnih poena zaostatka. Općenito govoreći, bijelci sa srednjom školom ili manje od toga, iz radničke klase ili iz ruralnih sredina, koji čine trećinu biračkog tijela, bili su glavna politička snaga ovih izbora. Obama je kod te populacije 2008. imao ukupni minus oko 20 postotnih poena. Hillary Clinton to je pogoršala i završila s gotovo 40 poena minusa kod slabije obrazovanih bijelaca.
Čak i među ženama, koje čine najveću demografsku skupinu, Clinton nije prošla dobro. Istina, za nju je glasalo 94 posto crnih i 67 posto latinoameričkih žena, ali je bijeli ženski glas otišao Trumpu, koji je tu osvojio 53 posto. To ilustrira način na koji su u ovim izborima formirane demografske koalicije u Americi – ne samo da su bijelci glasali za Trumpa, a pripadnici manjina za Clinton, nego je rascjep nastao i među bijelim ženama. Potpuno u suprotnosti sa svim dosadašnjim tradicijama, fakultetski obrazovane bijele žene nisu ovog puta glasala za republikance, nego ih je 51 posto glas dalo Hillary Clinton. Međutim, čak 62 posto slabije obrazovanih bijelih žena glasalo je za Trumpa. Posebno je to bilo izraženo u ruralnim sredinama i predgrađima Srednjeg zapada.
Gubitak statusa
Zašto su se slabije obrazovani bijeli birači okrenuli Trumpu, iako su mnogi od njih još prije četiri godine glasali za Baracka Obamu? Dio objašnjenja leži u identitetskim pitanjima, u osjećaju bijele većine da se njezin udio u društvu nezaustavljivo smanjuje, a dio leži u ekonomskim problemima s kojima se neki od njih suočavaju. Bijelci iz radničke klase čine danas oko trećine biračkog tijela. Međutim, zbog imigracije i demografskog rasta latinoamerikanaca, kao i općeg trenda da sve više mladih završava fakultet, udio bijele radničke klase smanjuje se dramatičnim ritmom od oko 1 posto u ukupnom stanovništu godišnje. To znači da ih je na ovim izborima bilo oko osam posto manje nego kad je Obama prvi put pobijedio. Osjećaj gubitka društvenog statusa, privilegija koje s njim idu i opći dojam da se Amerika značajno mijenja i postaje sve manje bijela, stvara kod tih birača tjeskobu, na koju dobro sjeda Trumpova rasistička retorika, plan gradnje zida prema Meksiku, deportacije neregistriranih useljenika i najava da će «Ameriku ponovno učiniti velikom». U tom je sloganu najvažnija riječ «ponovno» – ona bijelim biračima iz radničke klase daje privid da je moguće preokrenuti trendove i vratiti društveni razvoj na neko prijašnje doba u kojem je «sve bilo dobro». Pritom, ne treba zatvarati oči pred činjenicom da su mnogi Amerikanci jednostavno rasisti.
No, mnogi nisu i mnogi su pripadnici bijele radničke klase razlog da daju glas Trumpu našli u ekonomskim problemima s kojima se suočavaju. Amerika je tehnološki najrazvijenija država na svijetu, koja ima relativno visoku cijenu radne snage. Potreba za radnicima s niskom razinom specijalizacije zbog toga je sve manja, posebno u konkurenciji Meksika, Kine i drugih azijskih država u koje se takvi poslovi mogu «outsourcati». Trumpova retorika u kampanji pritiskala je upravo na to bolno mjesto, poput njegove najave uvođenja 45-postotne carine na sav uvoz iz Kine. No, ekonomski problemi koje bijela radnička klasa osjeća ne bi nužno postali i politički problem za demokrate da nije bilo drugog, dalekosežnijeg trenda – propasti američkih sindikata. Još od vremena New Deala, radnički sindikati nisu samo demokratska utvrda, nego i važna organizacijska snaga, koja je na izborima uvijek isporučivala (uglavnom bijelu) radničku klasu demokratima. Politička orijentacija sindikata nije se promijenila, ali je značajno degradiran njihov utjecaj. Jimmy Carter bio je krajem 1970-ih posljednji predsjednik koji je ojačao ulogu sindikata u društvu. Svi predsjednici nakon njega, uključujući i demokrate Billa Clintona i Baracka Obamu, nisu poduzeli ništa da spriječe eroziju sindikata pod pritiskom «big businessa». Sindikati i danas podržavaju demokrate – uostalom, zbog njih je Hillary Clinton u kampanji “promijenila mišljenje” i usprotivila se Transpacifičkom partnerstvu (TPP). No, moć sindikata danas je gotovo pa zanemariva. I to je jedan od razloga poraza Clinton: sindikati nisu bili u stanju spriječiti da bijela radnička klasa u Wisconsinu, Pennsylvaniji, Michiganu, Ohiju, koju su uvijek usmjeravali prema demokratima, ovog puta promijeni mišljenje i od očekivane baze za izbor Hillary Clinton postane baza za izbor Donalda Trumpa. Kolika je (izgubljena) važnost sindikata za demokrate dobro se vidjelo u Nevadi. Iako su čak i općenito nepouzdane ankete govorile da je utrka u toj zapadnoj državi vrlo tijesna, Clinton je osvojila Nevadu. Presudna je bila činjenica da Nevada, za razliku od Srednjeg zapada, i danas ima moćne hotelijerske sindikate u Las Vegasu, koji su se potrudili da njihovi članovi glasaju za demokrate.
Podrška manjina
Clinton je gubitak bijelih radničkih glasova donekle nadomjestila jakom podrškom među američkim manjinama – crnicima, latinosima i Amerikancima azijskog podrijetla. No, to nije bilo dovoljno, jer su i oni glasali u manjem broju nego dvaput kad su izabrali Obamu. Zapanjujuće je, doduše, da je među latinosima dobila samo 67 posto, odnosno da je Trump, unatoč svojim rasističkim ispadima poput nazivanja Meksikanaca «kriminalcima i silovateljima», osvojio čak trećinu latino glasova.
Donekle je zbunjujuća i činjenica da je Clinton izgubila izbore, ali je svejedno osvojila više glasova od Donalda Trumpa. To je rezultat takozvanog «sortinga». Amerika je društvo s visokom mobilnošću stanovništva i nije rijetkost da pojedinac, pa i cijela obitelj, više puta u životu preseli iz jednog kraja države u drugi. Sortingom su sociolozi nazvali trend da oni koji sele biraju savezne države, gradove pa i kvartove u kojima su okruženi sebi sličnima, socioekonomski i politički. Tako nastaju republikanske i demokratske «utvrde». Pennsylvania se, reći će politički analitičari, «sastoji od dva demokratska uporišta, Philadelphije i Pittsburgha, između kojih je – Alabama», misleći pritom na to da je ruralna Pennsylvania jednako konzervativna kao ta postojano republikanska država američkog Juga. Birači koji naginju demokratima često se «sortiraju» naseljavajući se u New Yorku i Kaliforniji. Njihovi glasovi na izborima ne mijenjaju političke odnose u tim državama, koje ionako uvijek biraju demokrate, ali smanjuje njihov udio u drugim državama. Također, njihovi glasovi doprinose ukupno većem zbroju na nacionalnoj razini – zato je moguće da Hillary Clinton izgubi izbore iako je osvojila većinu glasova.
Na ishod ovih izbora utjecala su još barem tri vanjska faktora i nekoliko slabosti Hillary Clinton.
Republikanci na lokalnoj razini, posebno u Sjevernoj Karolini i drugim državama američkog Juga, i ovog su se puta potrudili raznim administrativnim smicalicama obeshrabriti pa čak i suzbiti odaziv crnačkog stanovništva na izbore. Ta se stara taktika i ovog puta manifestirala kroz kraćenje radnog vremena birališta u crnačkim kvartovima ili zahtjeve za posebnim glasačkim ispravama na takvim mjestima koja glasaju pretežno za demokrate. Drugi element koji je značajno potkopao Hillary Clinton u zadnjem tjednu kampanje bila je objava direktora FBI-a Jamesa Comeyja da je ponovno otvorio istragu email njenog servera. Iako je Comey tu istragu potom i zatvorio, ustvrdivši da je u tjedan dana uspio pregledati više od pola milijuna novopronađenih mailova i da nije našao ništa sporno, ovaj je potez promijenio ton cijelog kraja predizborne kampanje. Ništa u toj «aferi» na kraju nije protuzakonito. No, potreba medija da balansiraju beskrajne Trumpove afere i ispade s nekim podjednako problematičnim pitanjem kod demokratske kandidatkinje stvorila dojam da je Trump nekonvencionalni političar koji izgovori svašta skandalozno, dok je ona potencijalna kriminalka. Je li Comey, republikanac kojega je Obama stavio na čelo FBI-a, to napravio vođen stranačkim interesima teško je reći. Ipak, mnogi ukazuju na to da je možda bio pod velikim pritiskom iz same agencije, koja je vrlo slična presjeku Trumpova biračkog tijela – FBI je sastavljen od iznadprosječnog broja bijelih i ispodprosječnog broja ne-bijelih slabije obrazovanih muškaraca u srednjim godinama.
Vanjski faktori
Na kraju, od vanjskih faktora koji su pomogli porazu Hillary Clinton nikako ne treba isključiti utjecaj osovine Vladimir Putin–Julian Assange. Poruke sa servera Demokratske stranke i iz privatnog maila šefa Clintoničine kampanje Johna Podeste hakirale su ruske tajne službe «po nalogu iz samog vrha ruske vlade», pokazala je istraga. Objava njihova sadržaja na Wikileaksu, koji se stavio u službu ruske manipulacije, ciljano je počela dan pred konvenciju demokrata prošlog ljeta, očito sa željom da se unese razdor između Clinton i njezina protukandidata Bernijea Sandersa. Iako mailovi potrđuju da vodstvo Demokratske stranke nije tretiralo Sandersa pošteno, zbog čega je predsjednica Demokratske konvencije bila prisiljena na ostavku, oni ipak nisu dokazali da je Sanders bio zakinut niti u jednom dijelu procesa predizbora. Ipak, nezapamćena ruska izravna intervencija u američki demokratski proces rasplamsala je dojam da je kandidatura Hillary Clinton bila namještena. To je ostavilo i trajne posljedice: glavna baza podrške Bernieja Sandersa bili su bijeli milenialsi, generacija odrasla oko godine 2000. Na izborima ovog utorka većina tih mladih, načelno progresivnih Sandersovih birača nije glasala za Clinton nego za Trumpa – on je dobio 48 posto glasova milenialsa, a ona 43 posto.